Poslovni broj: Gž-735/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris i Velimira Šoštarić iz Rovinja, A. Ferrija 35a, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877,zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1117/2019-34 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1117/2019-34 od 22. ožujka 2022. u točki I., III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe i dijelovi ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 13. siječnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., [broj kredita], solemniziranog kod Rina Zujića, javnog bilježnika u [adresa] pod brojem:

OU-21/05, kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak i redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim tuženikovim internim aktima.

1.1.Točkom II. izreke prvostupanjske presude, odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim i bez učinka Aneksa uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 02.ožujka 2016. između tužitelja i tuženika, koji je solemniziran istog dana godine kod Rina Zujića, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem: OV-1627/16.

1.2.Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 158.369,96 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate.

1.3. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.717,20 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 15.953,30 kuna zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen.

1.4. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući dosuđujući dio presude (točka I. i III. izreke) i odluku o troškovima postupka (točka IV. i V. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 13. siječnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke banke i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 21.019,31 eura (158.369,96 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. i čl. 338. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 220. st.2. ZPP-a kada je u okviru ovlaštenja da odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti odbio personalne dokazne prijedloge tuženika kao suvišne, dok pobijana presuda, suprotno žalbenim navodima, svojim sadržajem odgovara čl. 338. ZPP-a.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu, kojim je banka odobrila tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 155.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tužene banke važećem na dan korištenja kredita, u svrhu adaptacije kuće i refinanciranja kredita (čl. 2. st. 1. i 2. ugovora o kreditu), na rok od 30 godina, odnosno do 31. siječnja 2035. godine (čl. 3. st. 4. ugovora o kreditu), uz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 831,13 CHF obračunatih po srednjem tečaju banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja (čl. 3. st. 2. toč. 2. ugovora o kreditu).

8.1. Također, nesporno je da je ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje, s time da se obračunava mjesečno, uključena je u anuitete i plaća se po srednjem tečaju banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja (čl. 3. st. 3. ugovora o kreditu). Nadalje, nesporno je da su člankom 6. ugovora o kreditu ugovorne strane ugovorile promjenjivost kamatne stope prema kojoj je banka bila ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke.

8.2. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika 2. ožujka 2016. sklopili Aneks uz ugovor o kreditu broj 346-08/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim su sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9. Sporna je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i valutne klauzule u CHF, kao i da li tužitelju s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

10. Prvostupanjski sud, cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. u vezi s čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., dalje: ZZP/14), a imajući u vidu da je u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, pozivom na čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.,dalje:ZOO) zauzima pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne.

10.1. Pri tome, a s obzirom na direktan učinak pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, prvostupanjski sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka i tužitelja kao suvišnim.

11. U odnosu na izvršenu konverziju kredita sklopljenim aneksom, prvostupanjski sud prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i u odluci broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. donesenoj u oglednom postupku, zaključuje da tužitelj unatoč izvršenoj konverziji ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, s obzirom da konverzijom nije obeštećen za iznose koje potražuje u ovom postupku.

12. Vezano za tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga, cijeneći da je tužitelj podnio tužbu 13. lipnja 2019., a zastara je počela teći ispočetka tek 13. lipnja 2014., zaključuje da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

13. Imajući u vidu utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi i izvršenu konverziju, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st.1. i 3. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan vratiti tužitelju razliku stečenu jednostranim povišenjem prvotno ugovorene kamatne stope u visini 4,99% godišnje i primjenom povećanog valutnog tečaja, sa zateznim kamatama od dana stjecanja tj. uplate preplaćenog iznosa pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

14. Prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da visina preplate po osnovi promjenjivosti kamatne stope i povećanja tečaja CHF iznosi 115.534,40 kuna, dok razlika u nedospjeloj glavnici preplaćeno sa danom konverzije 30. rujna 2015. iznosi 42.835,56 kuna, odnosno ukupno 158.369,96 kuna pa zaključuje da tužitelju konverzijom nije izvršena restitucija u cijelosti odnosno da tužitelj kao potrošač zaključenom konverzijom kredita nije stavljen u poziciju te pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se bio nalazio da predmetnih ništetnih odredbi u ugovoru o kreditu nije bilo.

15. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na pravna shvaćanja Suda Europske unije izražena u presudi i spojenim predmetima NS i ŽS Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA brojeva C- 154/15, C-307/15 i C-308/15, te pozivom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ), od 5. travnja 1993., zaključuje da tužitelj ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

16. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu i isplatu utuženog iznosa tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama, dok odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti aneksa ugovoru o kreditu kao neosnovan.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli ništetne te da tužitelju pripada pravo na restituciju preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

19. Naime, imajući u vidu direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, zbog čega je sud u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu koje je prednik tuženika sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., odnosno za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika u ugovorima o kreditu koje je sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

19.1. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, tuženik u ovom postupku nije pružio dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi odnosno rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka te parametrima promjene kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu. Naime, tuženik je predložio saslušanje javnog bilježnika, međutim tim dokazom ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru, dok saslušanje zaposlenice tuženika TS koja je sklapala predmetni ugovor sa tužiteljem tuženik nije predložio na relevantne okolnosti (obaviještenost tužitelja o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja), već općenito na okolnost dogovaranja uvjeta ugovora o kreditu i načina vraćanja kredita.

20. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi tužitelju pozivom na čl. 323. st.1. ZOO-a, kao i u smislu Direktive vijeća 93/13/EEZ, pripada pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/EEZ), kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

21. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje:ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

23. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

24. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Aneksa uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 02.ožujka 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj aneksom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja aneksa ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom aneksu ugovora kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

26. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 14. ožujka 2019., JS protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

27.Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

28. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na nepostojanje pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa te pravnu neosnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Gos-1/2019-36 od 04. ožujka 2020., nisu osnovani. Naime, zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena je navedenom odlukom kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Stoga, sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., niti je potrošač izgubio pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

29. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale, dakle pravo na punu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

30. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi te obvezao tuženika na isplatu preplaćenog iznosa tužitelju u visini od 158.369,96 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama.

31. Vezano za prigovor zastare, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je taj prigovor neosnovan. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku.

31.1. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

32. Suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, odnosno od dana izvršene konverzije u odnosu na razliku u glavnici kredita, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

33. S obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, suprotno žalbenim navodima, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

34. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan