Poslovni broj Gž R-56/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 7 Pr-29/2020-23 od 20. prosinca 2022., 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 7 Pr-29/2020-23 od 20. prosinca 2022.
1. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za neradne dane kroz rad u turnusu a za razdoblje od travnja 2015. do veljače 2020. iznos od 2.341,04 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kao u tom dijelu izreke izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da za rad duži od dnevnog rada isplatiti iznos od 501,56 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.758,00 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude u usvajajućem dijelu žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Prekovremeni sati da se ne isplaćuju preko mjesečnog fonda sati već preko mjesečnog fonda radnih sati. Nastavno tvrdi da je tuženik u obračunu plaće COP-a koja aplikacija da povlači mjesečni fond radnih sati te da je tuženica tužitelju isplatila sve plaće i naknade plaća za prekovremeni rad.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj državni službenik zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, u ..., u ..., kao stariji pravosudni policajac,
- da se tražbina tužitelja odnosi na isplatu neisplaćenih prekovremenih sati za predmetno razdoblje kada je tužitelj radio na blagdan, koji je padao u radni dan od ponedjeljka do petka,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove u turnusu (12x24x12x48) i u smjenama, prema rasporedu radnog vremena tužene i da je mjesečno odrađivao sve radne sate i dane (osim u dane bolovanja kako su evidentirani) te da u utuženom razdoblju nije koristio neplaćeni dopust i da je radio na dane blagdana i neradne dane koji su padali između ponedjeljka i petka,
- da tužitelj koji radi po redovnom rasporedu na blagdan, a koji pada na radni dan, ima pravo na plaću za taj dan uvećanu za 150% te ukoliko mu tada odrađeni dani prelaze mjesečni fond radnih sati, ima pravo i na prekovremeni rad te da kada odradi posao na blagdan automatski ne ostvaruje pravo na prekovremeni rad, već tek na kraju mjeseca se ukaže razlika, da li je prešao fond radnih sati ili ne. Upravo stoga što radi na neradni dan ima pravo na dodatak za rad na blagdan, a ukoliko tako odrađeni sati prelaze mjesečni fond radnih sati, tužitelj ima pravo i na prekovremene sate. Neradni dani, odnosno dani blagdana da su određeni Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj,
- da je vještačenjem kojeg je sud prvog stupnja prihvatio vjerodostojnim utvrđeno da, neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada, u mjesecima kada je tužitelj radio na blagdan, koji pada u dane od ponedjeljka do petka, te sati koje je tužitelj odradio na način koji su bili duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno, ukupno iznosi 21.417,50 kn. Vještakinja da je iz dokumentacije utvrdila mjesečni fond radnih sati tako da je ukupni mjesečni fond sati umanjila za sate praznika, blagdana i neradnih dana za svaki mjesec temeljem Zakona o blagdanima, spomendanima, neradnim danima u RH i utvrdila broj redovnih sati rada tužitelja.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih prekovremenih sati za utuženo razdoblje u mjesecima kada je tužitelj radio na blagdan, koji je padao u radni dan od ponedjeljka do petka. Tužitelj u ovom postupku ne potražuju sve prekovremene sate već samo one koji su nastali u mjesecu u kojem je blagdan „pao“ u radni dan, od ponedjeljka do petka, tako da su stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik upire žalbom. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
10. Među strankama je nesporan matematički izračun potraživanja tužitelja u ovome predmetu utvrđen financijskim vještačenjem u iznosu koji je i dosuđen prvostupanjskom presudom. No, tuženik prigovara metodologiji vještačenja i smatra da je pogrešno postavljen zadatak vještaku prema kojem se svaki sat rada na blagdan ili neradni dan automatski imao obračunati kao prekovremeni rad, zbog čega vještačenje smatra pravno neutemeljenim.
11. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju poslove obavljao u turnusu i u smjenama, a koju činjenicu je sud utvrdio iz evidencije tuženika koja je bila predmetom vještačenja, prema rasporedu radnog vremena tuženika sadržajem koje je utvrdio da je tužitelj mjesečno odrađivao sve radne sate i dane i da u utuženom razdoblju nije koristio ni neplaćeni dopust te da je radio i na dane blagdana i neradne dane koji su padali između ponedjeljka i petka.
12. Prvostupanjski sud utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno temelji na odredbe čl. 44. st. 1. toč. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 89/12 i 104/13 - osnovni tekst i Dodatak I, 150/13, 153/13 - Dodatak II), kao i odredbe čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike KU 112/17 („Narodne novine“ broj 112/17), prema kojima svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad kao i stavku 10. tog članka kojim je utvrđeno je da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Pravilno se pozvao i na odredbu čl. 44. st. 2. KU koja propisuje da se dodaci iz stavka 1. međusobno se ne isključuju osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni te odredbu čl. 44. st. 1. t. 5. KU („Narodne novine“ broj 93/08) kojom je propisano ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%. U primjeni je i odredba važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike (KU 104/13 i KU 112/17) u smislu koje plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu radnog staža. Redovni mjesečni fond radnih sati je osnova za isplatu osnovne plaće, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji se dobiju na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa brojem radnih sati u danu (dakle broj radnih dana x 8, čl. 44. st. 12. KU).
13. Prvostupanjski sud je nadalje pravilno utvrdio da je Komisija nadležna za tumačenje kolektivnog ugovora u nekoliko svojih Zapisnika protumačila čl. 44. st. 10 i 12. KU na način da je utvrdila da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad u trenutku kada prijeđe mjesečni fond radnih sati.
14.Tužena se u žalbi poziva na istovjetna tumačenja navedenih odredaba kolektivnih ugovora, ali izvodi pogrešne zaključke zanemarujući pri tom činjenicu da tužitelj u ovome postupku potražuje naknadu za prekovremeni rad samo za one dane u mjesecu u kojima je radio na blagdan koji je pao u radni dan od ponedjeljka do petka, za koje mu tuženik, zbog pogrešnog načina obračuna nije isplatio plaću po navedenim odredbama KU.
15. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU (isto i čl. 38. st. 12 KU/17) kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Stoga, kada je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka), to taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, slijedom čega žalbeni navodi tuženice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužena u konkretnom slučaju tužitelju prekovremene sate pogrešno utvrđivala na bazi mjesečnog broja sati, a ne na bazi mjesečnog fonda radnih sati, kako to proizlazi iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni broj radnih sati. Stoga, kada blagdan kao neradan pada u dane od ponedjeljka do petka, a na isti blagdan je tužitelj radio, taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, slijedom čega žalbeni navodi koje iznosi tuženik nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
17. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici koja je uspjela u sporu dosudio troškove postupka primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio koji su troškovi postupka opravdani, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.
18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu vrijednosti boda nije opravdan jer je odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., dalje: Tarifa/12) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kao i odredbom Tbr. 50. Tarife/22 koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja na sve poduzete radnje u postupku odlučio primjenom Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, dakle u konkretnom slučaju prema Tarifi/22 kojom je u Tbr 50 propisana vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.
19. Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.
20. Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP, jer tuženik nije uspio sa žalbom.
21. U sadržajno nepobijanom dijelu pod točkom I i II izreke kojim tužitelju nije dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Rijeci, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
