REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-857/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠO iz [adresa], 2.OO iz [adresa], 3. ĆO iz [adresa], 4. ŠOL iz [adresa], 5. OOL iz [adresa], 6. ĆOL, iz [adresa], 7. IO iz [adresa], 8. SO iz [adresa], zastupani po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu (osim tužiteljice pod 2.), 9. BO, [adresa], Loewenherzgasse 7/27, 10. HO iz [adresa], zastupani po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika IOL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava služnosti i uklanjanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 72/2020-14 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5901/2016 od 13. lipnja 2019., na sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog 1.-8. tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji (1.-8.) i tuženici su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-72/2020-14 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5901/2016 od 13. lipnja 2019.

2. Tužitelji u prijedlogu postavljaju slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću na poslužnoj nekretnini koja je dana 8. listopada 1991. g. bila upisana kao društveno vlasništvo treba uračunati i vrijeme posjedovanja odnosno izvršavanja služnosti prije upisa društvenog vlasništva na poslužnoj nekretnini pod pretpostavkom postojanja zakonom propisane kvalitete posjeda?

2. Da li u vrijeme potrebno za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću na nekretnini koja je dana 8. listopada 1991. g. bila upisana kao društveno vlasništvo treba uračunati i vrijeme posjedovanja odnosno izvršavanja služnosti prije 8. listopada 1991. g. pod pretpostavkom postojanja zakonom propisane kvalitete posjeda? 3. Da li se temeljem dosjelosti može steći pravo stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini koja je dana 8. listopada 1991. g. bila upisana kao društveno vlasništvo ali nije bila društveno sredstvo u društvenoj pravnoj osobi?

4. Da li rok od tri godine neprekidnog neizvršavanja služnosti zbog protivljenja vlasnika poslužne stvari kao razlog prestanka služnosti temeljem odredbe čl. 241. st. 3 ZVDSP-a započinje teći od trenutka kada se vlasnik protivi izvršavanju služnosti ili od trenutka kada zbog protivljenja vlasnika ovlaštenik služnosti nije izvršavao služnost?

5. Kada je stjecatelj poslužne nekretnine prije stjecanja nekretnine bio upoznat s katastarskim planom na kojem su ucrtani put i stepenice koje prolaze od javnog puta preko poslužne nekretnine do susjedne povlasne nekretnine odnosno kada su taj put i stepenice izgrađene na povlasnoj nekretnini na koju je stjecatelj prethodno dolazio da li je zbog toga znao odnosno morao znati za neupisanu služnost što isključuje primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige sukladno čl. 243. ZV? 6. Kada je poslužna nekretnina u katastru upisana kao dvorište bez zgrade u blizini kojeg dvorišta nema druge zgrade osim zgrade na povlasnoj nekretnini da li je stjecatelj morao znati za služnost u smislu primjene načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige sukladno čl. 243. ZV-a?

7. Predstavlja li bitna povreda odredaba parničnog postupka po čl. 354. st. (2) t. 11) ZPP-a počinjena prilikom ocjene žalbenih navoda bitnu povredu odredaba parničnog postupka odnosno izostanak pravilne ocjene žalbenog navoda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP počinjenu u drugostupanjskom postupku? 8. Kada prilikom ocjene žalbenih navoda da sud prvog stupnja nije obrazložio određeni bitan zaključak, drugostupanjski sud samo ponovi da je pravilan takav zaključak suda bez obrazloženja i razloga u odnosu na žalbene navode je li time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP počinjena u drugostupanjskom postupku po čl. 354. st. (2) t. 11) ZPP-a?“ pozivajući se na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje od pravnog shvaćanja revizijskog suda. Također navode da su im postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava sadržajno se pozivajući na čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

3. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno poziva na razloge propisane čl. 385.a st. 1. ZPP i postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li je u slučaju izmjene tužbenog zahtjeva u tijeku postupka, a nakon upuštanja u raspravljanje, sud dužan prilikom obistinjenja/obračunavanja parničnih troškova voditi računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje?

2. Da li sud prilikom obračunavanja naknade parničnih troškova za obavljene radnje u postupku stranci može primijeniti isključivo vrijednost predmeta spora koja je egzistirala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom?“ navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda..

4. Na prijedloge nije odgovoreno.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Pravna pitanja tužitelja citirana pod rednim brojem 1. do 3. nisu važna za odluku u sporu budući da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i iz razloga što je ocijenio da su tužitelji, čak i kada bi se prihvatilo da su dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti prolaza motornih vozila, parkiranja i staze, to pravo izgubili temeljem čl. 241. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17,152/14, 81/15; dalje: ZVDSP).

5.2. Pritom je pobijana odluka upravo u skladu sa odlukom (Rev x 745/2012-2 od 5. veljače 2013.) na koju se tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju u odnosu na pravno pitanje (4). Naime pobijana odluka se temelji na činjeničnom utvrđenju prema kojem je tužiteljima tuženik onemogućio izvršavanje prava služnosti 23. prosinca 2013. na način da je fizički (postaljanjem kolaca i povezivanjem sa trakom) onemogućio pristup na taj dio njegove nekretnine, a tužbu kojom traže utvrđivanja prava stvarne služnosti su tužitelji podnijeli tek 17. ožujka 2017, dakle nakon proteka roka od tri godine propisanog čl. 241. st. 3. ZVDSP.

5.3. Tužitelji postavljenim pravnim pitanjem iznose svoje viđenje utvrđenih činjenica tijekom postupka koje je u bitnom drugačije od činjenica koje je utvrdio sud i na kojima temelji svoju odluku što nije zakonom dopušten razlog za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije.

5.4. Stoga i preostala pravna pitanja tužitelja u okolnostima kada je utvrđeno da su tužitelji izgubili pravo služnosti nisu važna za odluku u sporu.

5.5. Procesna pravna pitanja (citirana pod rednim brojem 7. i 8.) polaze od navoda o procesnoj situaciji koja se u konkretnom slučaju nije ostvarila. Pobijanom odlukom je odgovoreno na sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja, a za odluku su iznijeti jasni i neproturječni razlozi.

5.6. Tuženik postavljenim pravnim pitanjima problematizira odluku o troškovima postupka, ali pritom odluke na koje se poziva kao razlog važnosti ne odgovaraju procesnim okolnostima konkretnog slučaja budući je vrijednost predmeta spora u tim predmetima bila utvrđena, dok je sud u ovom predmetu iako nije utvrdio vrijednost predmeta spora o troškovima postupka odlučio primjenom Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: OT) kojom je propisana visina jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u sporu radi služnosti.

6. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na prijedlog tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odlučeno kao pod I. izreke.

7. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, te je ocjena ovoga suda da nisu učinili vjerojatnim da bi im pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom na koja se u prijedlogu pozivaju.

10. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek