Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2458/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe PONDT d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe HH, zastupane po braniteljici Ivani Radeljak, odvjetnice iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 93. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN 141/13, 39/15, 130/17, 118/18, 21/22, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. siječnja 2025., broj: Pp-15202/2024, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe PONDT d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe HH i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) - svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 eura te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura, zbog prekršaja iz članka 93. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je izreka presude proturječna razlozima presude, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Čl. 9. st. 12. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti propisuje da pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje je ostvarilo posjedništvo ili vlasništvo nad izvorom ionizirajućeg zračenja bez obzira na svrhu ili namjenu posjedovanja ili vlasništva istoga obvezno je u roku od 15 dana od dana ostvarivanja posjedništva ili vlasništva prijaviti taj izvor ionizirajućeg zračenja za upis u središnji registar koji se vodi pri Ministarstvu, putem obrasca koji će biti propisan pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka. Prema, tome vrijeme počinjenja prekršaja nije dana 15. lipnja 2021. odnosno 24. ožujka 2022., kako se to navodi u toč. I. izreke presude, već 1. srpnja 2021. odnosno 9. travnja 2022., što prvostupanjski sud i navodi u toč. 5. i 6. obrazloženja presude, a što je i naveo ovlašteni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka. I i II-okrivljenici smatraju da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od kazne, sukladno čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona, obzirom da su I i II-okrivljenici u cijelost ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak i to prije pokretanja prekršajnog postupka. Odlučnu činjenicu nepostojanja neprijavljenih izvora ionizirajućeg zračenja, odnosno ispunjenja propisane obveze zbog koje je pokrenut prekršajni postupak, u trenutku donošenja prekršajnog naloga tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao niti tužitelj. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir obranu I i II-okrivljenika da je prijava posjeda ili vlasništva nad predmetnim izvorima ionizirajućeg zračenja nadležnom tijelu doista bila puka formalnost, jer se ista temelji na ispravama navedenim u zapisniku od 21. rujna 2022., a koje isprave su okrivljenici uredno posjedovali u svako doba. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navode iz obrane okrivljenika da se predmetni izvori ionizirajućeg zračenja uopće u spornom vremenskom razdoblju nisu koristili, niti navode da su isti u međuvremenu odjavljeni, o čemu su podnijeli dokaze. Nadalje, nije uzeo u obzir da I-okrivljenik u odnosu na predmetne izvore ionizirajućeg zračenja nije ostvario nikakvu dobit, a visina izrečenih novčanih kazni je tolika da prekoračuje iznos vrijednosti predmetnih izvora ionizirajućeg zračenja. Iz obrane I i II-okrivljenika jasno proizlazi da okrivljenici nikada do sada u više od 30 godina poslovanja nisu bili prekršajno kažnjavani. Prvostupanjski sud je propustio ocijeniti obranu I i II-okrivljenika da se radi o zabludi o biću prekršaja iz čl. 30. Prekršajnog zakona, obzirom da je I-okrivljenik smatrao da je ishođenje svih potrebnih isprava u pogledu izvora ionizirajućeg zračenja i provođenjem svih zakonom propisanih mjera u pogledu izvora ionizirajućeg zračenja, kako je uostalom utvrđeno u zapisnikom, u potpunosti udovoljio zakonom propisanim uvjetima u pogledu predmetnih izvora ionizirajućeg zračenja. Podredno, ukazuju da su odmjerene novčane kazne prestroge, uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne, obzirom da će se svrha kažnjavanja postići i blažom kaznom od one koje je odmjerena svakom okrivljeniku. Podredno, okrivljenici ističu prigovor zastare, sukladno čl. 13. Prekršajnog zakona.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, očitovanja predstavnika tužitelja, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 93. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.

8. U vezi navoda žalitelja da vrijeme počinjenja prekršaja nije dana 15. lipnja 2021. odnosno 24. ožujka 2022., kako se to navodi u toč. I. izreke presude, već 1. srpnja 2021. odnosno 9. travnja 2022., što prvostupanjski sud i navodi u toč. 5. i 6. obrazloženja presude, a što je i naveo ovlašteni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, ističe se da u izreci presude 15. lipnja 2021. te 24. ožujka 2022. nisu navedeni kao vrijeme počinjenja prekršaja, već vrijeme kada su okrivljenici stekli vlasništvo dan izvorima ionizirajućeg zračenja, a od kada se računa propisani rok od 15 dana za prijavu istih, čime je vrijeme počinjenja prekršaja u izreci pobijane presude odredivo, odnosno jasno je vidljivo da je prekršaj počinjen 1. srpnja 2021. te 9. travnja 2022.

9. Nadalje, neosnovno žalitelji traže primjenu članka 38. Prekršajnog zakona odnosno oslobođenje od kazne za počinjeni prekršaj.

10. Naime, odredbom članka 38. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te je stavkom 2. istog članka propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

11. Međutim, kako okrivljenici u konkretnom slučaju nisu izvršili prijavu nadležnom tijelu izvora ionizirajućeg zračenja zatvoreni radioaktivni izvor u propisanom roku od 15 dana od ostvarivanja posjeda/vlasništva nad istim, koje su stekli 15. lipnja 2021. te 24. ožujka 2022., te su prijavu izvršili tek nakon što je proveden inspekcijski nadzor 15. rujna 2022., odnosno s velikim prekoračenjem propisanog roka, kao i radi se o opasnim izvorima ionizirajućeg zračenja, čime ponašanje okrivljenika ne pokazuje dovoljan stupanj odgovornosti za poštovanje odredbi iz Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnost, to naknadno izvršenje obveze od strane okrivljenika nakon što su utvrđene nepravilnost u inspekcijskom nadzoru, ne može u konkretnom slučaju predstavljati osnovu za primjenu instituta oslobođenja okrivljenika od kazne

12. Također, neosnovano žalitelji ističu da prvostupanjski sud je propustio ocijeniti obranu I i II-okrivljenika da se radi o zabludi o biću prekršaja iz čl. 30. Prekršajnog zakona, obzirom da je I-okrivljenik smatrao da je ishođenje svih potrebnih isprava u pogledu izvora ionizirajućeg zračenja i provođenjem svih zakonom propisanih mjera u pogledu izvora ionizirajućeg zračenja, kako je uostalom utvrđeno u zapisnikom, u potpunosti udovoljio zakonom propisanim uvjetima u pogledu predmetnih izvora ionizirajućeg zračenja.

13. Naime, okrivljenici su s obzirom na poslove koje obavljaju bili dužni upoznati se sa svim odredbama koje reguliraju tu djelatnost, te kako se radi o opasnim izvorima zračenja, postupati s povećanom odgovornošću te pažnjom dobrog gospodarstvenika, a što su propustili učiniti, pa se u konkretnom slučaju ne može raditi o zabludi iz članka 30. Prekršajnog zakona.

14. Navodi žalitelji da je nastupila zastara sukladno članku 13. Prekršajnog zakona, potpuno su pogrešni, budući od dana počinjenja prekršaja 1. srpnja 2021. te 9. travnja 2022. nije proteklo više od četiri godine, pa u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nije nastupila zastara prekršajnog progona.

15. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano ističu žalitelji, navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo nisu prestroge, time više što su izrečene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 93. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 5.970,00 do 10.610,00 eura, a za odgovornu osobu u rasponu od 1.320,00 do 1.990,00 eura, te su sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne, odnosno okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, te ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, time više što je prvostupanjski sud olakotne okolnosti cijenio kao naročite te primijenio institut ublažavanja novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni bliže donjoj granici propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.