REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-253/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4494/2024-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 813/2022-29 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4494/2024-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-813/2022-29 od 18. siječnja 2024.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnosti, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl.241. ZOO-a?

3. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn? 4. Je li u primjeni čl.1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a ne podnošenja zahtjeva?

5. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosudi zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

9. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč. 11. ZPP-a ako su izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranja valutne klauzule, a osobito ako se jedan ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na prvo pitanje valja reći da je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BB koji je bio zaposlen kod tuženika kao referent za kredite. Stoga postavljenim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova. Stoga od odgovora na postavljeno pravno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

5.1. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje tuženika se upućuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

5.2. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda pod poslovnim brojem Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

5.3. U odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje tuženika se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U- III-4613/2021 od 30.lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

5.4. U odnosu na sedmo naznačeno pitanje treba istaknuti da su nižestupanjski sudovi utvrdili da osim što su prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka pravne prirode i neosnovanost istih je pravomoćno utvrđena u postupku „Potrošač“ nakon dostave očitovanja vještaka na prigovore tuženika, tuženik nije imao daljnjih pitanja ni prigovora na nalaz i mišljenje vještaka stoga o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.5. Zaključno u odnosu na šesto, osmo i deveto pitanje pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-308/22 od 19. travnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-2800/24 od 28. kolovoza 2024.).

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b staavka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

7. Budući da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a zbog koje, između ostalog, prijedlog podnesen, to je, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek