Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-14/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MAĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: P-280/2021-33 od 22. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te preinačava presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: P-280/2021-33 od 22. studenog 2021. te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku NA iz [adresa], s OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju NAĐ, [adresa], 19.765, sa zakonskom zateznom kamatom od 05. travnja 2017. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.634,00 Kn (slovima: desettisućašestotridesetičetiri kune) na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2021. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana''.

II Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 1.500,00 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 19.765,52 kn te naknaditi mu trošak postupka od 10.634,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2.Žalbu protiv citirane presude podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti.

3.Žalba je osnovana.

4.Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

- da je tuženik, kao zajmoprimac s JA sklopio Ugovor o zajmu za iznos zajma od 26.200,00 kn s rokom otplate od 15. mjeseci u jednakim mjesečnim obrocima od 1.817,69 kn, s dospijećem prve rate 13. listopada 2011., a tuženik da je 13. rujna 2011. potpisao isplatnicu koja glasi na iznos ugovora,

- da je temeljem Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji od **.**.2012. SA na tužitelja prenio predmetnu ugovorenu tražbinu;

- da iz nalaza vještaka financijske struke Mladena Pavetića proizlazi da dugovanje tuženika na dan 23. srpnja 2018. iznosi 14.214,17 kn na ime glavnice te 5.551,35 kn na ime kamata, odnosno ukupno 19.765,52 kn.

5.Tuženik da je istaknuo prigovor zastare, koji prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim.

6.Naime, tuženik da prilikom otplata obroka zajma nije u smislu čl. 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO) odredio redoslijed uračunavanja uplata. Iz nalaza knjigovodstveno financijskog vještačenja da proizlazi kako je tuženik 18.04.2012. nedvojbeno otplatio i dospjeli dio glavnice, a iz plaćanja nakon toga dana, u iznosima od 181,87 kn, do zadnje uplate 13. 2. 2015., tuženik da je obavljao otplatu kamata. Tuženik da nije dokazao da bi tim uplatama obavio otplatu nečeg trećeg.

7.Stoga da je tuženik ovim plaćanjima, u smislu čl. 240. st. 2. ZOO-a, priznao dug prema vjerovniku na posredan način, pa da je došlo do prekida zastare.

8.Tužba da je podnesena 5. travnja 2017., a kako da je tuženik 18.04.2012. nedvojbeno otplatio i do tada dospjeli dio glavnice, a plaćanjima nakon toga datuma, u iznosima od 181,87 kn, do zadnje uplate 13. 2. 2015., tuženik da je obavljao otplatu kamata, petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO-a da nije protekao. Ovaj rok da je propisan za konkretni pravni odnos stranaka (ugovor o zajmu između fizičkih osoba), a ističe da čak nije protekao niti trogodišnji rok iz čl. 226. ZOO-a, na koji da se tuženik poziva.

9.Prvostupanjski sud neosnovanim cijeni i prigovor tuženika da dugovanje nije mogao podmirivati iz razloga da je plaćanje obavljao u uredu zajmodavca, jer da tuženik nije dokazao da bi otplatu obavljao nošenjem obroka odnosno isplata u nekom uredu. U ugovoru o zajmu da je određeno da se otplata obroka obavlja na žiro račun s pozivnim brojem: [broj telefona] a tuženik da se mogao osloboditi svoje obveze u smislu čl.186. ZOO-a i polaganjem dugovanog iznosa kod suda.

10.Stoga prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev, a odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

11.Suprotno stavu prvostupanjskog suda, a vezano za uplate iznosa od od po 181,87 kn koje su obavljene 13.07, 13.08., 13.09., 13.10., 13.11. 13. 12. 2014. te 13.01. i 13.02. 2015., valja istaknuti da sud samoinicijativno ocjenjuje da je upravo tuženik uplatio te iznose te da je time plaćao kamate, što ne proizlazi iz nalaza vještaka, a niti navoda tuženika.

12.Naime tuženik je jasno naveo da je redovno plaćao dospjele rate sve do akcije USKOK-a, kada je ured tvrtke Pulent, putem koje je obavljao uplate, zatvoren. Iz neovjerenog izvatka iz poslovnih knjiga (doduše ne zna se čijih) koji je dostavio tužitelj, razvidno je da je ugovoreni iznos anuiteta tuženik uredno, mjesečno plaćao sve do 18.04.2012., a što je suglasno njegovim navodima.

13.Za sporne uplate, na kojima prvostupanjski sud i tužitelj temelje stav o prekidu zastare, ne može se utvrditi, a prema stanju u spisu, da bi bile obavljene od strane tuženika, već naprotiv, tuženikovi navodi o vremenu obavljene zadnje uplate rate kredita isključuju mogućnost da bi tuženik plaćao iznose od po 181,87 kn, koji iznos po visini niti predstavlja anuitet, a niti kamatu.

14.Treba dodati i da je odredbom čl. 3. ugovora propisano da ukoliko zajmoprimac kasni s uplatom pojedine rate i istu ne plati najkasnije 5 dana po dospijeću, zajmodavac može iskoristiti sva sredstva osiguranja.

15.U predmetnom slučaju ne samo da je istekao ugovoreni rok za otplatu, nego je nastupila zastara samog prava iz kojeg proistječu povremena pa time i anuitetna potraživanja u smislu odredbe čl. 226. st. 2. ZOO-a.

16.Također, prema odredbi čl. 226. ZOO-a potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), a isto tako i anuiteti kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Polazeći od činjenice da je otplata kredita ugovorena u 15 anuiteta od kojih prvi dospijeva 13.10.2011., a posljednji 13.12.2012., proizlazi da je zastara potraživanja za zadnji anuitet prema tuženiku počela teći 14.12.2012. Budući da je od dospijeća zadnjeg anuiteta, koji je dospio 13.12.2012., do podnošenja tužbe (5.04.2017.) protekao zastarni rok od tri godine, nastupila je zastara tog anuiteta, pa tim više, zastarjeli su i ranije dospjeli anuiteti.

17.Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

18.Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari te odbijen tužbeni zahtjev, a i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo je, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku, koji je time uspio u sporu u cijelosti dosuditi naknadu troškova postupka.

19.Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 dalje Tarifa), koja je na snazi u vrijem odlučivanja o ovim troškovima, te su mu priznati troškovi zastupanja na ročištima 23.02.2018., 14.06.2018., 6.11.2018., 22.02.2019. i 14.10.2021. (200,00 eur po ročištu – Tbr. 9.t.1. Tarife) te trošak sastava podneska od 28.11.2018. (200,00 eur – Tbr.8.t.1. Tarife), sve uvećano za PDV 25% (300,00 eur).

20.Tuženik nije zatražio trošak sastava žalbe.

21.Slijedom svega navedenog temeljem čl. 377. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec