Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

[adresa], FD

Poslovni broj: P-194/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužiteljice OPĆINA STANKOVCI, Stankovci, Stankovci 230, OIB: 13734771602, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Marinović i Partneri odvjetničkom društvu u Zadru, Plemića Borelli 1, protiv tuženika VODICE PROJEKT d.o.o., Vodice, Put za Gaćeleza 7, radi utvrđenja raskida ugovora, nakon održanog ročišta za glavnu raspravu od 19. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te nakon ročišta za objavu i uručenje presude, 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine Kl: UP/I-944-07- 06/01-6 Ur. br: 2198-30-06-3 od 05.06.2006g., ovjeren kod Službe za opću upravu Ispostava Benkovac pod brojem OV-75, dana 20.06. 2006g., zaključen između tužitelja Općine Stankovci, OIB: 13734771602, i tuženika VODICE PROJEKT d.o.o., OIB: 20645933999.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Benkovac Općinskog suda u Zadru uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je bilo upisano prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnine Kl: UP/I-944-07- 06/01-6 Ur. br: 2198-30-06-3 od 05.06.2006g., ovjerenog kod Službe za opću upravu Ispostava Benkovac pod brojem OV-75, dana 20.06. 2006g., na način da se briše pravo vlasništva tuženika VODICE PROJEKT d.o.o., Put za Gaćeleze 7, OIB: 20645933999, uz istovremeni upis prava vlasništva na nekretnini na ime tužitelja: OPĆINA STANKOVCI, Stankovci 230, 23422 Stankovci, OIB: 13734771602.

III. Nalaže se tuženiku VODICE PROJEKT d.o.o., OIB: 20645933999, naknaditi tužitelju OPĆINA STANKOVCI, OIB: 13734771602, troškove parničnog postupka u iznosu od 606,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 31. listopada 2024. u bitnome navodi kako je s tuženikom 5. lipnja 2006. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren dana 20. lipnja 2006.g. u Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, Ispostava Benkovac, broj ovjere: OV-75. Predmet kupoprodaje da je bila nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5851 m2. Na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji da je tuženik upisao pravo vlasništva na kupljenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi.

Nadalje, pojašnjava kako se tuženik tim ugovorom o kupoprodaji, između ostalog obvezao izvršiti i radnje predviđene čl. 7., 8. i 9. ugovora. Pojašnjava da je člankom 7. ugovora predviđeno da je kupac dužan najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana potpisa ugovora pribaviti urednu građevinsku dozvolu sukladno glavnom projektu, jer se inače ima smatrati da je ugovor raskinut. Također, da je člankom 8. predviđeno da je kupac dužan najkasnije u roku od jedne godine od potpisa ugovora započeti s gradnjom, a u roku od dvije godine od pravomoćnosti građevinske dozvole završiti s gradnjom. Ponovno, u slučaju neispunjenja propisanih uvjeta, da će se ugovor smatrati raskinutim. Člankom 9. da je ugovoreno da je kupac dužan u roku od tri godine pribaviti urednu uporabnu dozvolu i započeti s djelatnošću, u protivnom da će se također ugovor smatrati raskinutim. Člankom 12. ugovora da je predviđeno da se sve obveze – uvjeti imaju smatrati sastavnim i bitnim uvjetima ugovora. Nadalje, u tužbi tvrdi da tuženik kao kupac nije ispunio niti jednu od prethodno citiranih obveza. Štoviše, navodi da tuženik očito nije ispunio ni početnu obvezu pribavljanja građevinske dozvole, a posebice je razvidno da nije u roku od godine dana započeo s gradnjom, niti dovršio bilo kakvu građevinu na kupljenom terenu. Predmetna nekretnina da je i u vrijeme podnošenja tužbe prazna, odnosno nije privedena svrsi. Konačno, pojašnjava i da je tužitelj pokušao stupiti u kontakt s tuženikom radi mogućeg mirnog rješenja spora, ali da se tuženik oglušio na zahtjeve tužitelja. Tako primjerice navodi da je tuženiku 4. ožujka 2011. poslana obavijest o neizvršavanju obveza, ujedno i izjava o raskidu. Isto tako da mu je 3. srpnja 2024. poslan dopis radi utvrđenja raskida uz poziv na dogovor radi primopredaje i ponovnog upisa vlasništva u korist tužitelja, a 8. listopada 2024. da mu je poslana obavijest o raskidu ugovora. Međutim, usprkos ostavljenim rokovima, tuženik nije reagirao.

2. Tuženik tijekom postupka nije odgovorio na tužbu, ali je sud proveo postupak radi pojašnjenja pojedinih okolnosti međusobnog odnosa stranaka.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave u spisu i to: ZK izvatke (l.s. 67), Ugovor o kupoprodaji (l.s. 8 do 12), povratnicu (l.s. 13), dopise tužitelja od 3. srpnja 2024., 4. ožujka 2011. i 1. listopada 2024. (l.s. 15 do 18), potvrdu javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića od 10. listopada 2024. (l.s. 19 do 23).

4. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja činjenica raskida Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji su ugovor ovdje parnične stranke zaključile 5. lipnja 2006. Uz taj zahtjev tužitelj traži i uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spornog ugovora, sve kao posljedicu raskida tog ugovora.

8. Kako tuženik nije osporio navode tužitelja to je činjenični supstrat u dovoljnoj mjeri razjašnjen pregledom isprava priloženih po tužitelju.

Naime, spisu je priloženo Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren 20. lipnja 2006. a kojega su zaključili tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac.

Predmet kupoprodajnog ugovora je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5851 m2, a koju je nekretninu tužitelj prodao tuženiku za iznos od 5.851,00 eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate. Iz odredbe čl. 3. proizlazi da je kupoprodaja izvršena temeljem ranijeg natječaja, a iz priloženih zk izvadaka sud zaključuje da je navedeni ugovor i realiziran, sve s obzirom da je tuženik upisao svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, a pretpostavka tog upisa je, prema ugovoru, bila isplata kupoprodajne cijene.

Analizirajući navedeni ugovor o kupoprodaji, sud zaključuje da je on koncipiran na način da neispunjenje određenih obveza u rokovima iz ugovora predstavlja raskidni uvjet, odnosno da su ti rokovi bitni sastojci ugovora. Prema shvaćanju suda, pravilno tužitelj u tužbi ukazuje na odredbe čl. 7. čl. 8. i čl. 9. ugovora. Naime, tim odredbama tuženik je bio dužan u roku od 6 mjeseci od potpisa ugovora pribaviti urednu građevnu dozvolu sukladno glavnom projektu. Također je u roku, ne duljem od godine dana od potpisa tog ugovora, bio dužan započeti s gradnjom, odnosno započetu gradnju dovršiti najkasnije u roku od dvije godine od pravomoćnosti građevinske dozvole. Konačno, prema odredbi čl. 9. bio je dužan, najkasnije u roku od tri godine od sklapanja ugovora, pribaviti uporabnu dozvolu i započeti s djelatnošću. Ovdje treba ukazati da je, u skladu s čl. 10. tuženik bio dužan najkasnije u roku od tri godine zaposliti određen broj radnika, sve prema pismu namjere.

Ono što je u ovom postupku bitno jest da neispunjenje obveze iz čl. 7., čl. 8. i čl. 9. Ugovora, zapravo predstavlja raskidni uvjet.

Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik, kao kupac, ranije spomenute ugovorne obveze nije ispunio.

9. Pretpostavke za raskid ugovora propisane su odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 – dalje ZOO). Prema toj odredbi, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

U konkretnom slučaju bitna je i odredba čl. 361. ZOO-a prema kojoj je propisano da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, s tim da je u st. 2. predviđena mogućnost da vjerovnik, usprkos dužnikovom neispunjenju u roku, ugovor održi na snazi.

U ovom obveznopravnom odnosu parničnih stranaka, kraj nespornih odredbi čl. 7., čl. 8. i čl. 9. ugovora o kupoprodaji, te činjenice da tuženik očito nije ispunio tamo propisane obveze, jasno je da je ugovor o kupoprodaji raskinut. Naime, sve tri navedene ugovorne odredbe sadrže raskidni uvjet, a tuženik, kao ugovorna strana u ugovorenim rokovima nije ispunio svoje obveze pri čemu je, kao posljedica neispunjenja, propisan raskid ugovora.

Sukladno navedenom sud smatra da je ugovor stranaka raskinut, te da je osnovan tužiteljev zahtjev radi utvrđenja te činjenice.

U konkretnom slučaju, valja naglasiti da bi tužiteljev zahtjev za utvrđenjem raskida ugovora bio osnovan, sve i da nije nastupio po samom zakonu. Naime, nije sporno da tuženik, kao kupac nije ispunio veći dio ugovorne obveze , pa bi zapravo tužitelj imao pravo na raskid i zbog samog neispunjenja, a u konkretnom je slučaju u spis priložio više dopisa dostavljenih tuženiku, a kojima ga je izvijestio da se ugovor smatra raskinutim.

Zbog navedenog sud je u točki I. izreke udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.

10. Što se tiče zahtjeva iz točke II. izreke treba naglasiti da u tom dijelu sud zahtjev tužitelja smatra osnovanim prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a prema kojoj je odredbi, jedan od učinaka raskida, pravo osobe koja je ugovor ispunila na povrat onoga što je dala.

U konkretnom slučaju, tužitelj je ispunio svoje obveze iz ugovora o kupoprodaji, tužitelju je predao zemljište u posjed te mu je, sukladno čl. 19. ugovora, očito omogućio upis prava vlasništva u zemljišne knjige, a što proizlazi iz priloženih zk izvadaka. Znači, u konkretnom slučaju, ovdje tuženik je na kupljenoj nekretnini stekao pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje ZV).

S obzirom da je u odnosu na tuženika ugovor očito u cijelosti izvršen, te da je u tom dijelu ispunjena njegova svrha, te s obzirom na utvrđenje činjenice raskida ugovora i zakonom propisanom posljedice raskida, jasno proizlazi da tužitelj ima pravo na povrat onoga što je iz ugovora ispunio, odnosno ima pravo na povrat prava vlasništva kojega je ugovorom prenio na tuženika. Imajući u vidu da je kod stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla, za stjecanje toga prava nužan upis u zemljišne knjige, to ovaj sud smatra da postavljenim zahtjevom iz točke II. izreke presude, tužitelj zapravo ostvaruje svoje pravo iz čl. 368. st. 2. ZOO-a, te da tim zahtjevom zapravo ostvaruje povrat nekretnine čije je vlasništvo na tuženika prenio ugovorom čiji je raskid također utvrđen u ovom postupku.

Sukladno navedenom, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbi čl.151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 7., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 52. t. 1. i 2. i Tbr. 54.

Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici trebalo je priznati troškove zastupanja i to za sastav tužbe i pristup na ročište od 19. veljače 2025., svaka radnja u iznosu od po 200,00 eura uvećano za PDV, odnosno ukupno 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 53,09 eura, odnosno ukupno 606,18 eura.

12. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 19. ožujka 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicima

- Tuženiku

- U spis