Poslovni broj: Usž-707/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tuženika i Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5595/2023-5 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 5595/2023-5 od 4. prosinca 2024. u dijelu koji se odnosi na rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/100, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 31. listopada 2023. kojim je odbijena žalba tužiteljice u odnosu na točke I. i II. u dijelu koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2017., na točke III. i IV. u cijelosti i na dio točke VI. (pogrešno označen IV.) koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2017., rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I- 363-03/2008-40/0375, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-41-MJ od 23. ožujka 2021.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/100, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 31. listopada 2023. kojim je odbijena žalba tužiteljice u odnosu na točke I. i II. u dijelu koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2017., na točke III. i IV. u cijelosti i na dio točke VI. (pogrešno označen IV.) koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2017., rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I- 363-03/2008-40/0375, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-41-MJ od 23. ožujka 2021.

III. U preostalom se dijelu žalba tuženika odbija.

IV. Žalba Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove se odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog Upravnog suda poništeno je rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/100, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 31. listopada 2023. (točka I. izreke) i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2008- 40/0375, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-41-MJ od 23. ožujka 2021. (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2008-40/0375, URBROJ: 251-13-31-1/014- 21-41-MJ od 23. ožujka 2021.

1.2. Rješenjem upravnog tijela Grada Zagreba od 23. ožujka 2021. tužiteljici je u ponovnom postupku utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za 1/3 suvlasničkog dijela stambenog prostora površine 97,33 m[2] u [adresa], u iznosu od 0,39 kuna po m2, što iznosi 37,96 kuna mjesečno (točka I. izreke) za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 13. kolovoza 2018. (točka II. izreke). Točkom III. izreke utvrđeno je da je da je tužiteljica dužna na ime komunalne naknade za 1/2 suvlasničkog dijela stambenog prostora, površine 202,00 m2 u [adresa] plaćati 0,39 kuna po m2 mjesečno, odnosno 4,68 kuna po m2 godišnje, što iznosi 78,78 kuna mjesečno, odnosno 945,36 kuna godišnje, za razdoblje od 14. kolovoza 2018. pa nadalje (točka IV. izreke), uz određenje načina plaćanja obveze daljnjim točkama izreke rješenja.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023. jer da se ona odnosi na upravni postupak prisilne naplate, ali ne i na upravni postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade. Ističe da je upravni postupak pokrenut za vrijeme važenja Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03., 82/04., 178/04.) u primjeni kojeg se ne primjenjuje institut zastare. K tome tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnom utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3087/2022-3 od 2. veljače 2023. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove, čiji navodi se zbog nedopuštenosti žalbe posebno ne navode.

3. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbe.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, nije dopuštena.

5. Neosnovan je žalbeni prigovor o pogrešnoj primjeni materijalnog prava odnosno poreznih propisa na ocjenu je li nastupila zastara utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade.

5.1. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj: U-zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023. zauzeo pravno stajalište kako slijedi: „(…) Odredbom čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 178/04., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11. - dalje: ZKG), kao i odredbom čl. 100. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20. - dalje: ZKG/18), u bitnom je propisano da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. toga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, po shvaćanju ovog suda, odredbama čl. 23. st. 5. ZKG i 100. st. 3. ZKG/18, primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja (tako i ovaj sud u presudi broj Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020.) (…)“

6. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio kako je nastupila zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje do 31. prosinca 2016.

6.1. Međutim, pogrešno je utvrđenje Upravnog suda u Zagrebu kako je nastupila zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2017.

7. Naime, prema odredbi članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje: OPZ), koji se primjenjuje na temelju članka 197. OPZ-a, zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja javnog davanja, zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći. Budući da prema odredbi članka 108. stavak 2. OPZ-a zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja javnog davanja počinje teći istekom godine u kojoj je nastala obveza, to proizlazi da je za utvrđivanje obveze nastale nakon 1. siječnja 2017., zastara počela teći 1. siječnja 2018. pa do dana donošenja drugostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023. zastara nije nastupila.

8. Zbog načina na koji je prvostupanjski sud riješio ovu upravnu stvar, utvrdivši da je nastupila zastara, prvostupanjski sud time nije ocijenio sve ostale tužbene prigovore pa ih radi odluke o tužbenom zahtjevu ocjenjuje ovaj Sud.

9. Sud prvenstveno nalazi da nisu osnovani tužbeni prigovori nenadležnosti (stvarne i mjesne) upravnog tijela Grada Zagreba, u cijelosti prihvaćajući dostatne razloge koje je istaknuo prvostupanjski sud. U konkretnom slučaju je predmetno prvostupanjsko rješenje valjano doneseno od nadležnog upravnog tijela Grada Zagreba, između ostalog, pozivom na odredbu članka 23. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03., pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG) koja propisuje da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 17/18. - pročišćeni tekst, 23/18., 9/19., 14/19., 17/19., 22/19., 4/20., 6/20., 10/20.) i zaključak upravnog tijela prvog stupnja, KLASA: UP/I-363-03/08- 40/375, URBROJ: 251-13-31-1/023-21-36, od 11. siječnja 2021., iz kojih proizlazi nadležnost tog tijela.

9.1. Nadalje, treba istaknuti da nije osnovan prigovor tužiteljice o pogrešnom određenju obveznika plaćanja komunalne naknade u kojem navodi da je, umjesto u 1/2 dijela, ona suvlasnica u 1/3 dijela predmetnog stambenog prostora. Ovo zato što je odredbom članka 22. stavka 3. ZKG-a te odredbom članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik grada Zagreba“, broj: 19/01., 23/03., 22/09. i 18/10., dalje: Odluka) propisano da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora. Kako je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2021. uvidom u posjedovni list Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, katastarske općine [katastarska općina], broj: 2828, utvrđeno da je tužiteljica nakon smrti jedne od troje suvlasnika 13. kolovoza 2018. (prema izvatku iz e-matice umrlih područja Novi Zagreb), postala posjednicom 1/2 suvlasničkog dijela stambenog prostora površine 202 m2, smještenog u [adresa], to je ista točkom III. i IV. izreke rješenja upravnog tijela prvog stupnja, od idućeg dana, osnovano zadužena obvezom plaćanja komunalne naknade za 1/2 suvlasničkog dijela predmetnog stambenog prostora.

9.2. Ovaj Sud ne može uvažiti ni tužbeni prigovor da je upravno tijelo Grada Zagreba rješenjem od 23. ožujka 2021. na štetu tužiteljice izračunalo višu komunalnu naknadu jer da je pogrešno izračunata korisna površina stambenog prostora. S tim u vezi valja istaći da je upravno tijelo Grada Zagreba zaključcima više puta zakazivalo i tužiteljicu pozivalo na očevid (čime je tužiteljici pružena stvarna mogućnost sudjelovanja u postupku na spornu okolnost, koju mogućnost tužiteljica nije iskoristila). Naime, iz spisa upravnog predmeta proizlazi da tužiteljica opetovano ili nije prisustvovala očevidu ili je prisustvovanje istom otkazivala. Stoga je činjenično stanje stvarno korištenog stambenog prostora osnovano utvrđeno (odredba članka 58. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj: 47/09.) na temelju pribavljene dokumentacije (pobliže opisane u obrazloženju rješenja upravnih tijela od 23. ožujka 2021. i 31. listopada 2023.) koja prileži spisu predmeta i iz koje proizlazi točnost izračuna komunalne naknade.

10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da svi ostali tužbeni prigovori (osim djelomično prihvaćenog prigovora zastare) nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio. Kako žalbeni prigovori o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani, to je Sud žalbu tuženika u tom dijelu također odbio.

11. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove, u konkretnom je slučaju upravno tijelo prvog stupnja koje je donijelo odluku o upravnoj stvari pa nije legitimirano za podnošenje žalbe, jer nema pravni interes zasnovan na zakonu. Slijedom navedenog Sud je žalbu prvostupanjskog javnopravnog tijela odbacio.

12. Trebalo je stoga, primjenom odredbe članka 135. stavka 2. i članka 133. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković