Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-69/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Zagreb, Svetošimunska cesta 25, OIB: 07699719217, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & partneri j.t.d., iz Zagreba, Nodilova 1, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10205/2020-19 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10205/2020-19 od 22. studenoga 2023. u točki I. izreke te točki II. izreke u dosuđujućem dijelu.

II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se ista presuda u toč. II. izreke, u odbijajućem dijelu, na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 373,28 eura(tristo sedamdeset i tri eura i dvadeset i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. studenog 2023. do isplate, u roku od petnaest dana.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura(šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.786,27 eur/13.458,65 kn[1] na ime razlike bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do studenog 2016. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.260,45eur/9.496,86 kn sa zateznom kamatom od 22. studenoga 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude su žalbe podnijele obje stranke, tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a tužitelj protiv odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, ukazujući na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Tužitelj u žalbi navodi da mu je sud prvog stupnja bez osnove odbio priznati trošak obrazloženog podneska od 24. kolovoza 2021., kojim se očitovao na odgovor na tužbu, uz obrazloženje da se u tom podnesku ponavljaju navodi iz tužbe. Osporava takvu ocjenu te ističe da je uz podnesak dostavio i dodatnu dokumentaciju s obzirom na navode iz odgovora na tužbu, a koju nije bilo moguće dostaviti ranije. Odbijanjem narečenog troška da je sud u cijelosti obezvrijedio uloženi trud i rad punomoćnika tužitelja te da se na taj način penalizira savjesno postupanje punomoćnika. Također smatra da mu je trebalo priznati trošak zastupanja odvjetnika na ročištu za objavu presude 22. studenog 2023., jer se također radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

4. Predlaže stoga u tom dijelu rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi preinačiti i priznati daljnji trošak od 373,28 eura, uvećano za trošak žalbenog postupka u iznosu od 186,64 eura.

5. Tuženik u žalbi prije svega ukazuje da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, u čemu nalazi povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. Potom navodi da Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u u javnim službama iz 2011. nisu potpisali svi sindikati koji su potpisnici Sporazuma iz 2006., što da je protivno čl. 22. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2012., a kojim je ugovoreno da će se izmjene, odnosno dopune tog Ugovora smatrati važećima ako ih prihvate i potpišu svi potpisnici Ugovora. Navodi da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) bila utvrđena osnovica u visini od 5.108,84 kn te je žalitelj mogao prilikom obračuna plaće primijeniti samo tu osnovicu. Ukazuje na odredbu čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09) koji je na snazi od 24. listopada 2009., a kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Stoga da je jedino na takav način mogla biti određena osnovica plaće u prijepornom razdoblju. Ističe da nije ovlašten samostalno donijeti drugačiju odluku u vezi povećanja osnovice, bez odgovarajuće odluke Vlade RH. Tvrdi da je primijenio jedini mogući važeći dokument, Odluku Vlade RH od 1. travnja 2009. te Odluku od 30. prosinca 2016. kojom je osnovica utvrđena u iznosu od 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017. Smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. ne proizvode pravne učinke i nemaju utjecaja na važeći zakon kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Osporava valjanost Arbitražne odluke od 7. studenog 2011. te Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma iz 2012., iz istih razloga. Nadalje, ističe da navedeni sporazumi ne sadrže odredbe o postupku izmjene i obnove, nisu evidentirani kao kolektivni ugovori te nemaju normativni sadržaj pa zaključuje da se ne radi o kolektivnim ugovorima. Također osporava zaključak suda glede nastupanja pretpostavki za primjenu povećane osnovice, pri čemu da se previđa sadržaj čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma iz 2011. o odgodi "uskladbe" osnovice plaće. Osim toga, da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., pa da do "uskladbe" ne bi došlo u razdoblju primjene tog akta. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, s obzirom na činjenicu da osporava presudu u odluci o glavnoj stvari.

6. Predlaže stoga pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

7. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuju stranke, budući su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Na potpuno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do studenog 2016., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužitelj u prijepornom razdoblju bio zaposlen kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., pri čemu je, između ostalog, o načinu povrata osnovice odlučeno jednako kao u čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 132/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivnim ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

12. Također proizlazi da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) kojim je u čl. 51. st. 4. određeno da su Dodatak Sporazumu/2009 te njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da je tužitelj trebao primati plaću primjenom osnovice od 5.415,37 kn od 1. siječnja 2016. Pritom ocjenjuje da nije došlo do odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 kojim je uređen način povrata osnovice, već se odgoda odnosila na način usklađivanja pariteta plaća određenog u čl. IV. i V. istog dokumenta.

14. Kako je razlika plaće utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju razliku u plaći za razdoblje od prosinca 2015. do studenog 2016. te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa) te trošak vještačenja, odnosno ukupan iznos od 1.260,45 eura.

16. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10 – dalje TKU/2010).

17. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužitelju isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.

18.Još treba dodati da je pravilna ocjena suda prvog stupnja glede valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011, unatoč tome što taj dokument nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pri čemu se u svemu prihvaća argumentacija koja se je u tom dijelu iznesena u razlozima pobijane presude.

19. Prema odredbi čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema narečenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR-a).

20.Glede vremenskog važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da se u prijepornom razdoblju primjenjuju pravna pravila sadržana u tom aktu sukladno odredbi čl. 199. ZR-a.

21. Glede odluke o parničnom trošku, treba istaći da je tužitelj uspio u parnici pa mu pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, primjenom važeće Tarife. S osnovom tužitelj ukazuje da je pogrešna ocjena da podnesak od 24. kolovoza 2021. nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, tim podneskom se tužitelj očitovao na opširne navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu pa se radi o obrazloženom podnesku za koji odvjetniku pripada puni iznos nagrade prema Tbr. 8. t. 1. Tarife. Također je kao potreban trošak trebalo priznati i nagradu odvjetnika za pristup na ročište za objavu presude, s obzirom na značenje pristupa, odnosno izostanka s tog ročišta, a koje je propisano čl. 335. st. 7. -11. ZPP- a. Stoga tužitelju pripada pravo na nadoknadu daljnjeg troška od 373,28 eura(podnesak 248,85 eura i pristup na ročište 124,43 eura), primjenom Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 42. Tarife.

22. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke i točki II. izreke u dosuđujućem dijelu potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, te žalbu tužitelja uvažiti i istu presudu u preostalom dijelu točke II. izreke preinačiti, primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a.

23. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku pa ima pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu za sastav žalbe i porez na dodanu vrijednost(PDV). Treba navesti da vrijednost za obračun tog troška čini pobijani iznos od 373,28 eura, a kako se radi o žalbi protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi, nagrada za sastav žalbe iznosi 50,00 eura prema Tbr. 10. t. 4. i 7. t. 1. Tarife, što uz iznos PDV-a od 12,50 eura prema Tbr. 46. Tarife daje ukupan trošak od 62,50 eura.

24.Odluka o trošku žalbenog postupka je donesena odgovarajućom primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara