Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-386/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], BG[adresa], zastupanog po punomoćniku AG, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, oboje zastupanih po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-164/2021-24 od 21. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-164/2021-24 od 21. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate iznos od 97.800,00 EUR sa zateznim kamatama od 25. travnja 2018. do isplate, te da mu solidarno naknade troškove postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 16.104,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od

21. studenog 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem, time da traži naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužitelja i predložili da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te im dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za posredovanje u iznosu od 97.800,00 EUR, za koju tužitelj smatra da mu pripada na temelju usmenog ugovora o posredovanju, za kojeg tvrdi da je zaključen između tuženika LG, koji se predstavio kao izvršni direktor Koncerna Agram koji za tuženika Euroherc osiguranje d.d. koji je član Koncerna traži nekretninu u [adresa] i to zgradu ili dio zgrade u centru [adresa] površine oko 4.000 m2 i njega kao posrednika, a putem njegovog odvjetnika, negdje u studenom 2017., kojim je preuzeo obvezu da nađe i dovede u vezu osobu koja će sa tuženikom Euroherc osiguranje d.d. zaključiti kupoprodajni ugovor za kupnju nekretnine.

6. Prvostupanjski sud je odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva utemeljio na slijedećim činjenicama:

- da iz dopisa odvjetničkog društva Ferner Hornung & Partner upućenih tužitelju od 10. siječnja 2018. i 15. siječnja 2018. proizlazi da odvjetnici dostavljaju tužitelju podatke o zgradama u [adresa], na adresama: [adresa] i Raineirstrasse 5, i to kako o stanju samih zgrada, tako i o stanarima i poslovnim prostorima u istima

- da iz e-mailova AG poslanih tuženiku LG (str. 7-9 spisa) proizlazi da je ZG dostavio LG podatke o navedenim zgradama u [adresa], te ga 20. veljače 2018. obavijestio da se još nitko „od vaših iz [adresa] nije javio za te zgrade, kao i da je predsjednik odvjetničke komore spreman preuzeti pregovaranje za iste, međutim iz navedenih e-mailova da nije moguće utvrditi jesu li zaprimljeni od strane tuženika LG

- da iz iskaza svjedoka KG, člana uprave tuženika Euroherc osiguranje d.d. zaduženog za strategiju i razvoj, proizlazi da društvo u Austriji posluje od sredine 2017., da se pozicioniralo u pet većih gradova, da su sami tražili ljude i zgrade, da je osobno našao i predmetnu zgradu, da tuženik LG u vrijeme kupnje te nekretnine nije imao ovlaštenje za kupnju zgrada jer je bio član uprave EuroAgram Tis d.o.o., koje društvo se dominantno bavi tehničkih pregledima automobila, čišćenjem i održavanjem, imaju kućne majstore i čistačice, te od njega nije dobivao nikakve naloge ni zadatke, niti je ikada od njega primio dokumentaciju o zgradama na navedenim adresama, a za kupnju istih da su bila ovlaštena najmanje dva člana uprave Euroherc osiguranja d.d., uglavnom TG koji je obnašao funkciju direktora strategije i razvoja Podružnice Euroherca u Austriji da mu je bio desna ruka, te je istome proslijedio ime odvjetnika prodavatelja zgrada dr. Waltera Wienwerroithera i prepustio da obavi potrebne radnje, a on je istog upoznao prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji, dok što se tiče tužitelja, istog da ne poznaje, niti je primio njegove pozive i dopise u Beču

- da iz iskaza svjedoka IG proizlazi da je za Euroherc osiguranje d.d. obavljao završne građevinske radove i tom prilikom saznao da društvo traži zgradu u [adresa], pa kako je poznavao ZG i znao da ima oca u Austriji koji bi po tom pitanju mogao nešto napraviti, a poznavao je i tuženika LG, direktora Agrama, istog je nazvao i zamolio da ih primi, na što je isti pristao, uglavnom on da nije sudjelovao u dogovorima i ne zna što se dalje dešavalo

- da iz iskaz tužitelja ČG proizlazi da je preko sina doznao da tuženik LG želi kupiti zgradu u [adresa] za osiguranje, da ga je sin pitao bi li on pristao tražiti zgradu, da je od odvjetnika dr. Waltera Wienwerroithera koji je zastupao prodavatelja zgrada na adresama: [adresa] i Raineirstrasse 5 saznao da se iste prodaju za iznos od 11.500.000,00 EUR, te mu je isti poslao dopise od 10. siječnja 2018. i 15. siječnja 2018. koje dokumente je proslijedio sinu, a on ih dostavio tuženiku LG, kojeg je njegov sin pitao da mu potpiše da je primio dokumente na što mu je isti odgovorio da to ne može potpisati sam jer se radi o mnogo novaca, da se o tome mora odlučiti na sjednici predsjedništva osiguranja, dakle da je ponudu za traženje zgrada u [adresa] dobio od svog sina, da sa tuženikom VG i IG nikada nije direktno pregovarao, već je razgovarao samo sa sinom, a nikada da nije razgovarao ni s nekim iz Euroherc osiguranja d.d. tko bi rekao da će mu platiti da traži nekretninu

- da iz iskaza tuženika LG proizlazi da je bivši član uprave Agram Tis d.o.o., da nije sudjelovao u predmetnoj kupnji zgrada za Euroherc osiguranje d.d. jer to nije bilo u njegovoj nadležnosti, da je na poziv IG primio ZG u svom uredu u [adresa], kojom prilikom ga je isti informirao da ima oca u [adresa] koji može vidjeti situaciju u vezi nekretnina u tom gradu, da je tom prilikom AG kazao da on nije ovlašten za tu vrstu poslova obzirom da ne radi sa nekretninama (već je bio zadužen za tehničke investicije), da mu je ZG tom prilikom davao neki papir kojeg je odbio primiti, a sa tužiteljem da nikada nije razgovarao, te je nakon što mu je ZG putem e-maila dostavio dokumentaciju u vezi navedene dvije zgrade u [adresa] istome u telefonskom razgovoru kazao da nije adresa za navedeno i da se treba obratiti uredu Euroherca u Austriji.

6.1. Na temelju navedenih činjenica, i to da je tužitelj ponudu za traženje zgrada u [adresa] dobio od svog sina AG, da s tuženikom LG nikada nije razgovarao ni pregovarao, da nikada nije razgovarao s nekim iz Euroherc osiguranja d.d. tko bi mu kazao da će mu platiti za traženje nekretnina, te da tuženik LG u vrijeme kupnje predmetnih nekretnina nije imao ovlaštenje za kupovinu zgrada, za što bi bila ovlaštena najmanje dva člana uprave društva Euroherc osiguranje d.d., prvostupanjski sud utvrđuje da između stranaka nije sklopljen ugovor o posredovanju u smislu odredbe čl. 835. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a). Pri tome, glede e-mailova koje je ZG uputio tuženiku LG, a iz kojih proizlazi da ga je obavještavao o nekretninama u [adresa], kraj činjenice da ga je isti upozorio da nije ovlaštena osoba za kupnju zgrada i da o navedenom treba odlučiti uprava Euroherc osiguranja d.d., prvostupanjski sud navodi da je ZG znao i trebao znati da tužitelj treba stupiti u kontakt s ovlaštenom osobnom Euroherc osiguranja d.d. s kojom bi dogovorio bitne sastojke ugovora, odnosno predmet i cijenu, te time sklopio ugovor o posredovanju koji bi bio osnov za potraživanje u predmetnom postupku, ovo tim više što sin tužitelja nije pravno neuka osoba, već osoba koja dolazi iz redova odvjetnika. Utvrdivši dakle da između stranaka nije sklopljen ugovor o posredovanju, prvostupanjski sud zaključuje da nema uvjeta za primjenu odredbi čl. 844. i čl. 845. ZOO-a, slijedom čega je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

7. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, te povrede odredaba čl. 8. i čl. 7. st. 3. istog Zakona, kao i povredu prava na pošteno suđenje. Nadalje, ističe da dopis predstavnika prodavatelja Almosa Rainerstrasse GmbH - dr. Waltera Wienwerroithera od 14. svibnja 2018. demantira navode tuženika da su predmetne zgrade pronašli i pregovarali radi kupnje TG i JG, već sve dokazuje da je tuženik LG primljenu dokumentaciju za predmetne zgrade proslijedio tuženiku Euroherc osiguranje d.d., što potvrđuje i telefonski razgovor sa LG **.**.2018. u 10:21:11 sati. Ponavlja da je tuženik LG dao usmeni nalog prema prihvaćenoj ponudi početkom studenog 2017. sa preciznim navođenjem zgrada koje treba pronaći u centru [adresa], za tužitelja, putem IG, koji je u odvjetničkom uredu AG prenio nalog/ponudu i dao telefonski broj mobitela tuženika LG, koji je nazvan nakon par dana te je potvrđeno, odnosno javljeno od AG da će tužitelj pokušati pronaći takvu nekretninu, što je u konačnici i učinio, odnosno izvršio nalog, nakon čega je zaključen kupoprodajni ugovor za te zgrade. Ujedno, ističe da je iz registracije EuroAgram Tis d.o.o. vidljivo da sve poslove za nekretnine obavlja upravo to društvo (Agram Tis d.o.o.), kojeg je direktor LG, u okviru Agram Koncerna, u kojem je i tuženik Euroherc osiguranje d.d. koji nema u registraciji poslovanje nekretninama, a na međusobni odnos društava koncerna ukazuje dostavljeno godišnje izvješće za Agram Koncern.

8. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8.1. Ispitujući na takav način pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni, određeni i bez ikakvog proturječja između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. ZPP-a koju tužitelj ističe u žalbi, navodeći da mu nikada nisu dostavljeni dokazi s listova 160 i 161 spisa (odluka nadzornog odbora Euroherc osiguranja d.d. od 25. travnja 2018. i odluka uprave Euroherc osiguranja d.d. od 24. travnja 2018.), te mu stoga nije dana mogućnost da se izjasni o tim dokazima. Takvi žalbeni navodi tužitelja proturječni su stanju spisa, i to sadržaju potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (koja se nalazi između str. 161 i 162 spisa), a iz koje potvrde proizlazi da je punomoćnik tužitelja sporne isprave preuzeo 8. listopada 2023., te se na ročištu za glavnu raspravu 9. listopada 2023. (kojemu je bio prisutan), o istima mogao očitovati ili tražiti rok za očitovanje.

9.1. U kontekstu navedenog nije osnovan ni žalbeni navod tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), jer kao što je navedeno istome je tijekom prvostupanjskog postupka bilo omogućeno da se izjasni o navedenim dokazima, kao i o svim navodima tuženika, te da iznese činjenice i predloži dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.

10. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

10.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o tome zašto sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja, odnosno zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prema odredbi čl. 835. ZOO-a ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen. Stoga je u konkretnom slučaju odlučna činjenica jesu li stranke sklopile ugovor o posredovanju, odnosno jesu li tuženici kao nalogodavci dali nalog tužitelju (posredniku) da posreduje između tuženika i trećih osoba oko pronalaženja i dovođenja u vezu potencijalnih prodavatelja zgrada s tuženicima.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da između stranaka nije sklopljen ugovor o posredovanju, odnosno da tuženik LG nije dao usmeni nalog tužitelju da posreduje između tuženika Euroherc osiguranja d.d. i trećih osoba oko pronalaženja i dovođenja u vezu potencijalnih prodavatelja zgrada u centru [adresa] sa Euroherc osiguranjem d.d. Prvenstveno, jer tuženik LG za to nije bio ovlašten, dakle nije imao ovlast dati takav nalog u ime tuženika Euroherc osiguranje d.d., obzirom da nije bio zaposlen niti je obnašao bilo kakvu dužnost u tom društvu, već je u to vrijeme bio član uprave drugog društva iz Koncerna Agram (EuroAgram Tis d.o.o.). Žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi suprotno nisu osnovani, te su nastavak tvrdnji koje je iznosio u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka - da je tuženik LG predstavljao Euroherc osiguranje d.d. i bio zadužen za pronalaženje nekretnina za to društvo u Austriji, koje tvrdnje je prvostupanjski sud pravilno otklonio, budući da nisu potkrijepljene izvedenim dokazima (pa ni vizit karticom sa str. 4 spisa, na koju se tužitelj poziva u tužbi), dok što se tiče izvadaka iz sudskog registra i godišnjeg izvješća za Koncern Agram, radi se o novim dokazima koje je tužitelj iznio tek tijekom glavne rasprave (u podnesku od 25. rujna 2023.), pa ih sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a ni prvostupanjski, a ni ovaj sud ne mogu uzeti u obzir.

13.1. Osim toga, iz izvedenih dokaza proizlazi da se sin tužitelja ZG obratio tuženiku LG sa ponudom za sklapanje spornog ugovora o posredovanju, međutim kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud tuženik LG je sina tužitelja uputio na društvo Euroherc osiguranje d.d. (ovdje drugotuženika), glede kojeg je nedvojbeno da mu se tužitelj nije obratio, niti osobno niti putem svog sina. Protivno žalbenim navodima tužitelja, iz dopisa na koje se poziva proizlazi da je jednostrano tuženiku LG dostavljao putem svog sina AG podatke o zgradama, međutim od strane LG izostala je bilo kakva povratna reakcija (potvrda suradnje), što prema ocjeni ovog suda ukazuje na vjerodostojnost isticanja tog tuženika - da je sinu tužitelja odmah kazao da nije ovlašten za poslove s nekretninama te ga uputio na Euroherc osiguranje d.d. Stoga se potpuno neosnovano i neutemeljeno tužitelj u žalbi poziva na isprave u spisu, jer iz istih ne proizlazi da bi tuženik LG na bilo koji način potvrdio spornu ulogu nalogodavca, odnosno da bi angažirao tužitelja da naplatno traži nekretninu u [adresa] za tuženika Euroherc osiguranje d.d. U odnosnu na dokaz na kojeg se tužitelj poziva i u žalbi, i to detaljni ispis prometa Tele 2 (str. 123 i 124 spisa), valja reći da se također radi o dokazu kojeg je tužitelj iznio tek tijekom glavne rasprave, pa ga sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a sud ne može uzeti u obzir. Osim toga, žalbeni navodi tužitelja kojima preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi vlastitu, no pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud, nisu osnovani, obzirom da nemaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

14. Kako dakle između stranaka nije sklopljen ugovor o posredovanju radi pronalaženja i dovođenja u vezu potencijalnih prodavatelja zgrada u centru [adresa] sa tuženikom Euroherc osiguranje d.d., tužitelj u smislu odredbe čl. 845. ZOO-a nema pravo na naknadu za posredovanje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

15. Tužitelj žalbom pobija presudu u cijelosti, dakle i odluku o troškovima postupka, bez iznošenja žalbenih razloga, već istu osporava u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

16. Obzirom na sve navedeno, proizlazi da žalba tužitelja nije osnovana zbog čega ju je u cijelosti valjalo odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Kako je žalba tužitelja neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (troška sudske pristojbe na žalbu) u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a.

18. Tuženicima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer