Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-365/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Supetra, Vlačica 5, Supetar, OIB: 16857373591, kojeg kao punomoćnik zastupa Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. ZC pok. Z, 2. BC, pok. Z, 3. SC pok. B koji su odsutni i nepoznata prebivališta, a koje zastupa privremeni zastupnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, 4. UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao preuzimatelja postupka iz prvotnog tuženika CC, 5. ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao preuzimatelja postupka iza prvotnog tuženika MC, 6. VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao preuzimateljice postupka iza prvotne tuženice OC, koje zastupa punomoćnik Zoran Vulović, odvjetnik u [adresa] i 7. RC rođ. [adresa], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-2364/2021 od 05. travnja 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Žalbe tuženika UC, IC, VC odbijaju se kao neosnovane i u odnosu na žalitelje potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-2364/2021 od 05. travnja 2023., a žalba tuženice RC rođ. [adresa] se odbija kao neosnovana i u odnosu na žaliteljicu potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-2364/2021, od 05. travnja 2023.

II. Odbacuje se žalba koju je u ime tuženika PC. Z, BC i SC izjavio Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru, kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud 5.travnja 2023. pod brojem P-2364/2021 donio

"

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, tužitelj je ovlašten temeljem ove isprave zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava sa imena tuženika, što su tuženici dužni trpjeti.

i

r i j e š e n j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 27. ožujka 2015. Posl. broj: P- 2364/2021

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.266,20 EUR / 115.023,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužiteljev zahtjev obija za više zatraženi iznos od 314,68 EUR / 2.370,96 kn."

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremene i dopuštene žalbe izjavili su tuženici UC i ŽC, preuzimatelji postupka iza prvotnog tuženika MC , tuženica VC, kao preuzimateljica postupka iza prvotne tuženice OC rođ. MC, a žalbu je protiv prvostupanjske presude izjavila i tuženica RC rođ. [adresa].

3. Žalba UC, ŽC i VC je izjavljena "zbog svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a tužitelju naloži da plati parnične troškove tuženicima - žaliteljima, uključujući i troškove žalbe ili da se pobijana presuda, odnosno presuda i rješenje, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalitelji u žalbi u bitnom navode da su žalitelji u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici prijeporne nekretnine, da je na toj nekretnini brisano društveno vlasništvo i pravo korištenja kao nepoznate ustavne kategorije i upisano suvlasništvo što uzrokuje sve pravne učinke koji iz toga proizlaze. Žalitelji ukazuju da u vrijeme podnošenja tužbe nije bio na snazi Zakon o cestama, pa nije postojala osnova za utvrđenje da je tužitelj vlasnik prijeporne nekretnine u odnosu na tuženike. Žalitelji smatraju da je pozivanje na dosjelost neprihvatljivo jer je tužitelj itekako znao da su oni suvlasnici prijeporne nekretnine. Dakle, žalitelji ustraju u tvrdnji da u vrijeme podnošenja tužbe nije postojala valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, a da je nakon donošenja Zakona o cestama i tužitelj propustio iskoristiti redovni pravni put, radi čega tužbeni zahtjev nije osnovan. Da se isto odnosi i na Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 2018., koji je donijet 10 godina nakon podnošenja tužbe, i da je sud retroaktivno primijenio navedene propise. Navode da u zemljišnoj knjizi ne postoji čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da u postupku nije otklonjena njihova osnovana primjedba na mjerničko vještačenje. Opreza radi prigovaraju i dosuđenim parničnim troškovima jer da je parnični trošak odobren u većem iznosu tj. da su tužitelju priznati troškovi nagrade odvjetniku za više od tri obrazložena podneska kao i pristup na sva ročišta jer se na svim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari radi čega nisu bili neophodni za vođenje postupka.

5. Tuženica RC rođ. [adresa] izjavila je žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Žaliteljica u žalbi ističe da je presuda donesena protivno članku 187. ZPP-a jer da se tužitelj trebao knjižiti u drugom postupku u kojemu je osiguran poseban pravni put po posebnom zakonu, a da je tužba podnijeta prije stupanja na snagu zakona temeljem kojih bi po sili zakona tužitelj stekao pravo vlasništva. Također tvrdi da sud nije utvrdio činjenicu radi li se o nerazvrstanoj cesti koja mora biti prometnica za slobodan promet vozila, a da je notorna činjenica da je navedeno područje zatvoreno za promet i da tamo ne voze automobili jer je to zabranjeno, kao što je sud zdravo za gotovo prihvatio tvrdnju da je dio nekretnine park. Prema žalbenim navodima pobijana presuda je suprotna Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Ustavu RH jer je tu nekretninu tužitelj oduzeo uknjiženim vlasnicima bez naknade. Žaliteljica poriče i rezultate vještačenja.

6. Tužitelj je odgovorio na žalbe i predložio žalbe odbiti kao neosnovane.

7. U odgovoru na žalbe tužitelj ističe da je kao izvanknjižni vlasnik prijeporne nekretnine pokrenuo parnični postupak tužbom radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i predlaže odbiti žalbe i potvrditi pobijanu presudu, a tuženicima naložiti da tužitelju naknade i troškove žalbe.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Ovaj parnični postupak pokrenut je deklaratornom tužbom radi utvrđenja prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, kao i zahtjeva da sud ovlasti tužitelja da temeljem presude zatraži i postignu uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena tuženika a što su tuženici dužni trpjeti.

10. Prvostupanjskim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe iz tužiteljevog podneska od 07. ožujka 2015. (stranica 75 do 77 spisa).

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8., 9., 11., 13. i 14 ZPP-a na koje ovaj sud, obzirom na početak parničnog postupka, pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

12. Protivno žalbenim navodima sedmotuženice KC rođ. BC, nije ostvarena procesna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je obrazloženje presude u skladu sa izvedenim dokazima i stanju spisa i nije proturječno samo sebi.

13. Nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. stavak 1. u vezi sa s člankom 187. ZPP-a na koju povredu žalitelji upućuju u žalbama. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev, tako da nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi.

14. Žalitelji u bitnom navode da u vrijeme podnošenja tužbe nije postojao Zakon o cestama i Zakon o komunalnom gospodarstvu koji predviđaju i propisuju stjecanje prava vlasništva nerazvrstanih cesta i parkova, a pozivaju se i na činjenicu da su oni u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici prijeporne nekretnine te da je na prijepornoj nekretnini brisano društveno vlasništvo i pravo korištenja kao nepoznate ustavne kategorije i upisano suvlasništvo što uzrokuje sve pravne učinke koje iz toga proizlaze.

15. Prvostupanjski sud je utvrdio i proizlazi iz procesne građe:

- da je predmet spora deklaratorni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, uz zahtjev da se tužitelja ovlasti temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na tužiteljevo ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika i da je taj postupak pokrenut tužbom predanom pošti preporučeno 05. studenoga 2009.;

- da je nekretnina koja je predmet spora 04. svibnja 2009. rješenjem poslovni broj Z- 449/09 uknjižena na tuženike temeljem članka 361. i 367 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), a da je ranije bila uknjižena kao društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta;

- da je tužitelj upisan kao posjednik u Uredu za katastar u Supetru na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to posjedovni list br. 1262 k. o. [katastarska općina] te da je u tom istom listu čestica označena kao park 110 m² i cesta 55 m²;

- da je rješenjem Ureda za katastarsko geodetske poslove Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I - 932/07/95-01/530, URBROJ: 2181- 05/8-95-2, od 18. listopada 1995.(stranica 1.G1 spisa) utvrđena promjena u k. o. [katastarska općina] na čest zem 3/2, koja je u naravi predstavljala put površine 165 m² ,dok je u novom stanju došlo do cijepanja navedene nekretnine na z. 3/2 u naravi park površine 110 m² i z. 3/4 u naravi cesta površine 55 m²;

- da je čestica zgrade, premda je upisana tako u zemljišnim knjigama, srušena i ne postoji još od drugog svjetskog rata, a da je prijeporna nekretnina nacionalizirana 26. prosinca 1958. stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, dok je pravo korištenja upisano u korist tuženika odnosno njihovih pravnih prednika dok na tom zemljištu postoji zgrada;

- da kat. čest zgr. 3/2 u naravi predstavlja park i asfaltiranu cestu nazivlja Ulica Vlačica ukupne površine 165 m² koja se sastoji od dvije k. č. zgrade površine 110 m² i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] površine 55 m² s tim da se površina od 165 m² cijepala u katastarskom operatu u podčestice 3/2 u površini od 110 m² te podčesticu 3/4 površine 55 m² sve upisano u posjedovnom listu. 1262 na ime općine [adresa], s tim da parcelacija provedena kroz katastarske planove nije provedena u zemljišne knjige;

16. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da su tužitelj kao i njegov pravni prednik zakonit, istinit i pošten posjednik uknjižene čestice zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neprekidno već više od 60 godina i da je koristi prema njenoj namjeni te da njega i prednika nikada nitko nije ometao u posjedu navedene nekretnine, a navodi i da je tužitelj upisan kao posjednik u Uredu za katastar u Supetru na toj nekretnini u posjedovnom listu br. 1262 k. o. [katastarska općina] i da je u tom posjedovnom listu čestica označena kao park 110 m² i cesta 55 m².

17. Žalitelji ne osporavaju tužbene navode o posjedu i trajanju posjeda prijeporne nekretnine, a istinitost tih činjenica kao i činjenice da je navedena zgrada u drugom svjetskom ratu uništena, potvrđuju fotografije na stranici 115 do 120 spisa, kao i iskazi saslušanih svjedoka, posebno svjedoka GC (stranica 108 do 109 spisa) kao i TC, FC i ĆC (stranice 101 do 103 spisa).

18. Premda je prvostupanjski sud propustio navesti temelj stjecanja vlasništva prije stupanja na snagu Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, valja kazati da su se tuženici uknjižili, ne u postupku ishođenja odluke o davanju u vlasništvo nekretnine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), već po presumpciji iz članka 360. i 367 ZV-a, kako se to navodi u rješenju Općinskog suda u Supetru broj Z-1449/09 od 14. svibnja 2009.

19. Zaštita povjerenja u istinitosti i potpunost zemljišnih knjiga određena ZV-om neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 01. siječnja 2017, ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ZV stupio na snagu (članak 388.stavak 5. ZV-a).

20. Tuženici su upisali pravo vlasništva 2009. temeljem presumpcije, a tužitelj je iste godine podnio deklaratornu tužbu obarajući presumpciju o stjecanju vlasništva od strane tuženika (članak 362. stavak 2. ZV-a).

21. Naime, tužitelj je u roku iz članka 388. stavka 5. ZV-a, zaštićen odgodom načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, podnio sudu deklaratornu tužbu pozivajući se na činjenicu da je nekretnina koja u zemljišnoj knjizi nosi oznaku čestice zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon drugog svjetskog rata srušena, da je tužitelj u neprekinutom posjedu zajedno sa svojim prednicima duže od 60 godina, da je zaštita povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 388 st. 5. ZV-a odgođena do 2017., a da je tužba podnesena 2009., da tuženici nisu bili u posjedu nekretnine, da nekretnina čest.zgr.

3/2 k. o [katastarska općina] u naravi predstavlja jednim dijelom park u površini od 110 m2, a jednim dijelom cestu u površini od 55m2 u naravi asfaltni put, nogostup i dijelom kameni zid. pa bi tužitelj i po Zakonu o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji su istina stupili na snagu nakon podnošenja tužbe, postao vlasnik prijeporne nekretnine da se "opće pravo korištenja" nije prije pretvorilo u pravo vlasništva tužitelja tj. jedinice lokalne uprave i samouprave po članku 67. i 87. ranije važećeg Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 105/00). Time je otklonjen glavni žalbeni prigovor da je sud zanemario činjenicu da su Zakon o cestama i Zakon o komunalnom gospodarstvu donijeti nakon podnošenja tužbe.

22. Po ocjeni ovog suda tuženici, kao bivši vlasnici, su trebali pokrenuti postupak predviđen Zakonom o naknadi radi davanja u vlasništvo prijeporne nekretnine jer je zemljište koje je predmet postupka, neizgrađeno građevinsko zemljište, a ranije je dok je zgrada postojala bilo izgrađeno građevinsko zemljište, a pravo korištenja je međutim propašću zgrade prestalo jer je pravo korištenja na zemljištu po članku 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta postojalo dok postoji zgrada.

23. Tuženici nisu imali pravo korištenja u razdoblju između stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta odnosno od 26.prosinca 1958. i stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( "Narodne novine" broj 53/91) kojim je pravo korištenja iz čl. 37. ,naravno ukoliko je na tom zemljištu postojala zgrada, bilo pretvoreno u pravo vlasništva.

24. Naime, pravo korištenja iz čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta je trajalo dok je postojala zgrada izgrađena na tom zemljištu, a kako iz procesne građe proizlazi, zgrada je srušena i zemljište je u neprekinutom posjedu tužitelja i njegovih prednika, pa je pretvorbom društvenog vlasništva , kako je navedeno u točki 21. obrazloženja tužitelj postao vlasnik prijeporne nekretnine, a na kojoj bi vlasništvo stekao i temeljem navedenih zakona koji su stupili na snagu nakon podnošenja tužbe kako je podrobno obrazložio prvostupanjski sud.

25. Obzirom da je zgrada srušena u drugom svjetskom ratu, oborena je presumpcija temeljem koje su se tuženici uknjižili kao suvlasnici prijeporne nekretnine. Tužitelj, kao nositelj prava korištenja, stekao je vlasništvo prijeporne nekretnine i prije stupanja na snagu Zakonu o cestama iz Zakona o komunalnom gospodarstvu.

Prvostupanjski je sud dao dostatne razloge i za stjecanje vlasništva temeljem Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu pa se radi nepotrebnog ponavljanja tuženici upućuju na razloge prvostupanjske presude.

26.Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud dopustio preinaku tužbe tj. postavljanje eventualno kumuliranog zahtjeva o kojem sud nije odlučivao jer je prihvatio glavni zahtjev.

27. Kako ni odlukom o troškovima nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žalitelja, žalbe je valjalo odbiti kao neosnovane pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem čl. 368.stavak 2. ZPP-a.

28.Punomoćnik tuženice RC se legitimirao kao "zamjenik punomoćnika" tuženika ZC, BC i SC izjavljujući žalbu i u njihovo ime. Navedene tuženike je zastupao privremeni zastupnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, pa je žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu radi čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 366. ZPP- a.

29.Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je primjenom članka 155. ZPP-a jer nije bio nužan za vođenje parnice.

Dubrovnik, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac