Poslovni broj: Gž R-404/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-159/2020-35 od 28. siječnja 2022., 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-159/2020-35 od 28. siječnja 2022. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici iznos od 1.492,27 kn bruto te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 7.343,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki II. izreke u odluci o zateznim kamatama te u preostalom dijelu odluke o troškovima postupka i sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici zatezne kamate kako slijedi:
- na iznos od 13,39 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 30,77 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,
- na iznos od 26,76 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 30,77 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,
- na iznos od 29,43 eura od 16. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 28,09 eura od 16. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 30,77 eura od 16. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 8,07 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,
-
dok se u preostalom dijelu za razdoblje od 16. svibnja 2016. do 16. svibnja 2019. zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata odbija kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 82,95 eura (slovima: osamdesetdvaeuradevedesetpetlipa) sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 2.179,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 1.492,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16. -tog u mjesecu do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 7.968,75 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1.toč. 1. i 3. u vezi s čl. 467. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od travnja 2018. do listopada 2018. u ukupnom bruto iznosu od 2.179,42 kn, kao i izgubljenu zaradu s osnove razlike naknade za rodiljni dopust u iznosu od 1.492,27 kn za razdoblje od travnja 2019. do studenog 2019., sve sa pripadajućim zateznim kamatama, i to s osnove dodatka za posebne uvjeta rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate ostvarene u prekovremenom radu.
6. Suprotno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, a o kojim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.
6.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. , 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva na anesteziji i da joj pripada pravo na sporne dodatke, koje joj je tuženik obračunavao i isplaćivao samo na redovan rad. Sporno je da li tužiteljici pripada pravo na isplatu spornih dodataka i za odrađene prekovremene sate rada te posljedično tome i razlika manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja te manje isplaćena naknada za rodiljni dopust.
8. Prvostupanjski sud, imajući u vidu da je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada i imala odgovornost za život i zdravlje ljudi, pozivom na relevantne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18, 92/19, dalje: KU/18) i Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR), zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke kumulativno za sve efektivno odrađene sate rada, dakle i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a posljedično tome i pravo na spornu razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje te naknade za rodiljni dopust.
9. Stoga, prvostupanjski sud, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja vještaka da sporna razlike plaće i naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje ukupno iznosi 2.179,42 kn, a da sporna razlika naknade za rodiljni dopust iznosi 1.492,27 kn, dosuđuje tužiteljici utužene iznose, s pripadajućim zateznim kamatama na svaku pojedinu mjesečnu razliku od 16. tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate pozivom na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) u vezi s čl. 84.st.3. ZR-a, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim mjesečnim bruto iznosima.
10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).
11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženih iznosa.
12 . Suprotno žalbenim navodima, tužiteljici za utuženo razdoblje na temelju čl. 55. i 57. KU/18 pripada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, kao nesporno u konkretnom slučaju, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.
12.1. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
13. Budući da tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke i za sate ostvarene u prekovremenom radu, to joj pozivom na čl. 34. KU/18 pripada i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te sukladno čl. 58. st.1.Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17., 47/18.,123/19., dalje:TKU/17) naknada plaće za vrijeme bolovanja u visini njezine prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca obračunate sa spornim dodacima i za prekovremeni rad.
14. Stoga je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da sporna razlika plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 2.179,42 kn, pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužiteljici utuženi iznos po osnovi razlike plaće i naknade plaće, sa pripadajućim zateznim kamatama.
15.Također, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici utuženi iznos od 1.492,27 kn s osnove razlike naknade za vrijeme rodiljnog dopusta u utuženom razdoblju od travnja 2019. do studenog 2019., s obzirom da je nesporno tužiteljici ta naknada obračunata i isplaćena od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na temelju prosječne plaće ostvarene bez spornih dodataka za sate odrađene u prekovremenom radu pa je za taj iznos tužiteljici nastala šteta u vidu izmakle koristi, koju je tuženik pozivom na čl. 1045. st.1. i čl. 1046. Zakona o obveznim („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO) dužan naknaditi tužiteljici.
16. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos od 1.492,27 kn s osnove razlike naknade za rodiljni dopust.
17. Naime, tužiteljici s osnove razlike naknade za rodiljni dopust sukladno čl. 1086. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana nastanka štete, dakle od primitka svake pojedine mjesečne naknade za rodiljni dopust do isplate, pa kako je tu naknadu nesporno primala u razdoblju od travnja 2019. do studenog 2019., to joj zatezne kamate pripadaju od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec 2019., a ne 2016. kako je to zatražila tužiteljica i kako je to dosudio prvostupanjski sud.
18. Također, osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
19. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu troškova za sastav četiri obrazložena podneska prema Tbr.8.t.1. Tarife, budući da je tužiteljica dostavila dva obrazložena podneska (očitovanje na odgovor na tužbu od 11. ožujka 2020. i očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od 19. svibnja 2021., a ne 20. svibnja 2021. kako to navodi tuženik), dok podnesci od 26. kolovoza 2020. i 16. listopada 2020. s obzirom na njihov sadržaj predstavljaju ostale podneske iz Tbr.8.t.3. Tarife pa tužiteljici za iste ne pripada naknada u punom iznosu već u visini od 25%, kako se to osnovano žalbom poziva tuženik.
19.1. Tuženik žalbom neosnovano osporava trošak podneska od 17. svibnja 2021. i 28. rujna 2021. jer navedeni podnesci ne prileže spisu niti je tužiteljici za iste dosuđen trošak , kao i podneska od 21.prosinca 2021. kojim je tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev i koji joj je pravilno dosuđen u visini od 25% sukladno Tbr.8.t.3. Tarife ( prvostupanjski sud je očito omaškom naveo podnesak od 28. rujna 2020.).
19.2. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pripada naknada troškova postupka za sastav dva podneska od 26. kolovoza 2020. i 16. listopada 2020.u iznosu od ukupno 625,00 kuna sa uključenim PDV-om, pa kako je pobijanom odlukom za iste dosuđen trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 kn (82,95 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn).
20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe kao osnovane pozivom na čl. 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu kao u točki II. izreke.
21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a, budući da je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno kao u točki III. izreke.
U Rijeci 19.ožujka 2025.
Sutkinja
Ingrid Bučković
