REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4718/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o. iz Osijeka, Lorenza Jagera 5, OIB 82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1276/2023-2 od 1. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-317/2019-45 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u odnosu na pravno pitanje se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Tuženica postavlja pravno pitanje koje smatra važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF(tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?".
5. Nadalje, tuženica navodi da je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka – ignoriranja argumentacije i odstupanja od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1277/2022) i pogrešne primjene materijalnog prava – instituta stjecanja bez osnove – povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koju je u smislu čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
7. U odnosu na tvrdnje tuženice o povredi ustavnog i konvencijskog prava, ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjske odluke obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. S obzirom na izloženo, jer je ocijenjeno da postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP (st. I. izreke).
9. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (st. II. izreke).
10. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
