Poslovni broj: Usž-3845/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EGORRA d.o.o., Lepoglava, Varaždinska ulica 21, kojeg zastupa opunomoćenik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, Trg Drage Iblera 9, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), Zagreb, Radnička cesta 80, radi postupanja javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6233/23-6 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6233/23-6 od 17. lipnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-442-01/23-01/442, URBROJ: 517-14-23-02-02-3 od 27. studenoga 2023.

III. Poništava se obavijest Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske od 3. studenoga 2023. u dijelu kojim je projektni prijedlog tužitelja referentne oznake MF-2023-1-1-192 uvršten na popis neprihvatljivih projektnih prijedloga i isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava te se predmet vraća tom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (sada: Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove), KLASA: UP/I-442-01/23-01/442, URBROJ: 517-14-23-02-02-3 od 27. studenoga 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv Obavijesti tuženika od 3. studenoga 2023., kojom je projektni prijedlog tužitelja referentne oznake MF-2023-1-1-192 uvršten na popis neprihvatljivih projektnih prijedloga te isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava po Pozivu za dodjelu sredstava Modernizacijskog fonda „Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu”, referentni broj MF-2023-1-1.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je bio vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela Ivanec, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u trenutku podnošenja projektnog prijedloga, iako svoje vlasništvo nije mogao dokazati zemljišnoknjižnim izvatkom. Ponavlja da je predmetnu nekretninu stekao na temelju odluke suda i to rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St- 1523/19 od 16. siječnja 2023., a koje rješenje je tuženik trebao prihvatiti kao dokaz prava vlasništva. Citira članak 126. stavak 2. i članak 127. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine”, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) te navodi da za stjecanje prava vlasništva na temelju rješenja o dosudi nije nužan upis vlasništva u zemljišne knjige. Stoga ističe da mu je u svrhu dokaza prava vlasništva nad predmetnom nekretninom bilo dovoljno da raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom, a da je zbog pogrešne interpretacije zakonske odredbe i nepotrebnog formalizma lišen mogućnosti da konkurira dobivanju bespovratnih sredstva, iako je ispunio sve formalne uvjete. Navodi da mu se stavlja na teret što nije ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, iako je navedeno samo posljedica okolnosti na koje nije mogao utjecati. Osporava i činjenicu da je rješenje o dosudi od 16. siječnja 2023., u kojem je pogrešno opisana nekretnina, ispravljeno tek rješenjem od 19. siječnja 2023. što mu je stavljeno na teret i rezultiralo nenadoknadivom štetom u vidu neodobravanja bespovratnih sredstava potrebnih za poslovanje. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi neosnovani, netočni i usmjereni na odugovlačenje upravnog spora protivno članku 8. ZUS-a jer tužitelj opetovano ponavlja navode o kojima je sud odlučio. Smatra da je sud u pravilno provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju svih dokaza te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe važećih propisa. Navodi i da su sva utvrđenja o bitnim činjenicama potpuno i nedvosmisleno izložena u obrazloženju pobijane presude te ni na koji način ne dovode u sumnju pravilnost provedenog postupka ili sudske odluke. Zaključno smatra da se u obrazloženju osporenog rješenja iscrpno i razložno očitovao na sve prigovore tužitelja, koji prigovori nemaju utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari i da stoga zakon nije povrijeđen na štetu tužitelja. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dodjelu sredstava Modernizacijskog fonda „Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu“, referentnog broja MF-2023-1-1 (dalje: Poziv), sa svojim projektnim prijedlogom referentne oznake MF-2023-1-1-192.

8. U upravnom postupku je utvrđeno da projektni prijedlog tužitelja ne ispunjava uvjete definirane Pozivom jer nije dostavio dokument propisan točkom 3.2. Poziva pod rednim brojem 13 (Suglasnost za provođenje projekta, kada prijavitelj nije vlasnik ili isključivi vlasnik građevine/zemljišta, suglasnost vlasnika ili suvlasnika za provođenje projekta, ili drugi odgovarajući dokument kojim se nedvojbeno može utvrditi da prijavitelj ima pravo provedbe projekta ili drugi dokument koji je dokaz pravnog interesa, u pdf. formatu). Prilikom procjene projektnog prijedloga utvrđeno je da tužitelj nije dostavio zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo njegovo isključivo vlasništvo na nekretnini na kojoj se provodi projekt niti njegov projektni prijedlog sadrži suglasnost za provedbu projekta od strane upisanog vlasnika, a koji dokumenti su propisani kao obvezna dokumentacija. Na temelju navedenog tuženik je zaključio da nije ispunjen uvjet točke 3.2. redni broj 12 i 13 Poziva te je tužitelja isključio iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.

9. U upravnom sporu prvostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio je da je zakonito postupio tuženik kada je odbio prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti od 3. studenoga 2023. U obrazloženju presude sud je ocijenio pravilnim zaključak tuženika da projektni prijedlog tužitelja ne ispunjava uvjete točke 3.2 redni broj 12 i 13 Poziva jer je u upravnom postupku utvrđeno da se projektne aktivnosti trebaju provesti na zk.č.br. 683/1 k. o. [katastarska općina], a za koju je kao dokaz stjecanja prava vlasništva tužitelj dostavio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-1523/19-94 od 16. siječnja 2023. Pri tome je navedeno da je predmetno rješenje doneseno u stečajnom postupku, da je postalo pravomoćno tek 20. rujna 2023. i da niti u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud smatra da tužitelj u trenutku podnošenja projektnog prijedloga 19. lipnja 2023. nije u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske bio vlasnik predmetne nekretnine niti je dostavio suglasnost upisanog vlasnika nekretnine za provođenje predmetnog projekta, a svi prigovori su detaljno, iscrpno i razložno otklonjeni u obrazloženju osporenog rješenja.

10. Ovaj Sud ne može prihvatiti navedeno pravno shvaćanje kao valjano jer stanje spisa, provedeni upravni postupak i upravni spor nisu pružili valjanu osnovu da se osporena rješenja ocijene zakonitima.

11. Prvenstveno treba napomenuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci, broj: U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. zauzeo stav da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužna tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužna tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka. Pri tome je podsjetio da pravna sigurnost, zajedno s načelom supremacije prava, podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije, a iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava, kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom članku 19. stavku 2. u vezi s člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.).

12. Prema dokumentaciji u spisu predmeta tužitelj je 17. travnja 2023. Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dostavio Projektni prijedlog, prema kojem se projektne aktivnosti u skladu s Pozivom trebaju provesti na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela Ivanec, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 683/1 u naravi poslovna zgrada br. 21 Varaždinska, industrijska zgrada, industrijska zgrada, nadstrešnica i dvorište Varaždinska, ukupne površine 12 306 m2.

13. Kao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelj je dostavio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-1523/19-94 od 16. siječnja 2023. (pravomoćno 2. veljače 2023.), ispravljeno rješenjem, poslovni broj: St- 1523/19-97 od 19. siječnja 2023. (pravomoćno 20. rujna 2023.), prema kojem rješenju mu je kao kupcu dosuđena predmetna nekretnina stečajnog dužnika HODALJ d.o.o. u stečaju (točka I.b) izreke rješenja) te je kao prvi razlučni vjerovnik oslobođen plaćanja kupovnine (točka II. izreke rješenja).

14. Prema točki I.b) izreke rješenja od 16. siječnja 2023. tužitelju je dosuđena nekretnina upisana u „zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 683/1 Poslovna zgrada br. 21 Varaždinska, Industrijska zgrada, Industrijska zgrada, Nadstrešnica i Dvorište Varaždinska, površine 12 306 m2 (Poslovna zgrada br. 21 Varaždinska, površine 208 m2, Industrijska zgrada Varaždinska, površine 857 m2, Industrijska zgrada Varaždinska, površine 613 m2, Nadstrešnica Varaždinska, površine 636 m2, Dvorište Varaždinska, površine 9992 m2), ukupne površine 12 306 m2, Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Kutina i to u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište u mjestu, površine 1040 m2”, a koje je ispravljeno rješenjem od 19. siječnja 2023. na način da se u šestom redu iza riječi 12 306 m2 ima brisati „Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Kutina i to u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište u mjestu, površine 1040 m2”.

15. Prema članku 114. stavku 1. ZV-a vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema stavku 2. toga članka, na temelju stavka 1. istog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

16. Člankom 126. stavkom 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo stječe odlukom suda ili drugoga tijela u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom, a stavkom 2. da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

17. U predmetnom slučaju je tužitelj pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 683/1 Poslovna zgrada br. 21 Varaždinska, Industrijska zgrada, Industrijska zgrada, Nadstrešnica i Dvorište Varaždinska, površine 12 306 m2, stekao odlukom suda u stečajnom postupku nad društvom HODALJ d.o.o. u stečaju.

18. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju, poslovni broj: Revt 353/2018-2 od 18. siječnja 2023., dosuda nekretnine u stečajnom postupku, koji se provodi po pravilima ovršnog postupka, poseban je način stjecanja prava vlasništva, jer pravomoćnošću rješenja o dosudi prestaje dotadašnje pravo vlasništva i novi stjecatelj nekretnine (kupac) na taj način odlukom suda (bez uknjižbe stečenog prava) stječe pravo vlasništva dosuđene nekretnine. Kako se u takvom slučaju ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva nekretnine na osnovi pravnog posla, već o stjecanju prava vlasništva na temelju odluke suda, na pravne situacije obuhvaćene člankom 126. ZV-a ne primjenjuju se one odredbe ZV-a koje se odnose na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, pa tako ni članak 122. tog Zakona o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige.

19. Imajući na umu navedeno, pogrešno je shvaćanje tuženika i prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, na kojoj je prema projektnom prijedlogu predvidio provođenje projektnih aktivnosti, odnosno da je predmetna nekretnina i nadalje knjižno vlasništvo društva HODALJ d.o.o. u stečaju (stečajnog dužnika), kao i da je pravo vlasništva mogao jedino dokazati na temelju zemljišnoknjižnog izvatka jer upravo suprotno proizlazi iz članka 126. ZV-a kojim je normirano stjecanje vlasništva odlukom suda ili druge vlasti.

20. U odnosu na navod da je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-1523/19-94 od 16. siječnja 2023. postalo pravomoćno 20. rujna 2023. treba reći slijedeće: prema članku 342. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 347. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), posebnim rješenjem se ispravljaju pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostaci u obliku i nesuglasnost prijepisa rješenja s izvornikom, a smisao navedene zakonske odredbe je ispravak greške suda koju je, između ostalog, sud učinio u pisanju odluke.

21. Iz rješenja o ispravku od 19. siječnja 2023. razvidno je da je rješenje od 16. siječnja 2023. ispravljeno na način da je iz točke I.b) izreke izbrisan dio opisa dosuđene nekretnine tužitelju, a koji je bio naveden očitom omaškom stečajnog suda. Pri tome nije ispravljen niti jedan sastavni dio zemljišnoknjižnog tijela (broj zk čestice, naziv katastarske općine, narav čestice i ukupna površina), a koji bi prema samom rješenju od 16. siječnja 2023. doveo u sumnju identifikaciju predmetne nekretnine na kojoj je tužitelj stekao pravo vlasništva.

22. Ovaj Sud napominje da je rješenje od 16. siječnja 2023. postalo pravomoćno 2. veljače 2023. neovisno o tome koji dio rješenja i kada je ispravljen. Prvostupanjski sud pogrešno navodi da je i rješenje od 16. siječnja 2023. postalo pravomoćno tek 20. rujna 2023., kada i iz spisu priležeće dokumentacije jasno proizlazi da je rješenje od 16. siječnja 2023. pravomoćno od 2. veljače 2023. (potvrda pravomoćnosti Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-1523/2019-138 od 23. listopada 2023.), a rješenje o ispravku od 19. siječnja 2023. je postalo pravomoćno 20. rujna 2023. (potvrda pravomoćnosti Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-1523/2019-139 od 23. listopada 2023.). Stoga valja zaključiti da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao pravomoćnošću rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-1523/19-94 od 16. siječnja 2023., odnosno 2. veljače 2023., a u skladu s člankom 126. stavkom 2. ZV-a.

23. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje u cjelini u smislu odredaba mjerodavnog prava koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, ovaj Sud je ocijenio da su odredbe mjerodavnog prava (materijalnog i procesnog) primijenjene formalistički i mehanički bez sagledavanja u svjetlu osobitih okolnosti konkretnog slučaja te je stoga žalbu tužitelja usvojio, poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 6233/23-6 od 17. lipnja 2024., osporeno rješenje tuženika od 27. studenoga 2023. i obavijest od 3. studenoga 2023. u dijelu kojim je projektni prijedlog tužitelja referentne oznake MF-2023-1-1-192 uvršten na popis neprihvatljivih projektnih prijedloga i isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava te je predmet vratio tom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

24. U ponovnom je postupku javnopravno tijelo dužno projektni prijedlog tužitelja razmotriti u skladu s pravnim shvaćanjima iznesenima u ovoj presudi (članak 81. stavak 2. ZUS-a).

25. Imajući na umu da je ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu i odluke javnopravnog tijela, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, slijedom čega ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 79. stavkom 1. ZUS-a.

26. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnik, trebalo je dosuditi trošak za sastav tužbe i pristup na ročište održano 10. lipnja 2024. u zatraženom i specificiranom iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 2.500,00 eura. S obzirom na to da je tužitelj specificirani zahtjev za naknadu troškova upravnog spora postavio do donošenja prvostupanjske presude, odnosno na ročištu od 10. lipnja 2024., o tom je zahtjevu riješeno na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a te Tbr. 27/1. i Tbr. 27/2. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa), kao pod točkom IV. izreke presude.

27. Tužitelj je žalbom uspio u cijelosti, pa je u skladu s člankom 79. stavkom 1. i stavkom 4. ZUS-a te Tbr. 27/3. Tarife, priznat trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.250,00 eura uvećan za 25% PDV-a, odnosno ukupan iznos od 1.562,50 eura, te je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

28. Slijedom navedenoga, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan