REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1771/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičak, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice ZP, i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Marije Vučurević Tamburić, dana 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 2.108,76 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. studenog 2023. do 29. prosinca 2023., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.500,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. studenog 2023. do dana isplate 1. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 24. siječnja 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca PIK Vrbovec plus d.o.o., Vrbovec, Zagrebačka 148, prilikom guranja stalaža s proizvodima i potezanje stalaže. Prilikom povlačenja tereta tužitelj je u jednom trenutku osjetio kako mu je nešto puklo u desnoj ruci i morao se javiti liječniku.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornosti iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 9. studenog 2023., a tuženik mu je dana 1. prosinca 2023. isplatio na ime naknade štete iznos od 2.500,00 eura, koji tuženik ne smatra primjerenim.

Tužitelj se javio u Dom zdravlja Zagrebačke županije, Lonjica, liječnici obiteljske medicine dr. PP koja mu je dijagnosticirala ozljedu Laesio traumatica musculi (et tendinis elus) bicipitis brachii alia, a tijekom liječenja mu je postavljena dijagnoza Fractura mmg. Bicipitis brachii dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom guranja stalaža teško ozlijedio desnu ruku uslijed čega je trpio bolove u desnoj šaci i s unutarnje strane desne podlaktice i nadlaktice. Tužitelj je morao mirovati, držati ruku na povišenom, stavljati lokalno hladne obloge te uzimati analgetike. Tužitelj je pretrpio i intenzivni strah jer nije znao kako će predmetna ozljeda djelovati na njegovo zdravlje. Unatoč provedenom liječenju i fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom laktu zbog čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 9. prosinca 2024. potražuje i to za pretrpljene bolove 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.200,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura i za tuđu pomoć 308,76 eura, a umanjeno za nesporno plaćenih 2.500,00 eura, ili ukupno 2.108,76 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. studenog 2023. do isplate, te na plaćeni iznos naknade štete potražuje pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali da osporava visinu tužbenoga zahtjeva i tijek zateznih kamata.

Navodi da nije sporno da je poslodavac tužitelja imao sklopljenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne odgovornosti) s uključenim pokrićem za zaposlenike polica br. [broj police] i da je dana 24. siječnja 2023. došlo do nastanka štetnog događaja. Točno je da je tuženik dana 1. prosinca 2023. isplatio tužitelju naknadu s osnove neimovinske i s njome povezane imovinske štete u iznosu od 2.500,00 eura (2.320,00 eura neimovinske štete, a 180,00 eura imovinske s naslova tuđe njege i pomoći) u skladu sa orijentacijskim kriterijima i aktualnom sudskom praksom, slijedom čega svako daljnje potraživanje tužitelja ukazuje prekomjernim i neosnovanim.

Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom na to da se radi o nenovčanoj i nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina takve štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja.

Tuženik osporava i visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj, to je suglasan da se radi utvrđivanja visine naknade štete provede medicinsko vještačenje, i to na okolnost visine štete, ranijeg zdravstvenog stanja tužitelja, svih kvalifikatornih okolnosti i završetka liječenja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 31.11.2023., prijavu o ozljedi na radu od 26.01.2023. (str. 4-8 spisa), medicinsku dokumentaciju, uz fotografije (str. 10-24, 31-38 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 44-136 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića, dr. med. od 24.11.2024. (str. 142-145 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Igora Stipančića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj dana 24. siječnja 2023. zadobio rupturu (puknuće) tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice u donjem dijelu te krvni podljev desne nadlaktice i podlaktice, te je mišljenja da je tužitelj zadobio gore navedenu ozljedu tj. puknuće tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice u donjem dijelu (prema laktu) na način kako tužitelj opisuje mehanizam ozljeđivanja i vještak navodi da drži da postoji uzročna veza između štetnog događaja koji opisuje tužitelj i zadobivene ozljede i provedenog liječenja.

Na inicijalnom pregledu liječnika je bio evidentan krvni podljev. Tad je hitno načinjen UZV tzv. POCUS (Point Of Care UltraSound) na kojem nije opisana, odnosno, uočena ta ozljeda. Iz medicinske dokumentacije, a i kliničkih opisa je jasno da je zadobio ovu ozljedu. Zašto ju liječnik koji je radio inicijalni pregled i POCUS nije uočio može biti posljedica njegovog slabijeg iskustva u prepoznavanju ove ozljede kao i otežanog prikaza zbog otoka tkiva i krvnog podljeva koji je tužitelj imao. Tužitelj je proveo konzervativno liječenje. To liječenje je uključivalo imobilizaciju i poštedu desne ruke te fizikalnu terapiju. Tijekom liječenja od ove ozljede imao je i drugih zdravstvenih tegoba vezanih za srce zbog čega je i hospitaliziran u dva navrata, te mu je ugrađen srčani elektrostimulator. Ovo liječenje (od strane kardiologa) nije u uzročnoj vezi s predmetnim događajem, ali je utjecalo na duljinu liječenja ozljede koju je zadobio u ovom događaju. Tužitelj nije mogao provesti fizikalnu terapiju do rujna 2023., a zadnji pregled kirurga je načinio 25. listopada 2023. te se time liječenje ove ozljede smatra završenim.

Po završetku liječenja zaostale su trajne posljedice u obliku trajnog gubitka snage desne ruke koja je slabija od lijeve, a ta mu je ruka dominanta. Ima ograničenu funkcije desne ruke jer ovaj mišić je važan za svakodnevne aktivnosti koje zahtijevaju nošenje i podizanje predmeta. Snaga supinacije (kretnja za koju je odgovoran ovaj mišić) je smanjena. Ta kretnja služi za odvrtanje i zavrtanje predmeta. Nakon većeg fizičkog opterećenja odnosno pri izvođenju određenih pokreta gdje je ključna supinacija i nošenje tereta javlja mu se bol. Smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede iznosi 6%-7%.

Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti, te je tako strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao 2-3 dana, srednjeg 6-7 dana i manjeg do 4 tjedana.

Bol jakog intenziteta je trpio oko 3-4 dana, srednjeg 7-8 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 3 tjedna 3h na dan zbog nemogućnosti služenja desnom rukom jer je imao imobilizaciju mitelom. Tužitelj je potom još sveukupno trebao tuđu pomoć 5 tjedana 3 puta tjedno po 2h zbog otežanog služenja desnom rukom.

Naruženje je neznatno jer se tek pri istodobnom pregibanju obje ruke u laktu vidi da kontura mišića nadlaktice nije ista na desnoj i lijevoj strani.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

12. Cijeneći lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužitelj rođen 1976. godine, činjenicu da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 6-7%, ovaj sud smatra da je primjerena naknada po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.200,00 eura koliko je tužitelj i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.400,00 eura, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.200,00 eura, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

15. S obzirom na utvrđenu naruženost lakšeg stupnja, vidljivu trećima samo ponekad, sud je ocijenio da tužitelju s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

16. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.300,00 eura.

17. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 93 sata. Budući su stranke učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 eura po satu te kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 93 sata pomnoži sa naznačenom cijenom sata, dobije se iznos od 308,76 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos.

18. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 4.608,76 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.500,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 2.108,76 eura, a koji iznos je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

19. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 09. studenog 2023. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 2.500,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. studenog 2023. do dana isplate 1. prosinca 2023. (čl. 1103. ZOO-a).

20. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

21. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav tužbe od 14.12.2023. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 05.09.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 16.09.2024. (25 bodova po tbr. 8/3 OTH), za sastav podneska od 09.12.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.02.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), te za pristup na ročište za objavu 19.03.2025. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.187,50 eura. Kada se naznačeni iznos uveća za trošak medicinskog vještačenja od 250,00 eura, sveukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.437,50 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.08.2024. budući istim dostavlja dokumentaciju koju je mogao dostaviti uz tužbu dok mu trošak sastava podneska od 10.09.2024. nije priznat budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika