Poslovni broj: Usž-1025/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. IP, [adresa], 2. TP, [adresa], 3. JP, [adresa], 4. KP, [adresa], 5. UP, [adresa], 6. MP, [adresa], i 7. ĐP, [adresa], koje zastupa opunomoćenik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Građansko-upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a, radi naknade za nekretninu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 515/2023-9 od 24. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-515/2023-9 od 24. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-515/2023-9 od 24. kolovoza 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-05/20-01/08, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 11. siječnja 2023. i rješenja prvostupanjskog tijela Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I-943-04/20-01/01, URBROJ: 2181/1- 13/562- 20-4 od 30. siječnja 2020.
1.1. Rješenjem tuženika od 11. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela 30. siječnja 2020. kojim je odbačen zahtjev tužitelja za određivanje naknade za č.z. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4666 m 2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj su izjavili žalbu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno poništiti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove sastava žalbe.
2.1. Tužitelji, u žalbi navode da je prvostupanjska presuda nije obrazložena te da je počinjena bitna povreda odredaba postupka jer sud nije održao ročište za glavnu raspravu iako su u tužbi to izričito tražili. Smatraju presudu nezakonitom te se pozivaju na odluke ovog Suda za koje smatraju de je pravno shvaćanje iz tih odluka primjenjivo u konkretnom slučaju. Ukazuju na različitu praksu prvostupanjskog tijela u istovjetnim situacijama. Navode da u naravi predmetna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
6.1. To stoga jer prema podacima iz spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS- a, uvidom u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika i uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.2. Prvenstveno Sud nalazi da nije osnovan prigovor tužitelja da je u ovom upravnom sporu trebalo održati raspravu. Naime, prema odredbi članka 36. točka 4. ZUS-a, sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
6.3. U okolnostima konkretnog slučaja, iako su tužitelji u tužbi tražili održavanje glavne rasprave, u tužbi navode da osporavaju rješenje tuženika s osnove pogrešno utvrđenog činjenog stanja u upravnom postupku, oni suštinski osporavaju pravnu kvalifikaciju utvrđenih činjenica, pa prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a nije počinio povredu iz odredbe članka 66. stavka 2. ZUS-a.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je odlukom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Lučke uprave Split od 24. travnja 1997. ("Narodne novine", broj: 45/97.- dalje u tekstu Odluka Vlade), osnovana Lučka uprava Split radi upravljanja, izgradnje i korištenja luke Split. Iz navedene Odluke Vlade proizlazi da lučko područje Luke Split nad kojom se proteže nadležnost lučke uprave čini i pored ostalih čestica navedenih u odluci i nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] (zemljišnoknjižna čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).
8. Odluka Vlade donesena je sukladno odredbama Zakona o morskim lukama ("Narodne novine", broj: 108/95.), na koje mjerodavne odredbe osnovano se pozivaju tuženik i prvostupanjski sud, kao što se osnovano pozivaju i na odredbe Pomorskog zakonika.
9. Zakon o morskim lukama prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), koji je stupio na snagu 15. listopada 2003. i kojim se utvrđuje status pomorskog dobra, utvrđivanje njegovih granica, upravljanje i zaštita pomorskog dobra, upotreba i korištenje, razvrstaj pomorskih luka, lučko područje, osnivanje lučkih uprava, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, gradnja i korištenje lučke nadgradnje i podgradnje, te bitna pitanja o redu u morskim lukama.
10. Odredbom članka 2. točka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama definirano je lučko područje, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra. Proizlazi dakle da je navedenom odredbom utvrđeno da po sili zakona granica lučkog područja predstavlja granicu pomorskog dobra.
11. Dakle, imajući u vidu sadržaj naprijed navedene Odluke Vlade koja je donesena temeljem Zakona o morskim lukama proizlazi pravilnim utvrđenje tuženika da se radi o nekretnini koja je od osnutka Lučke uprave Split sastavni dio lučkog područja, a koje prema odredbi članka 2. točke 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama predstavlja pomorsko dobro kao zaštićeno opće dobro te ista naknadno nije mijenjana iz kojeg razloga nema mjesta primjeni odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17.- dalje u tekstu Zakon o izvlaštenju), a kako to pogrešno smatraju tužitelji. (tako i ovaj Sud u odluci Usž-703/2023 od 17. svibnja 2023.).
11.1. Naime, odredbom članka 58. stavak 1. Zakon o izvlaštenju je propisano da se u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom.
12. S obzirom na to da u odnosu na predmetne nekretnine granica pomorskog dobra nije mijenjana, to je osnovano zaključio prvostupanjski sud kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika.
13. Nije od utjecaja na zakonitost odluke pozivanje tužitelja na presude ovog Suda, poslovni broj Usž-1986/16 od 6. listopada 2016. i Usž-1973/2021 od 11. lipnja 2021., jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u tom slučaju (Usž- 1986/2021) je bila naknadno proširena granica pomorskog dobra, zbog gradnje luke, Odlukom o izmjenama Odluke o osnivanju Lučke uprave Zadar ("Narodne novine", broj: 127/07.) o čemu se ovdje ne radi dok se presudom Usž-1973/21 nije odlučivalo o naknadi za nekretninu proglašenu pomorskim dobrom već o nekretnini koja je u naravi cesta.
14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, trebalo je na temelju odredbe članka 74 stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.
15. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom upravnom sporu, zbog čega nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu,19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
