REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-260/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Pocrnić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Safeta Ramić-Pozderac, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1160/2022-2 od 7. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4357/2018-23 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 24.975,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Također odbijen je preostali zahtjev tužitelja za isplatu 15.025,00 kn sa zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u po tuženoj pobijanom dijelu.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1172/2024 od 22. listopada 2024. dopuštena je tuženici revizija u odnosu na pravno pitanje:
„Da li prigovor nasljednika istaknut u prvostupanjskom postupku da isti odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, mora biti točno određene forme i sadržaja sa naznakom točnog iznosa do kojeg nasljednik odgovara ili se prigovorom opseg odnosno ograničenje odgovornosti nasljednika može i općenito naznačiti?“.
4. Na temelju dopuštenja tužena je podnijela reviziju, zbog postavljenog pravnog pitanja s prijedlogom ovom sudu ukinuti pobijanu presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pozivom na odredbu čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena. Dakle, ovaj sud neće se očitovati na navode revizije koje se odnose o pravilima o teretu dokazivanja.
8. U revizijskom stadiju postupka sporno je kolika je vrijednost naslijeđene imovine obzirom na odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/03, 33/15 i 14/19 – dalje: ZON) koja propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine time da na navedenu činjenicu sud pazi samo na prigovor nasljednika.
9. Nižestupanjski sudovi su zaključili kako je tužitelj uz tužbu dostavio rješenje o nasljeđivanju iza pok. IE, a u odgovoru na tužbu je tužena navela da je ona jedina nasljednica, da je naslijedila „jednu mirovinu,“ pa su na temelju takvog prigovora sudovi zaključili da tužena nije tvrdila kolika je vrijednost naslijeđene imovine a na koju okolnost sud pazi samo na prigovor nasljednika.
10. Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje prvo treba navesti da prigovor prema teoriji građanskog procesnog prava predstavlja jednostranu parničnu radnju stranke. Parnične radnje pa tako i prigovor rezultat su stranačkih dispozitivnih ovlaštenja u parnici. Konkretno, iz sadržaja pravne norme iz čl. 139. st. 3. ZON uspješna pravna radnja odnosno prigovor tužene kao nasljednice bila bi ta, da tvrdi da je visina vrijednosti naslijeđene imovine u konkretnom slučaju manja od ostaviteljevog duga.
11. Navedena radnja ne mora biti određene forme, dakle može biti stavljena usmeno na zapisnik ili u pisanom podnesku, te mora biti takva da jasno istakne tvrdnju da je naslijeđena imovina manja od duga ostavitelja, kako bi navedena tvrdnja postala predmet dokazivanja.
12. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da svojim prigovorom nasljednica nije istaknula da ne odgovara za nasljednikove dugove obzirom na pravnu normu sadržanu u gore navedenom članku.
13. Dakle, pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Renata Šantek
