REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1029/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja RA, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 28. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e:

I./ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 247,57 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 169,91 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu 14. svibnja 2024. radi isplate iznosa od 247,57 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. prosinca 2023. nastala šteta na vozilu u vlasništvu ČA. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun br.45/P1/1 od 14.02.2024., u iznosu od 2.996,46 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 1.240,89 eura, a razliku od 247,57 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s ČA sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Također osporava osnovanost te visinu potraživanja koja se odnosi na cijenu sata rada. Nadalje, osporava svoju odgovornost za naknadu predmetne štete. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni. Ističe kako je tuženik sukladno odredbi čl. 1092. ZOO isplatio iznose dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva, te je odbio zahtjev za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata. Također, navodi kako račun popravka ne odgovora stavkama izvida štete.

3. Tužitelj nastavno tijekom postupka podneskom od 09. srpnja 2024. navodi kako se oštećena ČA obratila tuženiku, kao osiguratelju osobe odgovorne za nastalu štetu, odštetnim zahtjevom, po kojem je zahtjevu tuženik dana 19.12.2023. po svojim procjeniteljima izvršio pregled vozila temeljem čega je sastavio izvid štete br. 23821051550, po kojem je tužitelj nakon izvršenog popravka izdao račun br. 45./P1/1. Iz Obrazložene ponude od dana 14. 02. 2024. god., dostavljene uz tužbu, razvidno je da je isti osporio račun tužitelja upravo radi razlike u cijeni radnog sata limara i potrošnog materijala limara, dok priznaje visinu štete u iznosu od 2.748,89 EUR. Tuženik u prvoj rečenici predmetne Obrazložene ponude navodi da odgovornost za naknadu štete – nije sporna. Radnjom otplate dijela štete tužitelju, tuženik je posredno priznao postojanje osnove za naknadom štete, čime je ujedno i priznao postojanje svoje odgovornosti za naknadu iste, međutim ne u visini koju tužitelj potražuje, čime su navodi tuženika u ovome dijelu potpuno promašeni. Oštećena ČA je popravak predmetnog vozila povjerila tužitelju koji je popravak izvršio stručno i kvalitetno, na čiji rad tuženik nije imao prigovora, pri čemu je izdao račun za popravak vozila br. 45/P1/1, u kojem su naznačeni potrošni materijal lakirera, a koji je u cijelosti istovjetan izvidu štete tuženika. Bilo kakvo nametanje servisne radionice u kojoj oštećenik „mora“ izvršiti popravak vozila bilo bi suprotno načelu slobode tržišta i zaštiti tržišnog natjecanja, obzirom bi oštećenici u tom slučaju bili primorani svoja vozila popravljati isključivo i jedino u servisnim radionicama koje im nametne osiguravajuća kuća, a to bi u najčešćem slučaju bile radionice koje imaju ugovorni odnos s istima.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem svih spisu priležećih isprava.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 247,57 eura sa zateznim kamatama.

7. U postupku nije sporno da se 19. prosinca 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu ČA.

7.1. ČA obratila se odštetnim zahtjevom ovdje tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, koji je sačinio izvid štete broj 238210515500 od 19.12.2023.(list 7 spisa).

7.2. Tuženik je svojim dopisom od 14.02.2024. (list 11 spisa), po odštetnom zahtjevu ČA od 19.12.2023., dao obrazloženu ponudu za naknadu štete, u kojoj uz ostalo navodi kako tuženikova odgovornost za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nesreći nije sporna, te procjenjuje cjelokupnu štetu nastalu oštećenoj ČA na iznos od 2.748,89 eura, a koji je iznos tuženik nastavno i isplatio ČA dana 01.03.2024. kako je to vidljivo iz izvatka o stanju i prometu po računu (list 12 spisa).

8. Iz računa broj A 45/P1/1 od 14.02.2024. (list 8 spisa) proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila ČA. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 2.996,46 eura, pri čemu valja napomenuti kako protivno tvrdnjama tuženika stavke u rubrici „robe“ odnosno „usluge“ specificirane u istom računu u cijelosti odgovaraju stavkama iz tuženikovog izvida štete.

9. Nije sporno da se utuženi iznos od 247,57 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Iz računa tužitelja proizlazi da je tužitelj obračunao ukupno 12,30 sati rada, po cijeni od 33,20 eura, uvećano za pdv.

10. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno neke druge servisne radionice imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika (list 13 spisa) proizlazi da je tužitelj naplatio ČA cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 01.01.2023. navedeno da cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove 33,20 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio ČA (33,20 eura uvećano za PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ostalim klijentima tužitelj naplaćuje neku drugu cijenu, a ne onu navedenu u cjeniku.

11. Sud je odbio tuženikov prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u drugim servisima po nižim cijenama no što je bilo popravljeno kod tužitelja, a na jednako kvalitetan način. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje navodi tuženik.

12. Iz Ugovora o ustupanju tražbine (list 14-15 spisa) proizlazi da su ČA i tužitelj sklopili taj ugovor 14. veljače 2024. Čl. 2. i 3. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da ČA ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 45/P1/1 i izvidu štete broj 23821051550 u iznosu od 2.996,46 eura. Iz toga proizlazi da je ČA ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka.

13. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 247,57 eura.

15. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine od 14.02.2024. tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 2.996,46 eura, a od kojeg je iznosa tuženik nastavno 01.03.2024. isplatio iznos od 2.748,89 eura, te je predmet ovog spora razlika navedenih iznosa u visini od 247,57 eura.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

17. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog izvida štete (list 7 spisa) razvidno je kako je šteta prijavljena tuženiku istog dana kada se dogodila predmetna nesreća, dakle 19.12.2023. Račun za izvršeni popravak vozila br. 45/P1/1 tužitelj je izdao ČA dana 14.02.2024. sa dospijećem 19.02.2024. Stoga, tužitelj osnovano potražuje isplatu zateznih kamata od 20.02.2024. do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenica ČA i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

18. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

19. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

20. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

21. Vrijednost predmeta spora je 247,57 eura.

22. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 9. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu od 28. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 150,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je tužitelj ovu pristojbu podmirio, a kako to proizlazi iz podataka dostupnih u aplikaciji eSpis, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, slijedom čega ukupni priznati troškovi iznose 169,91 eur. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka temeljem odredaba čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO, po stopi za ostale odnose.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Sutkinja

mr.sc. Ana Nagy

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.