Poslovni broj: Us I-1289/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić uz sudjelovanje Nene Čulić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad.1) OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2) PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3) Mire Juričev Sudac iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.4) OČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.5) PČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana, 18. veljače 2025, dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/129, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 21. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora..

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20- 01/129, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 21. ožujka 2023., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne i zajedničke poslove KLASA: UP/I-942-01/11-01/26, URBROJ:2182/1-20-20-27 od 30. siječnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za povrat građevinskog zemljišta te je istima kao ovlaštenicima naknade utvrđena naknada u obveznicama Republike Hrvatske.

2. Tužitelji u tužbi u bitnome navode kako osporeno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te su istim povrijeđene odredbe materijalnog i postupovnog prava, a samo rješenje da se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te propisima na koje tužiteljima uopće nije dana mogućnost izjašnjavanja. Navode da iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da se isto temelji na odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne Novine br.92/10), odnosno Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne Novine br. 50/20), koje odredbe uopće nisu bile predmet raspravljanja u prvostupanjskom postupku, niti je tužiteljima ikada bila dana mogućnost da se izjasne o ovoj osnovi, a niti se prvostupanjsko tijelo u svom rješenju poziva na odredbe navedenih zakona. Stoga, tužiteljima u žalbenom postupku tužiteljima nije dana mogućnost očitovanja na iste. S obzirom da tužiteljima u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke nije dana mogućnost izjašnjavanja o primjeni odredaba ZTZ-a odnosno ZNGZ-a, na kojima se temelji osporeno rješenje, niti se prvostupanjsko rješenje temelji na odredbama navedenih zakona, to su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe čl. 52.st. 1 i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, tužitelji navode kako se osporeno rješenje temelji na utvrđenju da bi sporne nekretnine bile privedene namjeni, a koji zaključak se izvodi iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke. Vještak geodetske struke nije osoba koja ima potrebna stručna znanja radi utvrđivanja činjenice da li bi nekretnine bile privedene svrsi ili ne, već to može biti jedino i isključivo vještak građevinske struke. Da je tome tako, jasno proizlazi iz činjenice da prilikom ocjene ove činjenice uopće nije uzimano u obzir koji su konkretno navodni radovi izvođeni na spornim nekretninama i da li se radi o legalnim radovima odnosno da li postoji ijedna dozvola nadležnog tijela za izvođenje bilo kakvih radova. Ovo posebno s obzirom na činjenicu da se radi o području koje je jasno odvojeno od ostalih dijelova autokampa Imperijal Vodice, na kojem se djelomično nalaze montažni objekti. Predlažu da sud poništi osporeno rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navode tužitelja iznesene u tužbi te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-1289/2023 od 22. svibnja 2024. pozvane su zainteresirane osobe Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku i Ministarstvo financija Republike Hrvatske, da sudjeluju u ovom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

5. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine kao pravi slijednik Fonda za naknadu oduzete imovine, dostavila je odgovor na tužbu 27. lipnja 2024., navodeći da je u cijelosti suglasan s navodima tužbe tužitelja, te je predložilo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja i navodi kako tužitelji niti jednim svojim navodom nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

7. U sporu je održana rasprava 18. veljače 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS-a), dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe pod 1 i 2, pa je rasprava pozivom na odredbe članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez njihove prisutnosti. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti u navodima iz tužbe te je popisao trošak spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja te priloženu tijekom spora.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat građevinskog zemljišta te je istima kao ovlaštenicima naknade utvrđena naknada u obveznicama Republike Hrvatske.

11. Među strankama je sporno postoje li u odnosu na predmet povrata zapreke za vraćanje u naravi nekretnina prijašnjih zemljišnoknjižnih oznaka 7197, 7108, 7109/1 i 7110/2 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3788m2 koje su rješenjem o eksproprijaciji od 27. listopada 1962. br. 05-6228/1-Ex13/1962 eksproprirane u korist društvene svojine, na trajno korištenje Ugostiteljskog poduzeća Kozara u Vodicama radi izgradnje motela i autokampa te je li tužiteljima kao ovlaštenici naknade, pravilno određena naknada u obveznicama Republike Hrvatske

12. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona, a koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojima općina odnosno Grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do dana donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Stavkom 5. istog članka, je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

13. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi je propisano da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Stavkom 2., istog članka, je propisano da je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijašnji vlasnik dužan vratiti primljenu naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište u roku i iznosu koji se utvrđuje rješenjem o davanju u vlasništvo.

14. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi, propisana je iznimka od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo pa je tako stavkom 1. propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko istim Zakonom nije drugačije propisano. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

15. Odredbom čl. 53. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Stavkom 2., istog članka, je propisano ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske, pa prijašnji vlasnik ima pravo birati oblik naknade.

16. Odredbom članka 57. istog Zakona, propisano je da za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatraju već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

18. Iz stanja i sadržaja spisa nespornim proizlaze sljedeće činjenice:

- da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942- 01/02-01/08, URBROJ: 514-03-03-04/4-04-3 od 17. svibnja 2004. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje UP/I-942-01/97-01/53, URBROJ: 2182-06-02-01-05 od 11. svibnja 2001. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak;

- da iz navedenog rješenja proizlazi da su č.z. 7108 u površini 1525m2), 7107 (površine 227m2), 7109/1 (površine 1816m2) i 7110/2 površine 220m2 oduzete iz posjeda prednika tužitelja rješenjem br. 05-6228/1-Ex13/1962 od 27. listopada 1962. u korist društvene svojine, na trajno korištenje Ugostiteljskog poduzeća Kozara u Vodicama radi izgradnje motela i autokampa, te je dana uputa prvostupanjskom upravnom tijelu da je u ponovljenom postupku potrebno nesporno identificirati oduzeto zemljište (zemljišnoknjižne oznake, površine, izgrađenost, namjenu) sa stanjem u vrijeme donošenja novog rješenja o naknadi, po potrebi očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stranaka, te pribavljanjem dokaza koje od gore navedenih čestica su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala HTP Rivijera Šibenik

- u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je po obavljenom očevidu uz sudjelovanje vještaka geodeta, te po izrađenom vještvu od strane Geo Forma d.o.o. od 6. rujna 2018. utvrdilo kako su su č.z. 7108, 7107, 7109/1 i 7110/2 k. o. [katastarska općina] poništene u katastarskom operatu, te su iste ušle u sastav čz. 7121/1 k. o. [katastarska općina], te da se na dijelovima te čestice (koji su prethodno činile čestice 7108, 7107, 7109/1 i 7110/2 k. o. [katastarska općina] ) nalaze asfaltirani putovi koji služe za prometovanje unutar auto- kampa, te označena mjesta za kamp kućice sa svim priključcima;

- nadalje utvrđeno je da je Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/97- 02/59, URBROJ: 563-04-403/97-6 od 10. srpnja 1997. u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP "Rivijera" Šibenik, Šibenik, V. nazora 53, na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91, 83/92, 94/93, 9/95) procijenjene taksativno navedene i pobliže opisane nekretnine sadržane u izreci citiranog rješenja, u vrijednost društvenog kapitala, među kojima je i nekretnina označena kao č.z. 7121/1 površine 21.049m2, a u sastav koje nekretnine su, kako je to utvrđeno geodetskim vještvom, ušle č.z. 7108, 7107, 7109/1 i 7110/2 k. o. [katastarska općina];

-da je Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 01-02/92-06/687 od 9. rujna 1993. dana suglasnost na provedbu pretvorbe društvenom poduzeću HTP "Rivijera";

-da za uneseni kapital nisu rezervirane dionice društva

- da je su se podnositelji zahtjeva odbili izjasniti za koji se oblik naknade odlučuju u smislu odredbe članka 53. stavka 2. Zakona o naknadi uz obrazloženje da ustraju na naturalnom povratu,

19. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo kada je donijelo rješenje kojim je odbilo zahtjev tužitelja za povrat zemljišta te kojim je, istima kao ovlaštenicima naknade utvrdilo naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.

20. Ovo stoga što se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo imovina koja je prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, a prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je unesena ta imovina. Kako u konkretnom slučaju za uneseni kapital nisu rezervirane dionice društva to u skladu s odredbom čl. 53. stavak 2. Zakona o naknadi, tužitelji kao pravni slijednici prijašnjeg vlasnika imaju pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, a koje pravno shvaćanje je izraženo u brojnoj upravno sudskoj praksi, pa tako i u presudi VUS-a posl. br. Usž-3980/2019-2 od 23. siječnja 2020. Međutim, cijeneći okolnost da su se podnositelji zahtjeva odbili izjasniti za koji se oblik naknade odlučuju u smislu odredbe članka 53. stavka 2. Zakona o naknadi, prvostupanjsko tijelo pravilno je naknadu odredilo u obveznicama Republike Hrvatske, budući da u odnosu na predmet povrata postoje zapreke vraćanje, a kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo.

21. Naime, odredbom čl. 57. Zakona o naknadi propisano da za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, a što je upravo slučaj u predmetnoj u pravnoj stvari, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

22. Odredbom čl. 59. Zakona o naknadi propisan je način i mjerila prema kojima se utvrđuje naknada, a koja zakonska odredba je kogentne naravi.

23. Odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da obveznice glase na kune i isplative su u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom dvadeset godina, počevši od 1. siječnja 2000. godine.

24. Stavkom 2., istog članka, propisano je da se visina vrijednosti obveznice utvrđuje u kunskoj protuvrijednosti DEM prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja koji vrijedi na dan isplate obveznice a koja odgovara kunskoj protuvrijednosti obveznice izražene u DEM prema prodajnom tečaju DEM na dan donošenja rješenja o pravu na naknadu.

25. Stavkom 3., istog članka, propisano je da obveznica glasi na donositelja.

26. U skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama valja istaći da se naknada za oduzete nekretnine utvrđuje na temelju parametara iz Pravilnika i Uredbe, a ne po tržišnim cijenama, odnosno Zakon o naknadi ne predviđa isplatu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina, niti isplatu pravične naknade već određuje obeštećenje prijašnjim vlasnicima za pretrpljene nepravde za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u iznosima utvrđenim sukladno odredbama tog Zakona, a koje pravno shvaćanje je izraženo u brojnim sudskim odlukama pa tako primjerice i presudi Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-384/17-2 od 9. veljače 2017.

27. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužitelji svojim navodima nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS- a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

28. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan.

U Splitu 19. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja,

- tuženiku,

- Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku,

- Ministarstvu financija, Sektoru za naknadu oduzete imovine,

- u spis.

Tražilica odluka sudova RH