Poslovni broj: Usž-1232/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnost, odlučujući o žalbi tuženika protiv točki I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1146/23-18 od 7. ožujka 2024. i žalbi tužiteljice protiv točke V. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1146/23-18 od 7. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija i potvrđuju točke I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1146/23-18 od 7. ožujka 2024.

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se usvaja žalba tužiteljice i poništava se dio točke V. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1146/23-18 od 7. ožujka 2024.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnji trošak upravnog spora u iznosu od 3.252,29 eura (tri tisuće dvjesto pedeset i dva eura i dvadeset i devet centi) u roku od 30 dana od primitka ovog rješenja.

III. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana od primitka ovog rješenja.

V. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141- 02/22-01/03325028971, URBROJ: 341-99-05/3-22-7643 od 5. travnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03325028971, URBROJ: 341-13-05/3-22-11919 od 21. studenoga 2022. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke utvrđeno je da kod tužiteljice od 8. prosinca 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti i prvostupanjskom tijelu je naloženo da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude. Točkom IV. izreke presude tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.402,14 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, a ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne naknadi troškove spora, određeno je da tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana izvršnosti odluke o troškovima spora do isplate. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 3.440,36 eura.

2. Rješenjem tuženika od 5. travnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 21. studenoga 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnoga ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik žalbom pobija zakonitost točki I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. med. Damira Vodopivca od 9. studenoga 2023. kao i dopuni nalaza i mišljenja od 11. studenoga 2023., kojima je utvrđeno da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnost, iako iz očitovanja vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-02/21- 01/13297, URBROJ: 426-04-01/6-23-17 od 22. studenoga 2023. na nalaz sudskog vještaka proizlazi da vijeće viših vještaka Zavoda nije suglasno s ocjenom potpunog gubitka radne sposobnosti jer smatra da od 2022. nadalje nema epidemiološke zapreke za obavljanje stacionarne rehabilitacije osobe u dobi od 54 godine sa svrhom poboljšanja funkcionalnog statusa. Smatra da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga je pogrešno primijenio materijalno pravo. Posljedično tome smatra da je trošak koji je određen u točki IV. pobijane presude neosnovan. Predlaže poništi pobijanu presudu i odluku o troškovima spora u pobijanom dijelu.

4. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost točke V. izreke presude kojom je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 3.440,36 eura zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je odluka o troškovima spora donesena na temelju članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) te Tbr. 23 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa/12.), odnosno Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23., dalje: Tarifa/23.) u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Navodi da joj je od ukupno zatraženih troškova od 1.000,00 eura za sastav tužbe priznat trošak u iznosu od 497,71 eura, uvećano za PDV od 25%, jer sud nije primijenio odredbu Tbr. 52. stavka 3. Tarife/23., uz obrazloženje da Tarifa/23. ne može imati povratno djelovanje te se pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 71 Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., čime je pogrešno primijenio materijalno pravo. Nadalje navodi da joj prvostupanjski sud neosnovano nije priznao troškove za sastav podnesaka od 28. rujna 2023. i 19. prosinca 2023. s obrazloženjem da je sadržaj tih podnesaka mogao biti iznesen na raspravi za koji pristup joj je dosuđena naknada troškova zastupanja. Ističe da je rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: 2 UsI-1146/2023-5 od 28. kolovoza 2023. u točki II. izričito pozvana da se u roku od 30 dana od dana primitka prijepisa tog rješenja pisano izjasni ustraje li u dokaznom prijedlogu za provedbom sudsko - medicinskog vještačenja, a u točki V. upozorena je da ako ne dostavi nikakvo izjašnjenje da će sud tužbu smatrati povučenom, a upravni spor obustaviti sukladno članku 41. stavku 2. ZUS-a. Navodi da se u podnesku od 19. prosinca 2023. detaljno očitovala na zaprimljeni nalaz sudskog vještaka od 9. studenoga 2023. i dopunu tog nalaza od 11. studenoga 2023. i iznijela je primjedbe u odnosu na datum nastanka invalidnosti, kao i na dostavljeno očitovanje tuženika od 22. studenoga 2023., a u konačnici je usvojen tužbeni zahtjev. Smatra da je nepriznavanje navedenog troška protivno temeljnom načelu izjašnjavanja stranke u upravnom sporu iz članka 6. ZUS- a. Poziva se na Tbr. 27. točku 1. Tarife/23. prema kojoj se odvjetniku u upravnim sporovima priznaje nagrada za sastav obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima, a što je ovdje slučaj. Ističe da prvostupanjski sud pobijanom odlukom o troškovima spora postupa na njezinu štetu kada joj neosnovano ne priznaje cjelokupni trošak spora primjenom važeće Tarife/23. te nepriznavanjem troškova za sastav podnesaka koji su bili potrebni za usvajanje tužbenog zahtjeva i zaštitu njezinih prava i interesa. Navodi da bez angažiranja opunomoćenika nema izglede za uspjeh u sporu, a zbog nepriznavanja troškova spora, unatoč uspjehu u sporu, značajno joj se umanjuje imovina, čime se povrjeđuje ustavno pravo vlasništva. Smatra da je sud pogrešno odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na podnošenje žalbi od 4. travnja 2022. i 8. prosinca 2022. protiv prvostupanjskih rješenja kojim je odbijen njezin zahtjev za priznavanje invalidnosti, a sud je meritorno odlučio o njezinom pravu. Predlaže da ovaj Sud poništi točku V. izreke prvostupanjske presude i presudom riješi stvar na način da naloži tuženiku da joj naknadi troškove upravnog spora u cijelosti, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova drugostupanjskog postupka. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura uz PDV od 25% i sudsku pristojbu za žalbu, odnosno ukupni iznos od 1.628,86 eura.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika ističe da tuženik zanemaruje činjenicu da sud odluku temelji i na usmenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. med. Damira Vodopivca kada je utvrdio da je invalidnost kod nje postojala prije prvostupanjskog vještačenja u upravnom postupku, neovisno o kasnijem liječenju zloćudne bolesti. Ističe da iz navedenog razloga nije od utjecaja ocjena vijeća viših vještaka Zavoda koju tuženik iznosi u žalbi za obavljanje stacionarne rehabilitacije sa svrhom poboljšanja funkcionalnog statusa, a koji argument je vještak uvjerljivo otklonio na raspravi. Tužiteljica navode vijeća viših vještaka Zavoda smatra paušalnim, kontradiktornim, protivnim pravilima struke i neobjektivnim. Predlaže odbiti žalbu tuženika. Traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

6. Tuženik ističe da navodi izneseni u žalbi tužiteljice nisu osnovani te da važeća Tarifa/23. ne može imati povratno djelovanje. Napominje da mu podnesak od 28. rujna 2023. za koji tužiteljica potražuje trošak nije dostavljen te se ne može očitovati na opravdanost naknade troška za taj podnesak. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

9. Ispitujući zakonitost točki I., II., III. i. IV. izreke pobijane presude u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

10. Ispitujući zakonitost točke V. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanim.

11. Predmetni postupak pokrenut je u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 8. prosinca 2021. radi priznavanja tužiteljici prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti sukladno članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. - dalje: ZOMO).

12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev.

13. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužiteljice. Prema nalazima i mišljenjima vijeća vještaka Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula - Pola od 15. studenoga 2022. i Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 20. ožujka 2023., kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

14. Tužiteljica je osporavala nalaze i mišljenja vještaka Zavoda na temelju kojih su donesena rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela te je u sporu predložila provođenje sudskog vještačenja. Sud je usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je za vještaka odredio stalnog sudskog vještaka Damira Vodopivca, dr. med., specijalista medicine rada.

15. Stalni sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 11. studenoga 2023. naveo je trajne promjene koje su nastupile kod tužiteljice i pojasnio je da nastavak provođenja fizikalne terapije, pa i stacionarne, u konkretnom slučaju ne bi polučio nikakve rezultate jer je nakon bolesti (CVI) indicirano provoditi intenzivno liječenje po nekoliko sati dnevno kroz 6 - 18 mjeseci. Na usmenoj raspravi sudski vještak je naveo da je invalidnost kod tužiteljice nastala neovisno o malignoj bolesti jajnika.

16. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka utvrdivši da je nalaz cjelovit, jasan, sukladan zadaći vještačenja i odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Prvostupanjski sud je utvrdio da su u upravnom postupku odlučne činjenice u odnosu na ocjenu nastupa smanjenja radne sposobnosti pogrešno utvrđene te je poništio rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude.

17. S tim u vezi, valja reći da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS-a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.

18. Ovaj Sud prihvaća takvo utvrđenje prvostupanjskog suda te smatra da je medicinski relevantne činjenice o radnoj sposobnosti tužiteljice pravilno prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. Ovaj Sud smatra da je sudski vještak izradio nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo. Tuženik neosnovano ističe mogućnost provedbe stacionarnog liječenja tužiteljice od 2022. jer je kod tužiteljice potpuni gubitak sposobnosti za rad nastao 8. prosinca 2021.

19. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

20. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

21. Tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

22. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

23. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

24. S obzirom na činjenicu da je sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS- a radi čega su neosnovani prigovori tuženika na zakonitost točke IV. izreke presude kojom su tužiteljici priznati troškovi upravnog spora.

25. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora za sastav žalbi u upravnom postupku jer člankom 79. ZUS-a nije propisana mogućnost naknade troškova upravnog postupka.

26. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je na ročištu 28. veljače 2024. rasprava zaključena i određen dan za objavu presude, a opunomoćenica tužiteljice je specificirala troškove koje potražuje u ovom sporu. Presuda je objavljena dana 7. ožujka 2024.

27. Prema Tbr. 52. stavku 3. (GLAVA TREĆA, XVI. Primjena tarife) Tarife/23., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28. S obzirom na navedeno, o visini troškova spora prvostupanjski sud je trebao odlučiti sukladno Tarifi/23. Stoga je tužiteljici prema Tarifi/23. valjalo dosuditi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250.00 eura. Stoga je ovaj Sud, s obzirom na priznati dio troška u točki IV. izreke presude u iznosu od 497,71 eura dosudio daljni trošak za sastav tužbe u iznosu od 752,29 eura.

29. Nadalje, ovaj Sud trošak opunomoćenika tužiteljice za sastav podnesaka od 28. rujna 2023. i 19. prosinca 2023., imajući na umu sadržaj tih podnesaka, smatra opravdanim troškom s obzirom na činjenična i pravna izlaganja u podnescima. Stoga je tužiteljici dosuđen daljnji traženi trošak za svaku radnju u vrijednosti od 500 bodova prema Tbr. 27. stavku 1. Tarife/23., što uz vrijednost boda od 2 eura daje iznos od 1.000,00 eura za svaku radnju, a uz pripadajući PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura, što uz pravilno određeni iznos za sastav tužbe u preostalom iznosu od 752,29 eura daje iznos naveden u točki II. izreke ovog rješenja.

30. Tužiteljica je uspjela sa žalbom, pa joj je u skladu s člankom 79. stavkom 1. i stavkom 4. ZUS-a te Tbr. 27/3. Tarife/23. priznat trošak sastava žalbe u traženom iznosu od 1.562,50 eura (točka IV. izreke ovog rješenja).

31. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj Sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a zbog čega je zahtjev za naknadu tog troška odbio. Naime, navedeni podnesak nije imao utjecaj na odlučivanje. Tužiteljica u konkretnom upravnom sporu ne plaća sudsku pristojbu (članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“, 118/18. i 51/23.).

32. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić