REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Hvaru

Broj: Pp-778/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje zapisničarke Olivere Dedić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ME zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama) i dr., po prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Postaje prometne policije Split, Klasa: 211-07/24-4/90053, Urbroj: 511-12-36-24-1 od 16. listopada 2024. godine, odlučujući izvan žurnog postupka; na temelju čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), dana 19. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan prigovor okrivljenog ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., te se p r e i n a č u j e pobijani obavezni prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku:

- ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca

dok u preostalom dijelu obavezni prekršajni nalog ostaje neizmijenjen.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. b) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na ime troškova ovog suda naknaditi paušalni iznos od 30,00 (trideset) eura u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. PUSD, Postaja prometne policije Split, izdala je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po čl. 199. st. 6. istog Zakona te prekršaja iz čl. 229. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po čl. 229. st. 5. istog Zakona; kojim nalogom mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 420,00 eura, uz obvezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura. Također mu je na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

2. Protiv obveznog prekršajnog naloga okrivljenik je u zakonskom roku podnio prigovor zbog prekršajnopravne sankcije i zaštitne mjere; u kojem navodi kako u cijelosti priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, ali dodaje kako mu je automobil neophodan zbog poslovnih obveza pa moli sud da razmotri ukidanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Ujedno je zamolio da mu se ublaži izrečena novčana kazna jer nije prekršajno kažnjavan te odstupanje od zakonske tolerancije alkohola u krvi nije veliko.

3. Prigovor okrivljenika je osnovan.

4. Ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, ovaj sud nije utvrdio da bi na štetu okrivljenika bila povrijeđena bilo koja odredba prekršajnog materijalnog prava od strane izdavatelja obveznog prekršajnog naloga, a ujedno je utvrđeno kako je za navedeni prekršaj odredbom čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 390,00 do 660,00 eura, a za prekršaj iz članka 229. st. 5. propisana novčana kazna u iznosu od 30 eura.

5. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, sud je nanovo analizirao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i mjere kazne u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona pa je tako kod okrivljenika kao olakotnu okolnost uzeo u obzir njegovo priznanje, kojim je pridonio ekonomičnosti postupka, prekršajnu nekažnjavanost, a kao otegotnu narav i vrstu prekršaja. Kako novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom predstavljaju najmanje propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, a u konkretnom slučaju nisu pronađene naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja sukladno čl. 37. Prekršajnog zakona; u odnosu na kaznu odlučeno je kao u izreci presude.

6. Što se pak tiče zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, ovaj sud smatra kako postoji temelj za njezino ukidanje, jer u konkretnom slučaju nije utvrđena opasnost da bi okrivljenik upravljajući motornim vozilom mogao ugroziti sigurnost prometa. Naime, prema podacima iz službenih evidencija, okrivljeni ME se ni prije ni poslije počinjenja predmetnog prekršaja nije javljao kao kršitelj prometnih pravila, koja okolnost ne ukazuje na postojanje iteracijske opasnosti, a time ni na potrebu izricanja predložene mjere. Drugim riječima, sud smatra kako će se samim izricanjem novčane kazne prema okrivljeniku, barem za sada, ostvariti svrha zaštitne mjere.

7. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. b) Prekršajnog zakona propisani su paušalni troškovi prekršajnog postupka i troškovi prekršajnog suda kada odlučuje o prigovoru, iz kojeg razloga su okrivljeniku odmjereni i troškovi ovog postupka u paušalnom iznosu, koji je primjeren trajanju i složenosti postupka; a kako je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

Hvar, 19. ožujka 2025. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Olivera Dedić, v.r.

Lara Menđušić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Sukladno odredbi čl. 244. st. 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, u spis