Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-236/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Josite Begović kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa], Ulica 22. rujna 1991. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radić 8b, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj: P-166/2021- 22 od 9. prosinca 2022., 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I.,II.,III., dio točke IV., i točka V. izreke) presuda Općinskog suda u Varaždinu broj: P-166/2021-22 od 9. prosinca 2022.,

a) potvrđuje:

- u točki I., II. izreke.

- u dijelu točke III. izreke kojim je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor kreditu broj 9012410891 od 16.04.2007 godine sklopljen između TO, [adresa], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Račkog 6, kao kreditora, i to:

- dio odredbe čl. 6. st. 2. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate

- dio odredbe čl. 7. st. 2. koji glasi:

"po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja."

- dio odredbe čl. 11. st. 12. koja glasi: "Troškove solemnizacije ovog Ugovora snosi Korisnik kredita". "

-u pobijanom dijelu točke IV. izreke kojom se traži isplata iznosa od 107,32 EUR (solemnizacija ugovora o kreditu) sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2007. pa do isplate.

b) preinačuje:

- dijelu točke III. izreke tako da sad glasi:

"I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor kreditu broj 9012410891 od 16.04.2007 godine sklopljen između TO, [adresa], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Račkog 6, kao kreditora, i to:

- odredba čl. 11. st. 3. koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima: dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

- u pobijanom dijelu točke IV. izreke (ulazna naknada i troškovi osiguranja) tako da sad glasi:

"Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici FO, Ulica 22 rujna 1991 br. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi iznos od 393,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2007. po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011., a od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, a do 31. srpnja 2015. godine, zateznu kamatu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. na način da se stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena., a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- u točki V. izreke presude (troškovi parničnog postupka) tako da sad glasi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici PO parnični trošak u iznosu od 1.564,61 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od 9. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d naknaditi tužiteljici PO troškove žalbenog postupka u iznosu od 150,97 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: P-166/2021-22 od 9. prosinca 2022., suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor kreditu broj 9012410891 od 16.04.2007 godine sklopljen između TO, [adresa], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Račkog 6, kao kreditora, i to:

- dio odredbe čl. 4. st. 1. koji glasi: " ...kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..."

- odredba čl. 5. st. 2. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

II. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici FO, Ulica 22 rujna 1991 br. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos od 23.643,34 kn (slovima: dvadesettritisuće šestočetrdesettri kune i tridesetčetiri lipe) / 3.138,01 eura1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom kako slijedi:

- na iznos 63,01 kn / 8,36 EUR od 31. svibanj 2007. godine pa do isplate

- na iznos 63,01 kn / 8,36 EUR od 30. lipanj 2007. godine pa do isplate

- na iznos 63,01 kn / 8,36 EUR od 31. srpanj 2007. godine pa do isplate

- na iznos 29,55 kn / 3,92 EUR od 31. kolovoz 2007. godine pa do isplate

- na iznos 29,55 kn / 3,92 EUR od 30. rujan 2007. godine pa do isplate

- na iznos 29,55 kn / 3,92 EUR od 31. listopad 2007. godine pa do isplate

- na iznos 29,55 kn / 3,93 EUR od 30. studeni 2007. godine pa do isplate

- na iznos 29,55 kn / 3,92 EUR od 31. prosinac 2007. godine pa do isplate

- na iznos 29,55 kn / 3,92 EUR od 31. siječanj 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 29. veljača 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. ožujak 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. travanj 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. svibanj 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. lipanj 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. srpanj 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. kolovoz 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,81 EUR od 30. rujan 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. listopad 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. studeni 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. prosinac 2008. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. siječanj 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 28. veljača 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. ožujak 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. travanj 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. svibanj 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. lipanj 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,81 EUR od 31. srpanj 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. kolovoz 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. rujan 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. listopad 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. studeni 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. prosinac 2009. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. siječanj 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 28. veljača 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. ožujak 2010. godine pa do isplate

- na iznos 238,25 kn / 31,62 EUR od 30. travanj 2010. godine pa do isplate

- na iznos 238,25 kn / 31,63 EUR od 31. svibanj 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. lipanj 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. srpanj 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. kolovoz 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. rujan 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. listopad 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. studeni 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. prosinac 2010. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 31. siječanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR na od 28. veljača 2011. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,81 EUR od 31. ožujak 2011. godine pa do isplate

- na iznos 488,25 kn / 64,80 EUR od 30. travanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 588,25 kn / 78,07 EUR od 31. svibanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 588,25 kn / 78,07 EUR na od 30. lipanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 688,25 kn / 91,36 EUR od 31. srpanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 688,25 kn / 91,36 EUR od 31. kolovoz 2011. godine pa do isplate

- na iznos 688,25 kn / 91,35 EUR od 30. rujan 2011. godine pa do isplate

- na iznos 688,25 kn / 91,36 EUR od 31. listopad 2011. godine pa do isplate

- na iznos 688,25 kn / 91,35 EUR od 30. studeni 2011. godine pa do isplate

- na iznos 117,51 kn / 15,60 EUR na od 31. prosinac 2011. godine pa do isplate III. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim glasi: "Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor kreditu broj 9012410891 od 16.04.2007 godine sklopljen između TO, [adresa], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Račkog

6, kao kreditora, i to:

- dio odredbe čl. 6. st. 2. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate

- dio odredbe čl. 7. st. 2. koji glasi:

"po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja."

- odredba čl. 11. st. 3. koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima: dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

- dio odredbe čl. 11. st. 12. koja glasi: "Troškove solemnizacije ovog Ugovora snosi Korisnik kredita". "

IV. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim traži isplatu iznosa od 3.942,36 kuna i sa zahtjevom kojim traži isplatu iznosa od 3.771,15 kuna sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.894,28 kn / 782,31 EUR1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

a riješeno je:

"Dopušta se preinaka tužbe"

2. Dopunskom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: P-166/2021-34 od 17. prosinca 2024. suđeno je:

" Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.942,36 HRK/523,24 EUR po stopi koja se do 31.7.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od 16.4.2007. do isplate."

3. Prvostupanjsku presudu, pravovremenim i dopuštenim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženik, svaki u dijelu u kojem nisu uspjeli, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu pobijanu presudu u pobijanom dijelu u kojem nisu uspjeli preinačiti i odbit odnosno usvojit tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traže naknadu troškova žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu br. 9012410891 od 16. travnja 2007. (dalje: Ugovor) i to u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, naknada za obradu kredita, naknada za osiguranje kredita, naknada za troškove solemnizacije ugovora, te isplata stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba.

7. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 16.811,94 CHF prema kupovnom tečaju CHF liste tuženika na dan korištenja kredita.

8. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, solemnizaciji ugovora, ulaznoj naknadi, naknadi za osiguranje kredita, te je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen.

9. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tuženik, sklapao s potrošačima, što je i tužiteljica, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

10. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18.

10.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe o solemnizaciji ugovora, ulaznoj naknadi, naknadi za osiguranje kredita, vrlo jasne i uočljive, te da tužiteljica nije dokazala zbog čega bi te odredbe bile ništetne jer se stavovi izraženi u postupcima kolektivne zaštite ne mogu primijeniti, a kako je naknada određena u postotku od kredita to je tužiteljica i sama mogla izračunati visinu tih naknada zbog čega te odredbe nisu ništetne pa tužiteljici ne pripadaju niti iznosi koji su na ime tih naknada plaćeni.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to ukupno 23.643,34 kn, a da je više plaćano s obzirom na povećanje kamatne stope 3.942,28 kn, međutim prvostupanjski sud je zbog tuženikovog prigovora zastare odbio tužbeni zahtjev za potraživanje u odnosu na isplatu s osnova povećanja kamatne stope, a prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koji predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju, a koju je tuženik ostvario zbog ništetnih odredbi Ugovora, a za koju ništetnost je sam kriv.

13.1 Tuženikov prigovor zastare s osnova pretplaćenog radi valutne klauzule prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi (14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF), a predmetna tužba je podnesena 18. ožujka 2021. odnosno unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

13.2. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7. stavka 2. Ugovora jer ta ugovorna odredba ne glasi "po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja", kao i zahtjev za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti članka 6. stavka 2. Ugovora jer ta ugovorna odredba ne glasi "Kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

14. Prvostupanjski sud je u dijelu kojim je prihvatio zahtjev tužiteljice pozvao na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine"

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

15. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje tako pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.

16. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno, kao prethodno pitanje utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozivajući se na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača.

17. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, jer su u ovom slučaju ugovorne odredbe bile jasne, da se o njima pregovaralo, te da nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom na članak 502.c ZPP-a. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima.

18. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnu tužiteljicu obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi

18.1 Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF kao i o činjenici da je informirao tužiteljicu o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke i kamatne stope koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.

18.2 Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnici povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

19. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti kao i o tome da nije došlo do znatne neravnoteže na štetu potrošača, ali sve navedeno nije od utjecaja za valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno članku 502.c ZPP-a) za koje je sud vezan.

20. To što je Ugovor u cijelosti ispunjen i što tužiteljica nije prigovarala visini anuiteta ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te kao prethodno pitanje utvrditi ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

21. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac), zastara počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž 6632/17, 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 u odnosu na pitanje ništetnosti valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za CHF. S obzirom na to da je tužba podnesena 18. ožujka 2021. jasno je da zastara nije nastupila.

22. U pogled ulazne naknade prvostupanjski sud smatra da se radi o odredbi koja je jasna, lako razumljiva i uočljiva zbog čega nije dopušteno ocjenjivati je li ta ugovorna odredba poštena, međutim u cijelosti zanemaruje kako iz sadržaja te ugovorne odredbe ne proizlazi da se o istoj pregovaralo, na što se ista odnosi, zbog čega je određena u postotku od iznosa kredita te koje je to stvarne troškove tuženik tom naknadom pokrivao. Ovaj sud smatra da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 87. ZZP/03 nepoštena te time i ništetna, zbog čega je tuženik dužan tužiteljici vratiti ono što je primio na temelju te nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

23. Navedeno se jednako odnosi i na naknadu za osiguranje kredita sadržanu u članku 11. stavku 3 Ugovora jer je i ta odredba nejasna i nerazumljiva, te se iz sadržaja te ugovorne odredbe ne vidi na što se ista odnosi, niti kako će se ta naknada odrediti zbog čega je i ta odredba sukladno odredbama ZZP/03 nepoštena te time i ništetna. Naime niti o toj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana je u tipskom ugovoru te je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača.

24. Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti ono što je na ime ništetnih odredbi primio od tužiteljice, i to iznos od 1.139,44 kn na ime naknade za obradu kredita te iznos od 1.823,11 kn na ime naknade za premiju za osiguranje kredita odnosno ukupno 2962, 55 kn/393,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2007. kao dana primitka tih iznosa, po stopi određenoj u članku 29. stavku 2. ZOO.

24.1 Potraživanje s osnova naknade za obradu i osiguranje kredita nije u zastari. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa slijedom navedenog rok zastare u konkretnom slučaju još nije niti počeo teći.

25. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o solemnizaciji Ugovora jasna i razumljiva odredba. Radi o trošku koji se odnosi na sklapanje Ugovora pa ta odredba i po shvaćanju ovog suda nije nepoštena niti ništetna radi čega nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 808,60 kn/107,32 EUR kojeg je tužiteljica platila na ime solemnizacije Ugovora.

26. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 2. Ugovora jer te ugovorne odredbe sadržajno ne odgovaraju postavljenom tužbenom zahtjevu te se ne radi o pretjeranom formalizmu niti je tužiteljici time povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje poglavito jer je ništetnost valutne klauzule utvrđena kao prethodno pitanje, a ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi je utvrđena u točki I. izreke prvostupanjske presude.

27. Žalba tužiteljice je osnovna u pogledu odluke o troškovima postupka. Naime gledajući ukupnost svih zahtjeva tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog čega odluku o troškovima postupka treba donijeti primjenom članka 154. stavak 5. ZPP u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022). Tužiteljici valja priznati trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1), sastava podneska od 17.12.2021. (Tbr. 8.1), zastupanja na raspravama 25.1. i 21.11.2022. (Tbr. 9.1) te sastav podneska od 3.11.2022. (8.1. Tbr.) u iznosima od po 1.500,00 kuna, PDV 1.875,00 kuna (Tbr. 42), trošak vještačenja 1.500,00 kuna, sudska pristojba na tužbu 250,00 kuna i sudska pristojba na presudu 663,50 kuna ili odnosno ukupno 11.788,57 kuna /1.564,61 EUR.

28. Tužiteljica je sa žalbom uspjela gotovo u cijelosti pa joj pripada i trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu u iznosu od 750,00 kn + PDV 187,50 kn, kao i trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kn odnosno ukupno 1.137,50 kn. te je po pod točkom II. izreke ove odluke odlučeno na temelju članka 166. stavka 2. u vezi članka 154. stavak 5. ZPP-a.

29. S obzirom na to da tuženik nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao pod I b) izreke na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović