Poslovni broj: Usž-3906/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NE, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, Hrvatskih velikana br. 49, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Dubrovnik, Ulica dr. Ante Starčevića 13, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2153/2023-6 od 1. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2153/2023-6 od 1. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-220-01/23-06/361, URBROJ: 511-03-08-23-2 od 6. ožujka 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 6. ožujka 2023. odjavljuje se prebivalište tužitelja s adrese [adresa] u [adresa] i određuje se tužitelju vratiti osobnu iskaznicu, broj: 103748334 Policijskoj postaji koja ju je izdala u roku od 8 dana od dana primitka rješenja (točke I. II. izreke).
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Smatra da podaci iz evidencije tuženika o graničnim prijelazima između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske nisu relevantni za utvrđenje mjesta gdje on živi. Ističe da mu u upravnom postupku i upravnom sporu nisu dostavljeni podaci o identitetu ispitanih susjeda kao ni službena zabilješka terenskih provjera te je na opisani način povrijeđeno načelo kontradiktornosti njemu na štetu. Dalje navodi da je mjesto prebivališta privremeno napustio radi liječenja te takav odlazak ne smije imati za posljedicu brisanje prebivališta. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je izveo pravilan zaključak da tužitelj ne prebiva na prijavljenoj adresi. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 12. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, 144/12., 158/13., 115/14. i 114/22.; dalje: ZOP).
7.1. U upravnom postupku izvršene su dvije terenske provjere, 5. studenog 2022. i 20. siječnja 2023., na adresi prijavljenog prebivališta tužitelja, [adresa] u [adresa], o čemu su sastavljene i službene zabilješke. U službenim zabilješkama je navedeno da je vizualnim pregledom kuće i dvorišta razvidno da se u istoj kući ne živi neko vrijeme. Provedeni su razgovori sa susjedima koji su naveli da tužitelj i njegova supruga na navedenoj adresi borave tijekom ljeta te da u ostatku godine dolaze povremeno na kraća razdoblje te da žive na relaciji Bosna i Hercegovina (Ljubuški) – Njemačka. Navedeno je potvrdio i djelatnik pošte koji svakodnevno prolazi predmetnom ulicom u kojoj tužitelj ima prijavljeno prebivalište.
7.2. Izvršen je uvid u zbirku podataka o prebivalištu i boravištu iz kojih proizlazi da tužitelj nije prijavio privremeni odlazak iz Republike Hrvatske za Njemačku. Uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 11. listopada 2021. do 14 rujna 2023. učestalo prelazio državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine i to najčešće na graničnim prijelazima Orah - Orahovlje, Nova Sela Bijača, Prud - Zvirići i Zatron Doli Neum.
7.3. Tužitelj je pozivom od 24. siječnja 2023. pozvan izjasniti se o okolnostima važnim za postojanje prebivališta u [adresa], no pozivu se nije odazvao.
8. Stav je tuženika da se na temelju provedenih dokaza ne može utvrditi faktična veza tužitelja s adresom u [adresa], odnosno da tužitelj živi na relaciji Njemačka - Ljubuški u Bosni i Hercegovini, dok u [adresa] dođe za vrijeme ljetnih mjeseci i tokom godine na kratka razdoblja. Slijedom navedenog, ne postoji faktor trajnog nastanjenja potreban za prebivalište.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 2. i 12. ZOP- a te članak 15. stavke 1. i 2. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, 62/15., 42/20., 144/20. i 114/22.; dalje: ZOI) i odbio tužbeni zahtjev.
10. Člankom 2. stavkom 1. ZOP-a propisano je da je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
11. Prema članku 12. ZOP-a, policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donosi rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.). Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).
12. Prema članku 15. stavku 1. točki 4. ZOI-a, osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu građana.
13. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir i utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku.
14. Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku analizirajući dokumentaciju iz spisa tuženika, a posebno sadržaj dvije službene bilješke o terenskim provjerama Policijske uprave dubrovačko- neretvanske. Tužitelj u upravnom sporu nije uspio osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer osim priloženih isprava iz kojih proizlazi da se supruga tužitelja nalazila na rehabilitaciji u Republici Njemačkoj u razdoblju od 15. svibnja do 4. lipnja 2023., dakle u razdoblju nakon izvršenih predmetnih terenskih provjera od 5. studenog 2022. i 20. siječnja 2023., nije dostavio ili predložio dokaze iz kojih bi proizlazili propusti upravnog tijela u utvrđivanju činjeničnog stanja.
15. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju tijekom postupka pred tuženikom dana mogućnost da se očituje o činjenicama važnim za njegovo stvarno stanovanje, kao i da su osobni podaci svjedoka koji su ispitani u upravnom postupku sastavni dio spisa predmeta koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu. Tužitelj nije iskoristio pravo da se u upravnom postupku očituje o odlučnim činjenicama kao ni pravo da u upravnom postupku i upravnom sporu izvrši uvid u spis.
16. S obzirom na to da je tuženik terenskom provjerom utvrdio da tužitelj ima prijavljeno prebivalište i izdanu osobnu iskaznicu na adresi na kojoj stvarno ne stanuje, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je tuženik odjavio tužiteljevo prebivalište u [adresa] te tužitelju naložio povrat osobne iskaznice radi njenog poništenja.
17. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
18. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je Upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredaba ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je Upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
