Poslovni broj Usž-23/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽV (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Manuela Grbac Parčić, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1490/2023-6 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: Us I-1490/2023-6 od 23. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1490/2023-6 od 23. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/18-02/475, URBROJ: 443-02-02-17-23-106 od 6. lipnja 2023. (točka I. izreke) kao i zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Pobijanim rješenjem tuženika od 6. lipnja 2023. utvrđuje se da je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/18-02/475, URBROJ: 531-07-1-3-1-18-5 od 12. travnja 2018., kojim je tužitelju naređeno da u roku od 90 dana ukloni u tom rješenju opisanu bespravno izgrađenu građevinu (zamjensku stambenu zgradu visine prizemlja, bez krovišta, s aneksom sanitarnog čvora te pripadajućom temeljnom pločom, sve izgrađeno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole), postalo izvršno 31. srpnja 2018. (točka 1.), a da tužitelj u ostavljenom roku, a niti nakon tri izrečene novčane kazne, nije uklonio opisanu građevinu (točka 2.), te se stoga tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja odnosno uklanjanje predmetne građevine četvrtom novčanom kaznom u iznosu od 11.281,44 EUR / 85.000,00 kn (točka 3.), uz ostala popratna utvrđenja (točke 4. do 5.).
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 126. stavak 1. Zakonom o upravnim sporovima. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaz vještačenjem na licu mjesta jer izvršenje rješenja glasi na izricanje novčane kazne na uklanjanje stambene zgrade tlocrtnih dimenzija 8,80 m x 7,35 m na kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Međutim, prema stvarnom stanju na terenu ne egzistira površina objekta za koji se traži uklanjanje izricanjem novčanih kazni.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24.- dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primijeni ili nepravilno primijeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a), a u konkretnom slučaju sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.
6. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (vještačenjem i očevidom na licu mjesta), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio, uz obrazloženje da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene u upravnom postupku, radi čega, i po ocjeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari. Uostalom, ovom sporu mogu se osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja dok je zakonitost rješenja o uklanjaju ocijenjena presudom ovog suda Usž-27/2019 od 11. rujna 2019.
7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja u smislu odredbe članka 106. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 117/21. - dalje: ZDI)u svezi s odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu, članka 137. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09- dalje u tekstu ZUP) te odredbi Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20, dalje u tekstu: Naputak).
8. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 12. travnja 2018. koje je postalo izvršno 31. srpnja 2018., tužitelju naređeno uklanjanje, uz upozorenje da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljavati izricanjem novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju (presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-721/2018-10 od 26. listopada 2018., kojom je tužbeni zahtjev odbijen, potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-27/2019-2 od 11. rujna 2019.). Nije sporno ni da je tužitelj to rješenje primio te da nije postupio po naredbi iz tog rješenja, koje je postalo izvršno. Isto tako nije sporno da se inspekcijskim rješenjem od 22. srpnja 2021., koje je postalo izvršno 20. kolovoza 2021. tužitelj prisiljava na izvršenje izricanjem prve novčane kazne (presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-1072/2021-7 od 1. prosinca 2021., potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1295/2022-2 od 27. svibnja 2022.) Nadalje, nije sporno da se inspekcijskim rješenjem od 10. kolovoza 2022., koje je postalo izvršno 6. rujna 2022. tužitelj prisiljava na izvršenje izricanjem druge novčane kazne te da se inspekcijskim rješenjem od 23. ožujka 2023., tužitelj prisiljava na izvršenje izricanjem treće novčane kazne. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem četvrte novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 12. travnja 2018., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.
9. Budući da je rješenje o uklanjanju od 12. travnja 2018. koje je postalo izvršno 31. srpnja 2018. doneseno na temelju članka 106. stavak 3. ZDI-a te je tužitelju određeno da će se na izvršenje naredbe o uklanjaju prisiljavati izricanjem novčane kazne ako ne postupi u roku po naredbi to je pravilno tuženik primijenio odredbe Naputka kojima je propisana visina četvrte novčane kazne u iznosu od 11.281,44€/85.000,00 kuna.
10. Ostali prigovori nisu od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude i rješenja o uklanjanju jer predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju, a u kojem sporu ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost nekog drugog upravnog akta, pa tako ni rješenja o uklanjanju, već samo navodi vezani uz vrijeme, mjesto i način izvršenja. Navode vezane uz zakonitost rješenja o uklanjanju tužitelj je mogao isticati u upravnom sporu pokrenutom protiv tog rješenja, što je tužitelj i učinio, međutim navedeni je upravni spor dovršen pravomoćnom odbijajućom presudom, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.
11. Kako ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a ( točka II. izreke).
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
