Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-144/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Pul, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2021-23 od 8. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MĆ kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2021-23 od 8. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2021-23 od 8. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2021-23 od 8. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkama IV. i V. izreke kojima je odlučeno o troškovima postupka te se predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2021-23 od 8. prosinca 2022. te se predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđeno je da je ništetan članak 12. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Kreditora (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 52.250,75 kuna / 6.934,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke presude), odbijen je zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 12.334,12 kuna / 1.637,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka III. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 13.570,70 kuna / 1.801,14 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka IV. izreke presude), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka V. izreke presude) i odbačena je tužba u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnim dijela članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te dijela članka 1. i 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF (izreka rješenja).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude i protiv rješenja kojim je odbačen kao nedopušten deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda da je o deklaratornom zahtjevu za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odlučeno u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Zatim da je odlučujući o zahtjevu za isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo o zastari. Predlaže preinačiti rješenje i prihvatiti zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu te preinačiti točku III. izreke presude i naložiti tuženiku plaćanje preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe u iznosu 2.343,75 kuna i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 625,00 kuna.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II., IV. i V. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe u iznosu 2.343,75 kuna i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 2.000,00 kuna.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka, a što nema značaj neke postupovne povrede.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena nadležnost, promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF, te zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 6. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju (za kupnju vozila) iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 32.654,63 CHF po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Zatim da nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da tužitelj ima status potrošača.

11. Ništetnost članka 12. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora (tuženika) prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj nije mogao utjecati na ovu ugovornu odredbu i da takva odredba uzrokuje neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom na prostornu udaljenost između mjesta njegovog prebivališta i sjedišta tuženika (Zagreb). Tuženik žalbom ne pobija navedena utvrđenja, kao ni zaključak o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, pa ovaj drugostupanjski sud smatra da je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

12. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli budući se tužitelj na njih pozvao. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud trebao primijeniti članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) odnosno uzeti u obzir da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen (kredit je otplaćen), pa da se time radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost više ne može isticati. Naime, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule o kojima se nije pojedinačno pregovaralo uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Utvrđeno postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama nikako ne predstavlja zabranu manjeg značaja, kako to neosnovano navodi tuženik. Osim toga, člankom 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

15. Međutim, a kako to osnovano u žalbi navodi tužitelj, pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da tužitelj u ovom postupku ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli budući da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača o tome već pravomoćno odlučeno zbog čega je primjenom članka 333. stavak 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena.

16. Naime, u presudama koje su donijete u kolektivnom sporu pružena je zaštita prava i interesa potrošača na apstraktnoj razini, dok u ovom postupku tužitelj traži individualnu zaštitu u odnosu na nepoštenje ugovornih odredbi konkretnog (njegovog) Ugovora o kreditu pa se ne može prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je o takvom zahtjevu već pravomoćno odlučeno. Stoga je osnovana žalba tužitelja kojom pobija rješenje o odbacivanju tužbe u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. U odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 323. stavak 1. ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti da je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju ništetnih odredbi.

18. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na tuženikov prigovor zastare svoju odluku utemeljio je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

19. U odnosu na preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi protekao je zastarni rok od 5 godina budući je tužba podnesena 5. svibnja 2021. te je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 12.334,12 kuna / 1.637,04 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke prvostupanjske presude) te je u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana.

20. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, jer računajući od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe (5. svibnja 2021.) nije protekao zastarni rok od 5. godina.

21. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplatio anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 52.250,75 kuna / 6.934,88 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos.

22. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužitelj preplatio anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

23. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku vrijednosti valutnog tečaja. U odnosu na ovaj prigovor valja ukazati na stav sadržan u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da ako u postupku nije istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje (uračunavanje) o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u CHF. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici preplaćene iznose anuiteta bez umanjivanja za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

24. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu u cijelosti i žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i III. izreke, a na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužitelja te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka u cijelosti, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (točka I. izreke drugostupanjskog rješenja).

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano rješenjem te će meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, odnosno valutna klauzula vezana za tečaj CHF, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tužitelj pobija zakonitost donesene odluke biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 3. ZPP-a na način da će se o istima odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak