Poslovni broj: P-507/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja 1. UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Marina Maslek Novevska, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika 1. Općina Dubrovačko primorje, OIB: 32333978490, Slano, Trg Ruđera Boškovića 24, koju zastupa punomoćnica Iva Šoletić Orlić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orlić i partneri d.o.o., i 2. ŠF, [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Orlić i partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka tužitelja NF i tuženika SF, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Dužni su tuženici solidarno ponovno postaviti pocinčanu ravnu čeličnu ogradu dužine 15 m, visine ukupno 100 cm, sa čeličnim rukohvatom i donjom poveznicom – Fe profil 50 x 30 x 3 mm, vertikalnom ispunom čelični profil – Fe 16 x 16 x 2 mm, osnog razmaka 13 cm, nosivim stupovima H = 100 cm (noge ograde)od Fe profila kao i rukohvat, učvršćenu temeljnim pločicama sa pripadajućom vijčanom robom, sa završnom obradom toplo cinčanje 2x temeljni premaz i 2x završna boja, i to uz rub keramikom obložene terase koja se nalazi na čest. zem.. 2330/1 k. o. [katastarska općina], a pripada poslovnom prostoru u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prizemlju površine 130 m2, upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III, [broj poduloška] (etažno vlasništvo – E1)¨.

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana isplatiti tuženicima na ime nadoknade troška postupka iznos od 906,50 eura.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. svibnja 2023. i tijekom postupka tvrde da su vlasnici i posjednici poslovnog prostora u k. č. zgr. [katastarska čestica] i to u prizemlju zgrade, površine 130 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine koja je izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz napomenu da ova nekretnina čini zemljište za redovnu uporabu zgrade oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da sastavni dio njihovog poslovnog prostora čini i vanjska terasa površine 65 m2. Navode da protiv tuženice Općine Dubrovačko primorje već vode spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-40/2021 radi utvrđenja vlasništva na odgovarajućem suvlasničkom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da ista uznemirava njihovo pravo vlasništva. U vezi korištenja predmetnog poslovnog prostora, tuženici pojašnjavaju da u dijelu prostora posluje ugostiteljski objekt u vlasništvu EF, dok u dijelu površine 130 m2 posluje trgovačko društvo Pemo d.o.o. Tvrde da se 30. svibnja 2020. na rubu terase- vanjskog prostora koji pripada njihovom poslovnom prostoru dali postaviti ravnu čeličnu ogradu u vrijednosti od 14.062,50 kuna (11.250,00 kuna uvećano za PDV), a da su kamere ugostiteljskog objekta 31. svibnja 2020. oko 20:35 snimile muške osobe kako na njihovoj terasi, pod svjetlima osobnih automobila parkiranih u neposrednoj blizini ruše predmetnu ogradu. Navode da je svjedok VF tada identificirao tuženika SF, pročelnika Općine Dubrovačko primorje, kao jednog od sudionika rušenja ograde, pa da su oni stoga podnijeli kaznenu prijavu radi oštećenja i uništenja tuđe stvari i krađe, uz zahtjev Općini Dubrovačko primorje za naknadu štete, a što je ista odbila, dok je OF kao vlasnica ugostiteljskog objekta podnijela kaznenu prijavu zbog zloporabe položaja i ovlasti.

1.2. Slijedom navedenog, zahtijevaju da se tuženicima naloži da ponovno postave predmetnu ogradu, kako je opisano u točki I. izreke ove presude, uz obvezu istih da im nadoknade troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženica Općina Dubrovačko primorje u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava da bi tužitelji bili vlasnici vanjskog prostora/tarace površine 65 m2 i da bi taj prostor bio sastavni dio poslovnog objekta u njihovom vlasništvu. Tvrde da su vlasnici etaže u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da kupnjom istog nisu stekli vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-580/2020 radi predaje, prestanka uznemiravanja i utvrđenja prava vlasništva predmetnog dijela nekretnine. Tvrde da u njenom eventualnom postupanju nema protupravnosti jer se radi o ogradi koju su tužitelji prethodno postavili na nekretninu njenom vlasništvu.

3. Tuženik ŠF osporava da bi tužitelji bili vlasnici predmetne tarace te tvrdi da isti kupnjom poslovnog prostora u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu stekli dijelove k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da nema protupravnosti u njegovom eventualnom postupanju jer se radi o ogradi koju su tužitelji prethodno protupravno postavili na nekretnini u vlasništvu Općine Dubrovačko primorje, uz napomenu da je čl. 90. Odluke o komunalnom redu zabranjeno bez prethodnog odobrenja postavljati ili ostavljati predmete na površinama javne namjene te da se svi takvi predmeti moraju ukloniti, dok vlasnici uklonjenih i uskladištenih predmeta mogu iste preuzeti u roku od 30 dana uz potvrdu o podmirenim troškovima uklanjanja i skladištenja.

4. U odnosu na tvrdnje tuženika, tužitelji tvrde da se protupravnost postupanja tuženika očituje u činjenici da su ogradu uklonili sa zemljišta u vlasništvu tužitelja bez donošenja ikakve odluke pa niti rješenja o uklanjanju, time bez dostave odluke kojom bi im bila dana mogućnost da se na isto očituju ili ulože pravni lijek. Smatraju da tuženice Općina Dubrovačko primorje nije imala nikakvo zakonsko ovlaštenje poduzimati bilo kakve samovlasne radnje u odnosu na ogradu postavljenu na njihovom privatnom vlasništvu, a pogotovo ne na opisani način. Ukazuje da je tijekom postupka proveden elaborat evidentiranja javne prometne površine kojim predmetni prostor nije obuhvaćen, čime da je jasno da ograda nije bila postavljena na javnoj površini. Predlažu prekid ovog postupka do donošenja odluke o prijedlog za dopuštenje revizije u predmetu ovog suda poslovni broj P- 580/2020.

5. U odnosu na prijedlog za prekid ovog postupka do odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije u predmetu ovog suda poslovni broj P-580/2020 ocjena je ovog suda da isto nije opravdano jer je navedeni postupak pravomoćno okončan, a odlučne činjenice ne ovise o ishodu odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije.

6.1. Tijekom glavne rasprave pročitani su izvadak iz zemljišnih knjiga, ponuda Borovac d.o.o. od 15. svibnja 2020., kaznena prijava, prijava Uskoku, opomenu pred tužbu, odgovor Općine Dubrovačko primorje od 29. srpnja 2020., novinski članak od 25. srpnja 2020., Ugovor o kupoprodaji od 29. prosinca 1995., potvrdu Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove od 5. svibnja 2004., Dodatak ugovoru o kupoprodaji, Ugovor o kupoprodaji od 9. travnja 1996., kopiju katastarskog plana, rješenje USKOK-a broj KP-US-119/2021 od 22. travnja 2021., izvod/ Odluku o komunalnom redu Općine Dubrovačko primorje od 18. ožujka 2020. objavljenu u Službenom glasniku Dubrovačko-neretvanske županije broj 5. godina 27, od 28. travnja 2020., presudu ovog suda poslovni broj P-580/2020 od 18. ožujka 2024., fotografije lica mjesta, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1005/2024-2 od 17. prosinca 2024. i spis ovog suda poslovni broj Z-1432/96, proveden je uviđaj na licu mjesta, geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. GF, saslušan je svjedok ĆF, tužitelj UF i tuženik ŠF.

6.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem prethodno navedenih dokaza, a stranke nisu ustrajale u saslušanju svjedoka FF i zakonskog zastupnika [adresa], daljnji dokazi nisu izvođeni jer bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Predmet spora je vraćanje čelične ograde uz rub keramikom obložene terase koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju su tužitelji prethodno postavili.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelji postavili predmetnu ogradu na k.č.

2330/1 k. o. [katastarska općina], no sporno je:

- da li se predmetna ograda nalazila na nekretnini u vlasništvu tužitelja, odnosno

- je li se ograda nalazila na javnoj površini Općine Dubrovačko primorje,

- jesu li tuženici bili ovlašteni istu ukloniti sukladno Odluci o komunalnom redu Općine Dubrovačko primorje te

- je li tužitelji imaju pravo na predmetnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imati predmetnu ogradu.

10. Temeljem uviđaja na licu mjesta i geodetskog vještačenja kojem stranke nisu prigovarale nakon usmenog izlaganja vještaka, a koje je prema ocjeni ovog suda jasno, stručno i potpuno, utvrđeno je da se rupe u kojima se nesporno nalazila ograda nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to neposredno do popločane terase ugostiteljskog objekta, koji ugostiteljski objekt se nalazi u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a terasa na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz činjenicu, a što je evidentno iz fotografija lica mjesta te iskaza saslušanih stranaka, na dijelu asfaltiranog zemljišta na kojem postoji više kamenih arli koje položajem ograđuju rub terase od ostatka površine okolnog asfaltiranog zemljišta oznake k. č. [katastarska čestica] na kojem su prikazana parkirana vozila.

11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su u isti zemljišnoknjižni uložak upisane k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] te k. č. zgr. [katastarska čestica], no da je k. č. [katastarska čestica] upisana kao I. zk tijelo, k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] kao II. zk tijelo, a k. č. zgr. [katastarska čestica] kao III. zk tijelo, da je zk. tijelo I. upisano kao društveno vlasništvo, zk tijelo II. kao vlasništvo Općine Dubrovačko primorje te zk. tijelo kao vlasništvo više etažnih vlasnika, između ostalog tužitelja i tuženice Općine Dubrovačko primorje.

12.1. Iz tvrdnji tužitelja i iskaza tužitelja NF te svjedoka ŽF proizlazi da isti smatraju da su tužitelji vlasnici terase na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao pripadnosti njihove etaže u k. č. zgr. [katastarska čestica], a da su suvlasnici cijele k. č. [katastarska čestica] kao nekretnine koja čini jedinstvo s k. č. zgr. [katastarska čestica].

12.2. Pri tome tužitelji ne tvrde da je ograda koja je nesporno njihovo vlasništvo uništena niti tvrde da su od tuženika zahtijevali vraćanje ograde kao stvari, dok u ovom postupku niti ne traže vraćanje ograde već stavljanje istovjetne ograde na dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio koji se prema nalazu vještaka i utvrđenjima s uviđaja na licu mjesta nalazi izvan popločane terase, na asfaltiranom zemljištu.

13.1. Tužitelji u ovom postupku ničim ne dokazuju, a niti isto proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, priloženih ugovora o kupoprodaji i dodacima isti, pa niti potvrde o samostalnoj uporabnoj cjelini, da bi predmetni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to asfaltirani dio u kojem se nalaze rupe od ograde bio njihovo etažno vlasništvo, a niti da bi isti činio zemljište za redovnu uporabu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13.2. Naime, dio k. č. [katastarska čestica] na kojem su zatečene rupe za ugradnju ograde se nalazi izvan prostora popločane terase te izvan natkrivenog dijela terase, a iz činjenice da se u nastavku zemljišta nalazi parkirališna površina slobodna za javni pristup kao neograđeni prostor u odnosu na javni put, jasno je da se ne radi o dijelu zemljišta koji služi samo za potrebe k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok iz činjenice da je k. č. [katastarska čestica] upisana u isto zk. tijelo kao druga k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potpuno odvojeno od zk. tijela u koje je samostalno upisana k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da se ne radi o jedinstvu ove nekretnine s k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vezi s čl. 19. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (¨Narodne novine¨ broj 63/19).

14.1. Tuženica Općina Dubrovačko primorje je upisani vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su tužitelji, sukladno priloženim ugovorima o kupoprodaji te dodacima istih, kao i upisu vlasništva u zemljišnim knjigama, isključivo vlasnici etaže, a time i suvlasnici, k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.2. Pri tome se ukazuje da tužitelji nisu priložili rješenje nadležnog upravnog tijela o tome da bi k. č. [katastarska čestica] predstavljala zemljište za redovnu uporabu zgrade k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a niti su u predmetu koji je vođen kod ovog suda pod poslovnim brojem P- 580/2020 istaknuli zahtjev za utvrđenje vlasništva, dapače u istom su pravomoćno izgubili spor u kojem su zahtijevali zaštitu od uznemiravanja vlasništva od strane Općine Dubrovačko primorje na dijelu nekretnine koji predstavlja predmetnu terasu, dok dio na kojem je bila postavljena ograda evidentno nije niti obuhvaćen tim zahtjevom.

15. Tužitelji su time ogradu postavili na dio nekretnine izvan njihovog etažnog vlasništva i to dio nekretnine koji je u vlasništvu tuženice Općine Dubrovačko primorje i to dio koji se koristi kao javna površina jer se nalazi na dijelu kojem svi imaju slobodan pristup bilo za parkiralište ili prolaz.

16. Tužitelji ne tvrde niti dokazuju da bi ogradu postavili na dio nekretnine u suvlasništvu vlasnika etaže zgrade u kojoj se nalazi njihova etaža, već na dijelu pripadnosti svoje etaže, a što je, kako je prethodno utvrđeno, netočno jer se utori (rupe) za montažu ograde nalaze izvan prostora same terase, a istu su evidentno, po vlastitim tvrdnjama te iskazu tužitelja i njegovog oca, postavili samoinicijativno za svrhe upravljanja svojim etažnim vlasništvom, time bez dogovora sa ostalim suvlasnicima k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje tvrde, no ne dokazuju, da bi bili suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Iz tvrdnji tuženika te iskaza tuženika SF, inače zaposlenika tuženice Općine Dubrovačko primorje, proizlazi da je ŠF navedenu ogradu uklonio radi zaštite vlasništva Općine Dubrovačko primorje.

18. Člankom 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) je propisano da je vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

19. Ocjena je ovog suda da Općina Dubrovačko primorje ima pravo kao vlasnik ukloniti stvari koje se nalaze na njenom vlasništvu bez njenog odobrenja pa i tuđe stvari koje se na istom odložene bez njenog odobrenja, no upravo stoga što je Općina Dubrovačko primorje osoba javnog prava – jedinica lokalne vlasti, pri njenom postupanju je odlučno utvrditi je li se radi o javnoj površini kojom ona upravlja ili pak o nekretnini koja je u njenom privatnom vlasništvu i kojom ona slobodno upravlja u svoje ime i za svoj račun.

20. Kao što je prethodno navedenog, uviđajem na licu mjesta te geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se radi o dijelu asfaltiranog zemljišta u nastavku kojeg je neograđeno i javno dostupno parkiralište vozila, iz čega je jasno da se radi o površini javne namjene kako je ista definirana čl. 3. Odluke o komunalnom redu Općine Dubrovačko primorje koji definira da su površine javne namjene, između ostalog, i ostale površine (površine i objektu namijenjeni za javne priredbe, zemljišta u vlasništvu Općine Dubrovačko primorje, tržnice i slično).

21. Kada se vlasništvo tuženice Općine Dubrovačko primorje dovede u vezu s navedenim čl. 3. Odluke o komunalnom redu, kao i činjenicom da su tužitelji bez odobrenja Općine Dubrovačko primorje na dijelu zemljišta u njenom vlasništvu postavili ogradu, jasno je da tuženica Općina Dubrovačko primorje sukladno čl. 90. Odluke o komunalnom redu, u vezi s čl. 2. i 5. te čl. 104. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20.), ima pravo naložiti uklanjanje navedene ograde, no temeljem naloga koji izdaje komunalni redar.

22. U konkretnom slučaju, iz tvrdnji stranaka, a osobito iz iskaza tuženika SF je jasno da Općina Dubrovačko primorje, odnosno njen komunalni redar, nije izdao pisani nalog za uklanjanje ograde već da je ŠF, kao zaposlenik [adresa] te mještanin Općine, uklonio ogradu te naložio djelatnicima Općine Dubrovačko primorje odvoz ograde, bez prethodne obavijesti vlasniku ograde te bez prethodnog naloga vlasniku ograde za uklanjanje.

23. Osnovni je postulat postupanja svih razina tijela vlasti kada odlučuju o pravima i obvezama građana da se strankama omogući pravo na pravni lijek kao mogućnost zaštite protiv odluka koje tijela vlasti donose u odnosu na njih. Tuženica Općina Dubrovačko primorje u obavljanju poslova komunalnog gospodarstva, sukladno čl. 1. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.) ima obvezu postupati po pravilima ovog zakona, što pretpostavlja da, a sukladno čl. 12. istog zakona, mora stranci omogućiti pravo na pravni lijek.

24. Tuženici uklanjenjem ograde tužitelja na način da su bez poziva tužiteljima da istu uklone te bez pisanog naloga na koji bi se tužitelji mogli žaliti nisu postupili sukladno Zakon o općem upravnom postupku niti Odluci o komunalnom redu Općine Dubrovačko primorje, a što su bili dužni učiniti, čime su u konkretnom slučaju protupravno uklonili ogradu tužitelja.

25. Usprkos navedenom, tužitelji nemaju pravo zahtijevati od tuženika vraćanje neovlašteno postavljene ograde jer time što su tuženici istu uklonili povredom pravila upravnog postupka nije ozakonjeno postupanje tužitelja koji su bez ovlaštenja jedinice lokalne samouprave ogradu postavili na javnu površinu.

26. Pri tome se ukazuje da tužitelji nisu u upravnom postupku zahtijevali vraćanje uklonjenje ograde niti osporavali odluku Općine Dubrovačko primorje o uklanjanju ograde, dok u ovom postupku ne tvrde niti dokazuju da bi im uklanjanjem ograde nastala šteta u smislu umanjenja imovine (oštećenja imovine) niti zahtijevaju naknadu štete u smislu čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), time vraćanjem ograde u stanju kakva je ista bila prije uklanjanja ili pak isplatom vrijednosti ograde. Naime, tužitelji sadržajno postavljaju stvarnopravni zahtjev za ograđivanjem nekretnine, a što sukladno prethodno navedenom nemaju pravo tražiti jer niti su vlasnici niti samostalni posjednici dijela nekretnine na koji zahtijevaju postavljenje ograde.

27. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a te predanom zahtjevu za naknadu troškova, imaju pravo na naknadu troška postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to naknadu troška sastava dva odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), sastava podneska od 3. listopada 2024. u iznosu od 125,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se 10.4.2024., 5.7.2024., 19.12.2024. i 11.2.2025. raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 500,00 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), te pristupa na ročište 13.2.2025. u iznosu od 31,50 eura (tbr. 9. toč. 5. i tbr. 46. OT-a), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 906,50 eura.

Dubrovnik, 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja,

2. pun. tuženika