REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-107/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 10. lipnja 2024., poslovni broj: Pr-457/2020-21., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice Republike Hrvatske se prihvaća, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. lipnja 2024., poslovni broj: Pr-457/2020-21., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i sudi:

Odbija se tužitelj UZ sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 3.473,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 15,34 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 67,34 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 55,21 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 64,42 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 67,22 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 105,41 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 9,15 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 59,73 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 39,42 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 91,41 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 119,91 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 131,41 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 85,12 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 168,95 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 127,65 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 67,02 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 130,50 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 136,72 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 59,44 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 88,87 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 38,06 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 97,65 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 120,37 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 65,10 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 118,07 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 71,33 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 116,21 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 130,77 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 124,29 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 45,57 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 134,70 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 84,49 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 167,64 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 83,21 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 107,14 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 8,00 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 18,51 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 2,29 eura od 15.03.2020. godine

- na iznos od 20,93 eura od 15.09.2020. godine,

pa sve do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.262,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 10. lipnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupanja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 3.473,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 15,34 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 67,34 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 55,21 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 64,42 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 67,22 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 105,41 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 9,15 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 59,73 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 39,42 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 91,41 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 119,91 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 131,41 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 85,12 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 168,95 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 127,65 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 67,02 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 130,50 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 136,72 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 59,44 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 88,87 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 38,06 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 97,65 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 120,37 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 65,10 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 118,07 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 71,33 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 116,21 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 130,77 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 124,29 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 45,57 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 134,70 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 84,49 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 167,64 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 83,21 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 107,14 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 8,00 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 18,51 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 2,29 eura od 15.03.2020. godine

- na iznos od 20,93 eura od 15.09.2020. godine,

pa sve do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.262,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 10. lipnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke."

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točka I. izreke) žalbu je pravovremeno uložila tuženica zbog bitnih povreda parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je presuda nerazumljiva, jer nema razloge o odlučnim činjenicama. U žalbi navodi da je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 137., članak 139. i članak 155. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, i 125/19 dalje: ZSOS) i odredbu članka 4. Pravilnika o dodatcima na plaću ("Narodne novine" broj:33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18 i 44/19 dalje: Pravilnik). Tuženica u žalbi ističe da je osporavala varijantu 1 nalaza i mišljenja vještaka, jer taj način izračuna nema uporište u propisima koji su se primjenjivali na djelatne vojne osobe u utuženom razdoblju. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, razlozi presude su dovoljno jasni i nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354.stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaća u ukupnom iznosa od 3.473,45 eura za razdoblje od 28. kolovoza 2015. do 28. kolovoza 2020., jer mu tuženica dodatak za posebne uvjete vojne službe nije obračunavala i platila temeljem stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe Hrvatske kopnene vojske, za sveukupno odrađene sate.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba u MORH-u Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u Karlovcu i da je obavljanje poslova tužitelja bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka provedeno je knjigovodstveno financijskog vještačenje kojim je prema postavljenom zadatku izračunato da razlika plaće za razdoblje od 28. kolovoza 2015. do 28. rujna 2020., kada se dodatak na vojnu službu obračunava na ukupno odrađene sate rada za razdoblje od 28. kolovoza 2015 do 28. kolovoza 2020 iznosi 3.473,45 eura.

8.1. Tuženica nije imala primjedbi na matematičku točnost izračuna koju je sačinio stalni sudski vještak knjigovodstveno financijske struke prema postavljenom zadatku, ali je ostala kod prigovora da je zadatak vještaku postavljen pogrešnim tumačenjem odredbi materijalnog prava koje se primjenjuju prilikom obračuna plaća djelatnim vojnim osobama.

9. Sporno je tijekom prvostupanjskog postupka bilo da li u predmetnom razdoblju tužitelj ima pravo na povećanu plaću, jer tuženica tijekom postupka tvrdi da u je u spornom razdoblju bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014 – u daljnjem tekstu Odluka/2014) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/2014 – u daljnjem tekstu Pravilnik/2014), prema kojemu da tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću kao što je vojni dodatak.

10. Prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj osnovano smatra da je člankom 4. Pravilnika propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću (u konkretnom slučaju je to osnovica plaće, a na dispoziciji poslodavca mogla je to biti, npr. osnovna plaća ili bilo koji drugi fiksni polazni faktor za obračun dodataka na plaću), slijedom čega smatra da nije osnovano stajalište tuženice da tužitelju dodaci za posebne uvjete službe ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada. Prvostupanjski sud je mišljenja da osnovano tužitelj smatra da je tuženica tužitelju navedeni dodatak isplaćivala u umanjenom iznosu, najčešće vrednujući samo njegov redovan rad, za što nije bilo nikakvog zakonskog osnova. Mišljenja je da niti jednom odredbom zakonskog ili pod zakonskog propisa primjenjivog u ovom postupku nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu (kao što je primjerice na takav način tuženica u članku. 4. Pravilnika NN 54/14 uredila pitanje naknade plaće za godišnji odmor).

11. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 155. i članka 139. ZOSORH-a, jer prema članku 155. navedenog Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. tog Zakona. Naime, u članku 139. istog Zakona je propisano u stavku 1. da dodaci na plaću su oni koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, te za deficitarna zvanja struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, te nadalje dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, da se dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće i da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti sa otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodataka kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

12. Stoga proizlazi da priznavanjem isplate odgovarajućeg vojnog dodatka tužitelju što je tijekom prvostupanjskog postupka bilo i nesporno, a što proizlazi iz priloženih izvadaka plaće, isključena je mogućnost uvećavanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i stanju pripravnosti i sl.

13. Identično je propisano i u Odluci o rasporedu radnog vremena objavljenoj u ("Narodnim novinama" broj 66/2014 – dalje Odluka/14) u članku IV. gdje je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Osim toga, prema točki V. i VI. Odluke djelatna vojna osoba obavezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obavezna je po zapovijedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovitog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovitog radnog vremena se preraspoređuju, što je bio slučaj i kod rada tužitelja a čemu u prilog govore i isprave priložene u sudski spis (zamolba za odobrenje slobodnih dana zbog ostvarenih prekovremenih sati.

14. Ovakav pravni stav proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od

28. siječnja 2025., poslovni broj: Rev-1231/2024-2.

15. S obzirom na navedeno, u pravu je tuženica kada tvrdi da tužitelju ne pripada u spornom razdoblju pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV. Odluke/14), koji dodaci su tužitelju isplaćeni, pa je stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te je prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Obzirom da je žalba prihvaćena promijenio se i uspjeh parničnih stranaka u sporu, pa bi tuženici prema članku 154. stavku 1. ZPP-a pripadali troškovi parničnog postupka u 100% iznosu.

17. Međutim, u ovom sporu tužitelj je tužbu podnio kao zaposlenik smatrajući da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa, a tuženica je u konkretnom slučaju poslodavac.

18. Radi se o kolektivnom radnom sporu, jer je veliki broj djelatnih vojnih osoba pokrenuo identičan parnični postupak.

19. Jedan dio tužitelja je u identičnim sporovima protiv tuženice uspio, jer su zahtjevi za dozvolu podnošenja izvanredne revizije odbijani (Revd 408/2022, Revd-5049/22 od 3. svibnja 2023., Revd-1402/23).

20. Tužba koju je tužitelj podnio bila je potkrijepljena činjenicama i dokazima, a tužitelj je predujmio i trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja.

21. Iz navedenog proizlazi da se radi o razumnom tužbenom zahtjevu.

22. Tuženica je u sporu bila zastupana po Državnom odvjetništvu.

23. Državno odvjetništvo nije u istom položaju kao odvjetnik, budući se financira iz državnog proračuna. Stoga je procjena troškova državnog odvjetništva prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u konkretnom slučaju neprikladna, pogotovo kada se imaju u vidu visine plaće koju tužitelj ostvaruje kao djelatna vojna osoba.

24. Slijedom navedenoga neprihvatljivo je da tuženica zahtjeva da tužitelj snosi trošak zastupanja nje, nakon što je neuspjeh u ovoj parnici uslijedio nakon što je dio djelatnih vojnih osoba u identičnom kolektivnom sporu uspio s tužbenim zahtjevom, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak