REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.broj P-243/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.broj P-243/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZM pok. IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Neni Vujević, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Sinju, protiv tuženika: 1. ZML ZMLR pok. Z, 2. ZML I pok. R, 3. ZML Š pok. R, 4. ZML Č ud. R, 5. C I, 6. ČM ud. Ž, 7. ČM Ž pok. Ž, 8. CM ŽM pok. CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9.Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po O pćinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Sinju, 10.Posavec Anje pok. CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj]., tuženici od 1) - 7) odsutni i nepoznatog boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Mireli Perković, odvjetnici u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 23. siječnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja pod 1) i 3), punomoćnice tužitelja, privremene zastupnice i zamjenice z.z. tužene pod 9) BM, dana 19. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. ZM pok.IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2. RM pok.IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i pod 3. ŠM pok.IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici svaki za po 1/3 dijela;

- č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

- č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

- novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u površini od 14945 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na skici izmjere sačinjene od strane PRIZMA SINJ, Serdara Vučkovića 2, u veljači 2021.godine, koja skica čini sastavni dio presude, pa su slijedom toga tužitelji ovlašteni na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu prava (su)vlasništva u pogledu predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, odnosno njihovih prednika.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi koju su podnijeli protiv tuženika ZMLR pok. Z, ZMLR I pok.R, ZMLR Š pok. R, ZMLR Č ud. R, C I, ČM ud. Ž, Buljan Ž pok. Ž, 8. CM i [adresa] navode da su u zemljišnim knjigama ovog suda tuženici od 1)-8) upisani kao suvlasnici č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dok je tužena pod 9)upisana kao vlasnik č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

1.1. Sukladno odredbi članka 186. Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe uputili su Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju zahtjev za mirno rješenje spora radi priznanja prava vlasništva u odnosu na dio č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u površini od 14.945 m2, buduće katastarske oznake č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na skici izmjere sačinjene od strane PRIZMA SINJ, Serdara Vučkovića 2, u veljači 2021.godine, ali su isti dopisom ODO-a od 06.srpnja 2021.godine, posl.br.N-DO-4014/2021, obaviješteni da nema mogućnosti mirnog rješenja spora.

1.2. Nadalje navode da su oni, a ranije njihovi prednici i to djed, pok. ČM ZMLR pok. ZMLR, zatim baka, pok. ĐM, te otac pok. IM, kao i njihova teta, pok. ĆM, posjedovali predmetne nekretnine na način da su iste dijelom orali i na njima sadili različite poljoprivredne kulture, dijelom ih kosili, te na njima napasali stoku koja je bila smještena u torovima, čiji ostaci se i sada vide na licu mjesta. Također da se na dijelu novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nalazi stara zidina, koja je nekada bila kuća u kojoj su boravili pastiri, te se na dijelu iste prosijecala šuma i to sve u okviru starog suhozida, slijedom čega su te nekretnine stekli u vlasništvo na temelju dosjelosti, obzirom da se, računajući i vrijeme prednika nalaze u mirnom i neprekidnom posjedu istih više od 200 godina.

2. Budući je tužena pod 9)Republika Hrvatska odbila zahtjev za mirno rješenje spora, pa kako nemaju ispravu podobnu za upis prava vlasništva-suvlasništva na utuženim nekretninama na svoje ime, stoga postavljeni tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tužena pod 9)Republika Hrvatska usprotivila se tužbenom zahtjevu u cijelosti, posebice navodeći da tužitelji nisu dostavili dokaze na okolnost tvrdnji da bi vlasništvo novoformirane nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 14.945 m2, stekli dosjelošću, niti dokazali kada je, na koji način i tko od njihovih prednika prvi ušao u posjed predmetne nekretnine, odnosno nisu dokazali pravni slijed, te da iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju proizlazi da predmetna nekretnina nije predstavljala ostavinu tužitelja niti kao eventualno izvan knjižno vlasništvo. Nadalje, da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da predmetna čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nikada nije bila upisana kao vlasništvo fizičkih osoba, već od osnutka zemljišnih knjiga upis prava vlasništva glasi na poreznu općinu Bitelić Donji, poslije prelazi na općenarodnu imovinu, a od 2002. upisano je pravo vlasništva Republike Hrvatske. Uvidom u povijest promjena iz katastra vidljivo je da je navedena čestica od 1958. upisana kao posjed Općenarodne imovine, zatim kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o., a sada kao posjed Republike Hrvatske, te da ista u naravi predstavlja šumu i šumsko zemljište te nije bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću u periodu od 1941. do 2000. godine, te da tužbi ne prileži dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi prednici tužitelja stekli pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini do 1941. godine.

4. Tuženima koji su odsutni i nepoznata boravišta postavljena je privremena zastupnica u osobi odvjetnice Mirele Perković, radi zaštite njihovih prava i interesa u postupku.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom izvadaka iz zemljišne knjige, skice izmjere Geoid d.o.o., rješenja o nasljeđivanju, povijesnog izvatka iz katastra zemljišta, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, fotografija, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dušana Biuka, saslušanjem svjedoka EM, B Š, EM ĐM, EM Ž i VM ZMLR, kao i tužitelja ZM u svojstvu parnične stranke.

6. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige utvrđeno je da je su na utuženim nekretninama, odnosno nekretnini od kojih je nastala utužena nekretnina, upisani tuženici.

7. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br.O- 2535/10, UPP/OS-110/10 od 23.11.2010.godine utvrđeno je da su tuženici pod 8) i 10) nasljednici upisanog suvlasnika Posavec Antuna.

8. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dušana Biuka utvrđeno je da su predmetne nekretnine locirane u mjestu Bitelić Donji i da u naravi predstavljaju šumu, ledinu i ruševinu, time da privatne parcele i okolna šuma čine cjelinu ograđenu suhozidom, a privatne parcele se nalaze unutar zemljišta na kojem je upisana država.

9. Mjernički vještak Dušan Biuk identificirao je opisane nekretnine kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i novoformiranu č. zem. [katastarska čestica] u površini od 14945 m2 koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina].

10. Vještak Dušan Biuk je dodatno, nakon što je traženo da se pribave povijesne ortofoto snimke predmetnih nekretnina i izvrši preklop sa skicom izmjere, odnosno današnjim stanjem, u nalazu i mišljenju naveo da je uvidom u ortofoto snimke vidljivo da je od snimka iz 1968.godine pa sve do zadnjeg ortofoto snimka iz 2023. godine predmetna parcela ograđena suhozidom i da su granice suhozida identične onima na skici premjeravanja, odnosno današnjim stanjem.

11. Svjedok VM naveo je da je on šumar na predmetnom području preko 12 godina i da je uvijek smatrao da se radi o zemlji u privatnom vlasništvu, budući je ista ograđena, te da je ustaljena praksa da se ne traže papiri za područja koja su u suhozidu.

12. Svjedoci ZM EM, B Đ, ĐM i ĐM Ž naveli su da se radi o starini tužitelja, koji su braća, od preko 300 godina, da se predio zvao "Zaljina ograda", te da je predmetne nekretnine koristio pradjed tužitelja ZMLR, djed tužitelja ZMLR i baka ĐM, te da nikada nije bilo govora da je to državna zemlja, koja se ranije i obrađivala budući ima nekoliko "lastvica" koje su se orale, dok se šuma sjekla i od toga su živjeli, a držali su i stoku. Također da u blizini ima još privatnih parcela, primjerice "Čelina glavica", odnosno Jukića ograda.

13. Nakon provedenog postupka privremena zastupnica tuženika nepoznatog boravišta navela je da odluku prepušta sudu.

14. Prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. U članku 30. istog Zakona navodi se da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

15. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje ZV) propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom stavka 2. istog članka predviđeno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema odredbi stavka 3. tog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.

16. Nadalje je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

17. Dakle, pretpostavke za dosjelost su posjed određene kakvoće, vrijeme zakonom određeno, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, odnosno sposobnost biti vlasnikom te stvari.

18. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

19. Kod dosjelosti prava vlasništva dugotrajnim posjedom treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s voljom da se stvar drži kao svoja, te vrijeme takvog posjedovanja od strane prednika, time da pravni učinci dosjelosti nastupaju čim se ispune pretpostavke dosjelosti, pa ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišne knjige kao jedini vlasnik.

20. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

21. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

22. Ocjenjujući izvedene dokaze – iskaze svjedoka i tužitelja, ovaj sud nalazi da su tužitelji dokazali da su njihovi prednici bili u posjedu dijela sporne nekretnine, te da se, računajući i vrijeme prednika i to djeda tužitelja ĐM ZMLR, bake ĐM, oca ĐM IM i tete ĐM I nalaze u samostalnom i poštenom posjedu iste više od 200 godina.

23. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

24. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159.) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima OGZ.

25. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu.

26. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ u dvojbi se uzima da je posjed pošten.

27. Slijedom navedenog, a obzirom da tuženik ne tvrdi niti dokazuje da bi posjed tužitelja bio nepošten, te obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelji bili pošteni posjednici u smislu navedenih odredbi jer su držali da je stvar koju posjeduje njihova, to su tužitelji, s obzirom na protek vremena od više od 200 godina, stekli pravo vlasništva-suvlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

28. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima koji su suglasno i uvjerljivo iskazivali o posjedu spornog dijela predmetnih nekretnina u vremenskom razdoblju o kojemu su imali neposrednih saznanja, posebice cijeneći da ti svjedoci nisu imali poseban interes svjedočiti u korist tužitelja, u prilog čijim iskazima govori i stanje na terenu, odnosno činjenica da se radi o nekretninama koje su ograđene suhozidom, te iskaz šumara UM, koji je potvrdio da bi se radilo o privatnoj parceli, kao i nalaz i mišljenje vještaka Dušana Biuka koji je naveo da je iz ortofoto snimki vidljivo da je od snimka iz 1968.godine pa sve do zadnjeg ortofoto snimka iz 2023. godine predmetna parcela ograđena suhozidom i da su granice suhozida identične onima na skici premjeravanja, odnosno današnjim stanjem.

29. Slijedom navedenog, temeljem iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja ZM, te temeljem uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da su tužitelji i njihovi pravni prednici u dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina koje su ograđene starim suhozidom i da je posjed vršen u kontinuitetu na način da se ranije zemlja dijelom obrađivala, te da se napasala stoka i sjekla šuma, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti.

30. Nadalje, za navesti je da je stajalište Europskog suda za ljudska prava zauzeto u predmetu Trgo protiv Hrvatske primjenjivo i na konkretan slučaj jer se radi o nekretninama koje su uknjižene kao vlasništvo tužene pod 9), a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ne vrijeđaju se prava trećih osoba na toj nekretnini budući u postupku nije utvrđeno da bi se itko pozivao na postojanje takvih prava. Stajalište izraženo u presudi Trgo protiv Hrvatske zastupa i Vrhovni sud Republike Hrvatske pa se tako u rješenju Rev 4243/2019-2 od 3. ožujka 2020. pozvao na stajališta iznesena u revizijskim odlukama Rev- 1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev- 291/14 od 17. travnja 2018., u kojima je izraženo sljedeće shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

31. Odluka o parničnom trošku izostala budući stranke nisu popisale trošak postupka.

Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Sinju, 19. ožujka 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Podnosi se putem ovog suda, za Županijski sud.

DN-a:

1. Nena Vujević, odvjetnica u Sinju

2. Mirela Perković, odvjetnica u Sinju

3. ODO Split, Stalna služba u Sinju

4. ŽM. CM [adresa]

5. ŽM Ć pok. CM [adresa]