REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-681/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Petru Krnić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Petra Krnić, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu br. 918-50- 3860092 kojeg su sklopiti tužitelj SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu br. br. 918-50- 3860092 kojeg su sklopiti tužitelj SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. U, kao korisnik kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno sa odlukama o kamatama i naknadama kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50 % godišnje.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati pretplaćeni iznos na razlici tečaja u CHF u iznosu od 3.279,00 € sa zakonskim zateznim kamatama na iznosu od :

- 1,71 € počevši od 1. 4. 2008. pa do isplate,

- 9,35 € počevši od 1. 10. 2008. pa do isplate,

- 1,32 € počevši od 1. 11. 2008. pa do isplate,

- 11,52 € počevši od 1.12. 2008. pa do isplate,

- 13,09 € počevši od 1. 1. 2009. pa do isplate,

- 13,80 € počevši od 1. 2. 2009. pa do isplate,

- 11,85 € počevši od 1. 3. 2009. pa do isplate,

- 12,22 € počevši od 1. 4. 2009. pa do isplate,

- 9,23 € počevši od 1. 5. 2009. pa do isplate,

- 7,04 € počevši od 1. 6. 2009. pa do isplate,

- 7,62 € počevši od 1. 7. 2009. pa do isplate,

- 8,78 € počevši od 1. 8. 2009. pa do isplate,

- 8,68 € počevši od 1. 9. 2009. pa do isplate,

- 7,51 € počevši od 1. 10. 2009. pa do isplate,

- 9,71 € počevši od 1. 11. 2009. pa do isplate,

- 11,47 € počevši od 1.12. 2009. pa do isplate,

- 13,98 € počevši od 1. 1. 2010. pa do isplate,

- 13,40 € počevši od 1. 2. 2010. pa do isplate,

- 16,80 € počevši od 1. 3. 2010. pa do isplate,

- 16,16 € počevši od 1. 4. 2010. pa do isplate,

- 17,42 € počevši od 1. 5. 2010. pa do isplate,

- 28,31 € počevši od 1. 6. 2010. pa do isplate,

- 26,06 € počevši od 1. 7. 2010. pa do isplate,

- 32,91 € počevši od 1. 8. 2010. pa do isplate,

- 30,55 € počevši od 1. 9. 2010. pa do isplate,

- 26,74 € počevši od 1. 10. 2010. pa do isplate,

- 34,77 € počevši od 1. 11. 2010. pa do isplate,

- 44,99 € počevši od 1. 12. 2010. pa do isplate,

- 37,75 € počevši od 1. 1. 2011. pa do isplate,

- 40,29 € počevši od 1. 2. 2011. pa do isplate,

- 37,06 € počevši od 1. 3. 2011. pa do isplate,

- 37,64 € počevši od 1. 4. 2011. pa do isplate,

- 51,34 € počevši od 1. 5. 2011. pa do isplate,

- 52,67 € počevši od 1. 6. 2011. pa do isplate,

- 64,11 € počevši od 1. 7. 2011. pa do isplate,

- 58,24 € počevši od 1. 8. 2011. pa do isplate,

- 51,80 € počevši od 1. 9. 2011. pa do isplate,

- 51,11 € počevši od 1. 10. 2011. pa do isplate,

- 50,62 € počevši od 1. 11. 2011. pa do isplate,

- 53,69 € počevši od 1. 12. 2011. pa do isplate,

- 56,36 € počevši od 1. 1. 2012. pa do isplate,

- 56,72 € počevši od 1. 2. 2012. pa do isplate,

- 54,87 € počevši od 1. 3. 2012. pa do isplate,

- 56,12 € počevši od 1. 4. 2012. pa do isplate,

- 56,97 € počevši od 1. 5. 2012. pa do isplate,

- 55,53 € počevši od 1. 6. 2012. pa do isplate,

- 55,91 € počevši od 1. 7. 2012. pa do isplate,

- 54,83 € počevši od 1. 8. 2012. pa do isplate,

- 1.798,38 € počevši od 1. 9. 2012. pa do isplate,

po stopi zatezne kamate do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, koji glasi:

" Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK Austria d.d. Petrinjska 59. Zagreb, (OIB: 53056966535) da tužitelju AM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime pretplate promjenjive kamate plati iznos od 1.005,07 € / 7.572,70 kn sa z.z kamatama u iznosu od:

- 9,53 € počevši od 1.12. 2007. pa do isplate,

- 9,42 € počevši od 1.01. 2008. pa do isplate,

- 9,52 € počevši od 1.02. 2008. pa do isplate,

- 9,55 € počevši od 1.03. 2008. pa do isplate

- 9,64 € počevši od 1.04. 2008. pa do isplate,

- 9,33 € počevši od 1.05. 2008. pa do isplate,

- 14,17 € počevši od 1.06. 2008. pa do isplate,

- 14,24 € počevši od 1.07. 2008. pa do isplate,

- 13,88 € počevši od 1.08. 2008. pa do isplate,

- 13,79 € počevši od 1.09. 2008. pa do isplate,

- 13,82 € počevši od 1.10. 2008. pa do isplate,

- 14,83 € počevši od 1.11. 2008. pa do isplate,

- 13,97 € počevši od 1.12. 2008. pa do isplate,

- 14,80 € počevši od 1.01. 2009. pa do isplate,

- 14,81 € počevši od 1.02. 2009. pa do isplate,

- 14,75 € počevši od 1.03. 2009. pa do isplate,

- 23,62 € počevši od 1.04. 2009. pa do isplate,

- 23,47 € počevši od 1.05. 2009. pa do isplate,

- 22,83 € počevši od 1.06. 2009. pa do isplate,

- 22,32 € počevši od 1.07. 2009. pa do isplate,

- 22,20 € počevši od 1.08. 2009. pa do isplate,

- 22,16 € počevši od 1.09. 2009. pa do isplate,

- 21,93 € počevši od 1.10. 2009. pa do isplate,

- 21,56 € počevši od 1.11. 2009. pa do isplate,

- 21,64 € počevši od 1.12. 2009. pa do isplate,

- 21,67 € počevši od 1.01. 2010. pa do isplate,

- 21,76 € počevši od 1.02. 2010. pa do isplate,

- 21,47 € počevši od 1.03. 2010. pa do isplate,

- 21,67 € počevši od 1.04. 2010. pa do isplate,

- 21,36 € počevši od 1.05. 2010. pa do isplate,

- 21,28 € počevši od 1.06. 2010. pa do isplate,

- 22,40 € počevši od 1.07. 2010. pa do isplate,

- 21,86 € počevši od 1.08. 2010. pa do isplate,

- 22,44 € počevši od 1.09. 2010. pa do isplate,

- 21,87 € počevši od 1.10. 2010. pa do isplate,

- 21,13 € počevši od 1.11. 2010. pa do isplate,

- 21,81 € počevši od 1.12. 2010. pa do isplate,

- 22,71 € počevši od 1.01. 2011. pa do isplate,

- 21,57 € počevši od 1.02. 2011. pa do isplate,

- 21,56 € počevši od 1.03. 2011. pa do isplate,

- 20,89 € počevši od 1.04. 2011. pa do isplate,

- 20,65 € počevši od 1.05. 2011. pa do isplate,

- 21,83 € počevši od 1.06. 2011. pa do isplate,

- 21,63 € počevši od 1.07. 2011. pa do isplate,

- 20,37 € počevši od 1.08. 2011. pa do isplate,

- 19,49 € počevši od 1.09. 2011. pa do isplate,

- 18,57 € počevši od 1.10. 2011. pa do isplate,

- 12,53 € počevši od 1.11. 2011. pa do isplate,

- 12,27 € počevši od 1.12. 2011. pa do isplate,

- 12,23 € počevši od 1.01. 2012. pa do isplate,

- 12,15 € počevši od 1.02. 2012. pa do isplate,

- 11,92 € počevši od 1.03. 2012. pa do isplate,

- 11,57 € počevši od 1.04. 2012. pa do isplate,

- 11,40 € počevši od 1.05. 2012. pa do isplate,

- 11,20 € počevši od 1.06. 2012. pa do isplate,

- 10,87 € počevši od 1.07. 2012. pa do isplate,

- 10,64 € počevši od 1.08. 2012. pa do isplate,

- 10,33 € počevši od 1.09. 2012. pa do isplate,

- 6,19 € počevši od 1.10. 2012. pa do isplate,

zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos razlike naknade za promjenjivu kamatu i naknade na ime tečajne razlike počevši od dana uplate pa sve do dana isplate i to dospijevajući 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište uvećano za tri postotna poena, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka koliko isti budu iznosili zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude pa do konačne isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.464,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 928,09 eura kao neosnovanim.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu br. 918-50- 3860092 na iznos od 20.868,73 CHF sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom te da je kredi u cijelosti otplaćen, uvećan za promjenjivu kamatu i tečaj CHF na dan korištenja.

1.1. Ističe da je ugovaranje promjenjive kamate u odredbi čl. 4. ugovora o kreditu iz točke 1. tužbe, te ugovaranje valutne klauzule, kao u čl.3. istog ugovora, prema obavezujućem stavu Trgovačkog suda u Zagrebu iz predmet br. P-1401/12 po presudi od 4. srpnja 2013. a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog sud u Zagrebu br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., predstavljalo ništetne odredbe u smislu čl. 322. ZOO, s obzirom da se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo o visini kamate, kao niti o metodama izračuna otplate kredita.

1.2. Navodi da je prije pokretanja ovoga postupka tužitelj zatražio od tuženih dostavu relevantne dokumentacije, koju tuženi do danas nisu dostavili. Nadalje da je prije podizanja tužbe, tužitelj tuženima dostavio i prijedlog za zaključenje izvansudske nagodbe, kojom bi tuženi sami utvrdili razliku između redovne kamate i promjenjive kamate i razliku nastalu primjenom promjenjivog tečaja CHF, te da tako utvrđenu razliku isplate tužitelju, na što tuženi do danas nisu odgovorili.

1.3. Tužitelj zbog navedeno zadržava pravo na specifikaciju tužbenog zahtjeva nakon primitka nalaza i mišljenja knjigovodstvene struke, a prema dostupnim podacima podiže ovu tužbu i predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom bi se tuženika obvezalo na isplatu temeljem ništetnih ugovornih odredbi ukupnog iznosa kojeg postavlja u visini od 10.000,00 kn.

2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog Suda u [adresa] navodeći da su ugovorne, ovdje parnične strane, odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika. Smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu i slijedom predlaže prije provođenja pripremnog ročišta donijeti rješenje u svezi istaknutog prigovora.

2.2. U svezi navoda tužbe osporava tužbeni zahtjev tužitelja koji se zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14.6.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa, drži neosnovanim. Navodi da se u postupku kolektivne zaštite prava, pravna zaštita pruža na općenitoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu, te da u navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača i nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog Ugovora o kreditu nepoštene.

2.3. Tuženik ističe da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne tužitelju, razumljive i lako uočljiva, da se o istima pojedinačno pregovaralo te da nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.4. Navodi da je tužitelj potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF). Nadalje, da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Ruže Medunić, pod brojem OU-845/2006, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.

2.5. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u danom trenutku bilo poznato.

2.6. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF.

2.7. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

2.8. Zaključno, tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.

3. U nastavku postupka parnične strane su u bitnome ostale kod svojih navoda.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom 29. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 918-50-3860092 temeljem kojeg Ugovora je tužitelju odobren i isplaćen namjenski kredit u iznosu od 20.868,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita. Nije sporno da je ugovor sklopljen na vrijeme od 84 mjeseca s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje.

Također, tuženik nije sporio činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je da li je Općinski sud u Slavonskom Brodu mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sporno je da li su u Ugovor o kreditu inkorporirana odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne, ima li sada tužitelj pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužitelj ima status potrošača i da li je dopušteno ispitivati poštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku, izvršen je uvid i pročitan Ugovor o kreditu (str. 15 do 19 spisa), uvid u dopis tužitelja od 2. prosinca 2021. (str. 6 spisa), u dopis tuženika – potvrdu o isplati kredita od 21.9.2012. (str. 8 spisa), u dopis tuženika od 19.11.2007. (str. 9 spisa), u dopis tuženika o dostavi dokumentacije od 20.12.2021. (str. 13 spisa), u zahtjev za kredit (str. 36 spisa), u suglasnost (str. 37 spisa), u zadužnicu (str. 34 spisa) te je pročitan Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja vještaka Filipa Tolić od 30. kolovoza 2023. (str. 86-111 spisa). Provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa], dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i dokaza saslušanjem javnog bilježnika Ruže Medunić iz [adresa].

7. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka a tužitelj je prihvatio nalaz vještak u cijelosti i u skladu s nalazom postavio tužbeni zahtjev.

8. Osim toga, nije proveden dokaz saslušanjem osobnog bankara kojeg je tuženik predložio u odgovoru na tužbu, kasnije odustao od predloženog dokaza podneskom od 20. rujna 2023.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Vezano uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prije svega valja navesti da je nesporno između stranaka kako je sjedište tuženika u Zagrebu pa bi sud u Zagrebu bio općemjesno nadležan i bez ugovorne odredbe čl. 12. predmetnog Ugovora, sve sukladno čl. 48. stav. 1. ZPP-a, ali i to da iz samog Ugovora proizlazi da je sklopljen u [adresa] gdje je tuženik imao poslovnu jedinicu. Prema čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice tuženika u [adresa] gdje je ugovor i sklopljen. Očito da je za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu povodom kojeg je pokrenut ovaj spor bila ovlaštena i poslovna jedinica tuženika u [adresa]. Kako radi sklapanja spornog ugovora tuženik nije tražio da tužitelj dolazi u Zagreb to nema dvojbe da je time i priznao ovlaštenje i nadležnost svoje poslovne jedinice u [adresa].

10.1. Odredba čl. 12. Ugovora sklopljenog između parničnih stranaka, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, nije bila ni predmetom pregovora niti je tužitelj mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u [adresa], područje suda u [adresa], u svrhu zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu kao sudom sjedišta tuženika, bio izvrgnut dodatnim troškovima putovanja i potrebi ulaganja dodatnog vremena.

10.2. Prema odredbi čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZŠP) i čl. 50. st. 1. istog zakona radi se o nepoštenoj i ništetnoj odredbi kada se o istoj nije posebno pregovaralo već je ista sastavni dio tipskog sadržaja ugovora tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom na cijenu i vrijeme potrebno za putovanje tužitelja u Zagreb i natrag. Nadalje, prema čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge treba smatrati nepoštenom ako nije bilo posebnog pregovaranja, te je isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.3. Tužitelj se stoga, legitimno opredijelio za nadležnost Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zbog čega je i odlučeno kao u izreci rješenja.

11. Iz Ugovor o kreditu broj 918-50-3860092 od 29. prosinca 2006. (str. 16 do 19 spisa) utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu za kupovinu novih vozila marke SEAT (čl. 6.) u iznosu od 20.868,73 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita (čl. 1.), promjenjivom kamatnom stopom (čl. 2.) i s rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 4.).

12. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je s tuženikom zaključilo ugovor o kreditu 2006. kada je otišao u auto kuću Bilić gdje je imao namjeru dogovoriti da njegov sin radi praksu kod njih. U razgovoru u auto kući oni su mu ponudili kupovinu Seat vozila i da je onda riješena i praksa od sina. U to vrijeme imao je i potrebu za vozilom tako da je prihvatio ponudu auto kuće ali nije imao novčanih sredstava zbog čega mu je i ponuđen predmetni ugovor o kreditu. Istakao je da se cijeli razgovor vezan uz kredit odvijao u auto kući s predstavnikom auto kuće tako da u niti jednom trenutku nije bio niti upućen u banku, niti je išao razgovarati sa službenikom banke. Prodajni razgovor vezano uz kredit se svodi samo na iznos kredita, rok otplate i visinu rate koju je u stanju plaćati. Kredit vezan uz CHF mu je ponuđen kao najpovoljniji za njega, a nije niti znao što to znači valutna klauzula, niti je znao da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu. Istakao je da kada je u razgovoru prihvatio iznos kredita kako mu je on ponuđen, da je slijedeće što je bilo da su se predstavnik auto kuće i on našli kod bilježnika radi potpisa ugovora i solemnizacije. Ugovor nije čitao jer je vjerovao da je onakav kako su ga dogovorili, a vidio je iznos kredita i rok otplate, tako da nije imao razloga sumnjati u bilo što navedeno u ugovoru. U tijeku otplate kredita rata mu je dvostruko porasla i više nije mogao ispunjavati obveze iz svojih primanja tako da je bio primoran podići drugi kredit da bi zatvorio predmetni kredit. Istakao je da je vozilo kupio isključivo za osobne potrebe i u vrijeme realizacije kredita nije na sebi imao nikakav obrt niti udjela u trgovačkom društvu, niti ga je koristio kao poreznu olakšicu. Kod javnog bilježnika su samo potpisali ugovor, a nitko mu nije pročitao, niti rastumačio ugovor, sve je išlo jako brzo u roku pet minuta. Iskazao je da nije odlazio prije sklapanja ugovora o kreditu u druge banke raspitati se o uvjetima jer je bio siguran da mu je ponuđen najpovoljniji ugovor te da banku nije on odabrao, već je to učinio predstavnik auto kuće i u niti jednom trenutku nije bio u banci. Bio je zadovoljan u početku s kreditom jer mu je rata kredita odgovarala primanjima. Nije razumio što znači valutna klauzula jer mu nitko nije u auto kući niti rekao da je ona ugrađena u ugovor. Ugovor je potpisao jer je vjerovao predstavniku auto kuće.

13. Javni bilježnik Ruža Medunić u svom iskazu je navela da je 29.12.2006. u njezin javnobilježnički ured pristupio SM iz [adresa], te priložio ugovor o kreditu zaključen sa RBA i kod utvrđivanja identiteta stranke sukladno čl.57. Zakona o javnom bilježništvu utvrdila je da je stranka sposobna i ovlaštena za poduzimanje ovog pravnog posla, objasnila mu smisao i posljedice koje iz navedenog ugovora proizlaze. Budući da se vrši solemnizacija, tj. potvrda privatne isprave, da ima snagu ovršnosti stranka je navedeni iznos kredita preračunat u kune što na dan solemnizacije iznosi 95.420,00 kn i na temelju tog iznosa stranki točno obračunat iznos naknade koji mora platiti. Stranka je upoznata sa sadržajem ugovora koji joj je pročitan s posebnim upozorenjem na posljedice kašnjenja u otplati kredita kao i načinima raskida ugovora. Stranci je pročitala ugovor onako kako je on napisan u svom sadržaju ali u njezinoj nadležnosti nije niti ona to znam tumačiti što znači valutna klauzula, odnosno, koji su rizici sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.

14. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužitelja istinitim u dijelu u kojem iskazuje da mu je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Nadalje, njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu, iz koje je utvrđeno da je tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla. Posebno je za istaći da je prodajni razgovor obavljen sa zaposlenikom auto kuće koji zasigurno nije niti bio u mogućnosti pružiti bilo kakve informacije vezane uz sporne odredbe ugovora o kreditu, niti je za to kompetentan. Tužitelj niti jednom nije bio u banci što ponajbolje ukazuje na način na koji su sklapani ugovori o kreditu i potvrđuje iskaz tužitelja da mu ništa nije bilo pojašnjeno vezano uz osporavane ugovorne odredbe.

15. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza tužitelja, utvrđeno je da je kredit realizirao s namjenom kupovine motornog vozila za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHFi promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje osobe bankara od kojeg dokaza je odustao.

17. Sud nije prihvatio da bi se iskazom javnog bilježnika Ruže Medunić potvrdili navodi tuženika iz odgovora na tužbu iz razloga što javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu potrošaču nije mogao objasniti parametre i rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao niti parametre koji utječu na promjenu kamatne stope koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom pravu. Sve navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. prema kojem se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora.

18. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 1. i 7. (način otplate kredita) Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 1.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008., u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljem, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. O tim odredbama tužitelj nije dobio mogućnost pregovaranja. Navedeni mu je kredit od strane osobe zaposlenika auto kuće prezentiran kao najpovoljnijim, a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

19. Stoga je odredba čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza tužitelja je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka s pregledima uplata. U postupku je iskazom tužitelja utvrđeno da mu je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen najpovoljnijim, a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora doveden je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.

20. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužitelj kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Tužitelj nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogao sa njime ravnopravno razgovarati.

21. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.

22. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 1. i čl. 7. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da tužitelju nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav mu je kredit ponuđen i predočen kao najpovoljniji, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača. Sud je stava da je takova odredba nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

23. Jednako tako, prema mišljenju suda, tužitelj se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženika, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope mijenjana jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

24. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je početno ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje promjenjiva te da je u tijeku otplate kredita rasla do 7,75%. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužitelja da mu isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora a niti prilikom svake promjene kamatne stope. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezana uz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

25. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP-a vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. i II. izreke presude.

27. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

28. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužitelj više platilo iznos od 3.279,00 eura te da je uslijed promjene kamatne stope tužitelj više platio iznos od 1.005,07 eura, a da su negativne tečajne razlike u periodu kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj CHF iznosile 61,87 eura.

29. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i podneskom od 1. rujna 2023. postavio tužbeni zahtjev kojim je ostao u cijelosti kod prvotnog deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva i specificiralo kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom na način da je postavio traženje po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.279,00 eura i po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.005,07 eura.

30. Tuženik se u podnesku od 25. rujna 2023. protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu.

31. Tuženik je navedenim podneskom istakao i prigovor prijeboja vezano uz potplaćene i povlaštene anuitete u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj. Tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost odredbi, već upravo tuženik koji je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a). Plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju tuženik ne bi ostvario pravo na povrat (umanjenje) u smislu čl. 323.st. 1. ZOO-a, jer se odredba čl. 96.st.1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. U konkretnom slučaju za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je ZPP/03 a potom ZZP/09, a cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Sudska praksa je o tome zauzela stajalište u brojnim odlukama, primjerice presude Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1226/2020-2 od 3. ožujka 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2000/2021-2 od 6. srpnja 2021., a na to upućuje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022. Nadaje, potrebno je istaknuti i činjenicu da tuženik tek nakon provedenog financijskog vještačenja postavlja svoje traženje iako mu je potraživanje bilo poznato (ili mu nije moglo ostati nepoznato) odmah, danom otplate kredita, a svakako danom podnošenja tužbe jer se ne može smatrati osobom koja nije imala dokumentaciju potrebnu za izračun visine potraživanja, niti osobom koja je takvih financijskih znanja od koje se ne očekuje da joj visine tzv. "negativnih tečajnih razlika" budu poznate.

32. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

33. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

34. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

35. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor je sud cijenio djelomično osnovanim.

36. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. ZOO).

37. Što se tiče kondemnatornog dijela zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici 14. lipnja 2018. donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

38. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

39. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

40. Kako je tužba podnesena 20. prosinca 2021. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se za valutnu klauzulu računa počev od 14. lipnja 2018. a protekao je rok koji se za kamatnu stopu računa počev od 13. lipnja 2014.

41. Slijedom, postavljeni tužbeni zahtjev je djelomično osnovan do iznosa od 3.279,00 eura koliko iznose preplaćeni iznosi po osnovu valutne klauzule i kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

42. Radi navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i odlučio kao pod III. izreke presude.

43. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.005,07 eura postavljenom po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zahtjev je neosnovan i sud je odlučio kao pod IV. izreke presude.

44. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude pod točkom III.

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev po osnovi ništene odredbe o valutnoj klauzuli i sud mu je dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova u skladu sa vrijednošću priznatog prava na isplatu.

46. Takvu odluku ovaj sud temelji na pravnom shvaćanju koje je Sud Europske unije iskazao u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

47. Proizlazi dakle da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik ne bi imao pravo na naknadu parničnog troška. Potrebno je ovdje istaći i činjenicu da za tuženika odbijajućim dijelom tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi u postupku.

48. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 3.392,62 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora sa kojom je uspio u postupku (3.279,00 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 10.3.2022. i 27.2.2025. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 24.2.2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 17.2.2022., 27.2.2022., 1.9.2023. i 27.9.2023., za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.600,00 eura, skupa s pridodanim PDV-om od 400,00 eura, ukupno 2.000,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura kao i trošak naknade za financijsko vještačenje u iznosu od 437,99 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.464,53 eura.

49. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod V. izreke presude.

50. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

51. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 928,09 eura. Nije priznat trošak pristupa na raspravu 24.02.2022. preko priznatog iznosa do 100,00 eura do zatraženih 200,00 eura, skupa s pridodanim PDV-om jer se radilo o odgođenom pripremnom ročištu predviđenom Tbr. 9/2 Tarife. Nije priznat trošak za sastava podneska od 6.11.2024. u iznosu od 200,00 eura s pridodanim PDV-om, sve iz razloga što podnesak nje bio potreban niti bitan za donošenje odluke o glavnoj stvari. Nadalje tužitelju nije priznato pravo na trošak obavijesti stranci i konferencije sa strankom u iznosu od 100,00 eura za svaku radju skupa s pridodanim PDV-om sve iz razloga što nema dokaza o obavljanju navedenih radnji niti su one bitne za donošenje odluke o glavnoj stvari. Nije priznat trošak zatražene sudske pristojbe u iznosu od 33,18 eura koje je tužitelj oslobođen pozivom na čl. 11. st. 1. t. 20. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine 118/18, 51/23).

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod VI. izreke presude.

53. Istovremeno tuženik je odbijen u cijelosti sa svojim zahtjevom za naknadu troškova postupka iz razloga kako je to navedeno pod točkom 45. i 46 obrazloženja presude i kako je odlučeno pod VII. izreke presude.

Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Petar Krnić, Slavonski Brod,

2. OD Kallay i partneri, Zagreb.