Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž 915/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Bepi Marušiću i Ivanu Topiću, odvjetnicima u Splitu, protiv tužene RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Nevenu Penjaku, odvjetniku u Splitu, radi uvođenja u suposjed, odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3518/2023-5 od 5. ožujka 2024., 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3518/2023-5 od 5. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da dovede tužitelja u suposjed stana anagrafske oznake [adresa], koji stan se nalazi u zgradi označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], 21. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-21), stan na II. katu, označen br. 15, površine 77,91 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe, te da tužena preda ključeve navedenog stana tužitelju (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u točki II. izreke presude na temelju priznanja, žalbu je podnijela tužena pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pritom navodeći da prvostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da bi tužena u predmetnom postupku u cijelosti izgubila parnicu te da je izazvala vođenje postupka. Navodi da ona nije dala povoda za tužbu te da je u konkretnom slučaju riječ o obijesnom parničenju tužitelja, koji je njezin suprug, iz razloga što je spram njega pokrenuta ovrha zbog neplaćanja alimentacije za njihovo zajedničko dijete. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se u cijelosti dosude tuženoj troškovi parničnog postupka te potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda na temelju priznanja u točki I. izreke postala je pravomoćna, jer tuženica u tom dijelu presudu ne pobija.

6. U ovom žalbenom postupku s obzirom na žalbene navode tuženice sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o naknadi parničnog troška.

7. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

8. Iz stanja u spisu i obrazloženja pobijanog rješenja o parničnom trošku proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom sudu 17. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tužene radi uvođenja u suposjed. Tužena je potom 9. rujna 2023. podnijela odgovor na tužbu kojim je priznala tužbeni zahtjev te navela da potražuje od tužitelja naknadu parničnog troška.

9. Sud prvog stupnja je na temelju izjave tuženice kojom priznaje tužbeni zahtjev donio presudu na temelju priznanja kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da su ispunjene pretpostavke propisane člankom 331. stavkom 1. ZPP-a za donošenje takve odluke, dok je o parničnom trošku odlučeno primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a na način da je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 400,00 EUR sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).

10. Odredbom članka 331. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev odnosno presudu na temelju priznanja, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev.

10.1. To u konkretnom slučaju znači da, kad je u odgovoru na tužbu tuženica priznala tužbeni zahtjev, priznala je i sve činjenice na kojima je temeljen tužbeni zahtjev.

11. Treba navesti da je kod donošenja presude na temelju priznanja načelno tuženik taj koji treba tužitelju nadoknaditi parnični trošak primjenom članka 154. stavka 1. ZPP- a, budući da se radi o situaciji kada tuženik izgubi parnicu. Jedini izuzetak propisan je člankom 157. ZPP-a, pa ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tada će tužitelj nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Sadržajno se dakle odredba članka 157. ZPP-a odnosi na situaciju kada tužitelj zapravo, skrivljeno postupa, bez potrebe pokreće parnični postupak, a za što mu tuženik nije dao povoda. U konkretnom slučaju takva situacija nije nastupila.

12. Dakle, prema navedenim odredbama jasno proizlazi da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, kao u ovom slučaju, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja), dok prema odredbi članka 157. ZPP-a, ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište - onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

13. U nazočnom slučaju iznimka iz članka 157. ZPP-a nije ostvarena, jer je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je tuženica dala povoda za tužbu. Iako u odgovoru na tužbu tuženica navodi da je riječ o obijesnom parničenju tužitelja, što ponavlja i u žalbi protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u točki II. izreke presude na temelju priznanja, kao i da tužitelj posjeduje ključeve predmetnog stana, ova tvrdnja nije ničim potkrijepljena, pa tako ni izjavama same tuženice nakon podnošenja tužbe. Tako je tuženica, nakon što je primila poziv za davanje odgovora na tužbu, izjavila da priznaje tužbeni zahtjev.

14. S obzirom na takve okolnosti, valja zaključiti da je tuženica dala povoda za tužbu, te da je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Treba reći da je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife, te da sud nema ovlaštenja ukinuti obvezu plaćanja parničnog troška, ukoliko suprotna stranka po zakonu ima pravo na nadoknadu parničnog troška.

15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. izreke presude na temelju priznanja potvrditi.

16. Presuda na temelju priznanja u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

17. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe odbijen je jer ista nije uspjela u žalbenom postupku.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić