REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5159/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Općine Lovran iz Lovrana, Šetalište Maršala Tita 41, OIB 38513636075, koju zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenice ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Linić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-70/2024-2 od 24. travnja 2024., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-7/2024-3 od 5. veljače 2024., na sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije ovršenice u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije ovršenice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP).
2. Ovrhovoditelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Ovršenica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:
''1. Je li u slučaju obustave ovršnog postupka iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije ukinuo ovršnu odluku ovrhovoditelj dužan nadoknaditi ovršeniku troškove ovršnog postupka u skladu s odredbom čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona odnosno da li se odredba čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona kojom je propisano da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi trošak koji mu je neosnovano prouzročio primjenjuje na slučajeve obustave ovršnog postupka uslijed ukidanja ovršne odluke od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske?
2. Je li ovrhovoditelj snosi troškove koji su ovršeniku nastali u ovršnom postupku u situaciji kada ovršni postupak bude obustavljen iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije ukinuo ovršnu radnju?
3. Je li u slučaju obustave ovršnog postupka iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije ukinuo ovršnu odluku troškovi koji su ovršeniku nastali povodom ovrhovoditeljevog protivljenja njegovom prijedlogu za odgodom ovrhe do donošenja odluke povodom dopuštene revizije predstavljaju troškove koje je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio iz čl. 14. st. 5. OZ-a odnosno koji je kriterij za odlučivanje o osnovanosti odnosno neosnovanosti troškova iz. čl. 14. st. 5. OZ-a? 4. Je li u slučaju obustave ovršnog postupka iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije ukinuo odluku na temelju koje je određena ovrha za troškove koji su ovršeniku nastali u tom ovršnom postupku odgovara Republika Hrvatska koja odgovara za rad sudaca koji su donijeli odluku povodom koje je pokrenut ovršni postupak a koju odluku je ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske?
5. Je li Republika Hrvatska odgovara za troškove koji su ovršeniku nastali u ovršnom postupku koji je obustavljen iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo odluku na temelju koje je određena ovrha?
6. Tko odgovara za troškove koji su ovršeniku nastali u ovršnom postupku koji je obustavljen iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo odluku na temelju koje je određena ovrha: je li ovrhovoditelj ili Republika Hrvatska koja odgovara za rad sudaca koji su donijeli odluku na temelju koje je određena ovrha a koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo?''.
5. U odnosu na prva tri postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao razlog važnosti ovršenica se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1315/2021-4 od 14.veljače 2022. Ovaj sud ocjenjuje da u toj odluci nije izneseno pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na ta pitanja, (u odluci na koju se poziva ovršenica do obustave postupka nije došlo zbog nemogućnosti namirenja tražbine, već zbog postupanja ovrhovoditelja, koji je svojom radnjom doveo do obustave postupka, dok je u pobijanoj odluci utvrđeno da do obustave postupka nije došlo zbog postupanja ovrhovoditelja, već iz razloga što je revizijski sud ukinuo drugostupanjsku odluku kojom je bila potvrđena prvostupanjska odluka temeljem koje je pokrenut ovršni postupak), pa stoga prva tri postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Revizijski sud je ocijenio da ostala pravna pitanja zbog kojih je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u predmetu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi jer ovršenica u ovom postupku niti ne traži naknadu troškova Republike Hrvatske.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je odlučeno na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Ovršenica tvrdi da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
