REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-105/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-866/2023-2 od 19. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-169/2019-51 od 27. travnja 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačava odluka o trošku postupka sadržana u točki I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 866/2023-2 od 19. ožujka 2024. i u tom dijelu rješava:
Nalaže se tuženici, pored 125,00 EUR (stodvadesetpet eura) dosuđenih s osnova troška postupka, naknaditi tužitelju daljnji trošak od 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura četrdesetpet centi) s osnova troška vještačenja u roku od 15 dana.
II. Revizija tužitelja u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 187,50 EUR (stoosamdesetsedam eura pedeset centi) u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VŠ koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju VŠ, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos od 19,44 kuna (slovima: devetnaest kuna četrdesetičetiri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:
-na iznos od 6,16 kuna od 15.04.2014. godine
-na iznos od 0,84 kuna od 15.05.2014. godine
-na iznos od 7,06 kuna od 15.08.2014. godine
-na iznos od 5,38 kuna od 15.09.2014. godine pa sve do isplate
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“, radi neosnovanosti.
II. Nalaže se tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, parnične troškove u iznosu od 99,54 eura (devedeset devet eura i pedeset četiri centa) /750,00 kn (sedam sto pedeset kuna), u roku 15 dana.".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 169/2019-51 od 27. travnja 2023. i sudi:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju VŠ, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos od 2,58 EUR (dva eura i pedesetosam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) tekućom:
-na iznos od 0,82 eur od 15. travnja 2014. godine
-na iznos od 0,11 eur od 15. svibnja 2014. godine
-na iznos od 0,94 eur od 15. kolovoza 2014. godine
-na iznos od 0,71 eur od 15. rujna 2014. godine pa sve do isplate
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetipet eura) sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od 19. ožujka 2024. pa do isplate, sve u roku petnaest dana.“.
II. Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana isplati trošak postupka povodom žalbe od 75,00 EUR.".
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3609/2024-2 od 18. rujna 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-866/2023-2 od 19. ožujka 2024. zbog pravnih pitanja:
"1. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja koji iznos u konačnici sud dosuđuje tužitelju, a visina kojega je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?
2. Je li zakonita i pravilna odluka suda kada trošak postupka odmjerava prema odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao trošak u visini jednokratne naknade a kada je prilikom podnošenja stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora naznačen jedan iznos, a prilikom konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva naznačen drugi iznos koji je po visini manji od inicijalno naznačenog iznosa iz tužbe i manji je od 100,00 EUR?".
4. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku postupka i prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadom troška u cijelosti ili ukinuti odluku o trošku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tuženica osporava navode tužitelja iznesene u reviziji, predlaže reviziju odbiti, a tužitelju naložiti da joj naknadi troškove sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, dok je u odnosu na drugo pitanje revizija neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/23 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Drugostupanjski sud je žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjske presude prihvatio kao osnovanu i preinačio prvostupanjsku odluku, na temelju čl. 373. točka 3. ZPP, na način da je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Slijedom toga, preinačio je i odluku o trošku postupka i naložio tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku primjenom odredbe Tbr.7.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa). Drugostupanjski sud nije dosudio tužitelju zatraženi trošak financijskog vještačenja.
9. Tužitelj se u reviziji, u odnosu na troškove vještačenja poziva na odredbe čl. 151. ZPP, čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 250. ZPP i čl. 155. ZPP i pravno shvaćanje revizijskog suda (zauzeto primjerice u odlukama broj Rev 842/2010-2 od 29. rujna 2010. i broj Rev 868/2004-2 od 10. studenoga 2004.) prema kojem se trošak vještačenja tužitelju priznaje u cijelosti, bez obzira na uspjeh u parnici, u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu i/ili visinu tužbenog zahtjeva, pa je bilo nužno provesti dokaz vještačenjem.
9.1. Glede pitanja koje se odnosi na trošak postupka odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u visini jednokratne nagrade, tužitelj navodi da se postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija u dva stupnja u kojima se raspravlja o dva različita zahtjeva. Stoga trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu do uređenja tužbe odnosno do postavljanja kondemnacijskog zahtjeva treba odrediti prema vrijednosti predmeta spora koji je naznačen u tužbi, u ovom slučaju iznosom od 2.000,00 kuna, a nakon toga prema vrijednosti konačno specificiranog novčanog zahtjeva.
10. U odnosu na pitanje naknade troška vještačenja, ovaj sud je u nizu odluka (primjerice broj Rev 868/04-2 od 10. studenoga 2004., broj Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018., broj Rev-994/21 od 14. rujna 2021., broj Rev 229/2022-2 od 1. veljače 2024., Rev 233/24-2 od 14. veljače 2024., Rev 366/2024-2 od 22. svibnja 2024. i broj Rev-1312/2024-2 od 15. listopada 2024.) zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.
11. Stoga odgovor na prvo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:
Odluka suda kojom tužitelju nije dosuđen predujmljeni trošak financijskog vještačenja koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja, iznos kojeg je u konačnici dosuđen tužitelju i visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem, nije pravilna odluka.
12. Iz spisa proizlazi da je tuženica osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da je sud odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, da je tužitelj predujmio iznos potreban za provođenje tog dokaza te da je troškovnikom predanim u spis na posljednjoj raspravi zahtijevao da mu tuženica naknadi taj trošak.
13. Budući da se pobijano drugostupanjsko rješenje, u odnosu na naknadu troška vještačenja, u slučaju kad su sporne osnova i/ili visina tužbenog zahtjeva, temelji na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s ustaljenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, isto je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. ZPP, preinačeno u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te je tuženici naloženo, pored troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 125,00 EUR, naknaditi tužitelju i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Odluku o trošku postupka drugostupanjski sud je donio pozivom na odredbu Tbr. 7.9. Tarife i Tbr. 52.3. Tarife i dosudio je tužitelju trošak za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, te trošak žalbe s kojom je uspio.
14.1. Prema Tbr. 7.9. Tarife za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, neovisno o odredbi Tbr. 7. točka 1. Tarife ukoliko točkama od 2. do 8. tog Tbr. za pojedine radnje nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
15. U odnosu na drugo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, koje se odnosi na trošak postupka u slučaju kada je podnesena stupnjevita tužba, treba navesti da je revizijski sud u više odluka (primjerice broj 145/2023-2 od 18. travnja 2023., broj Rev 63/2023-2 od 3. svibnja 2023. i broj Rev 34/2023 od 6. lipnja 2023.), zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija u dva stadija. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP, o drugom zahtjevu. U slučaju kad tužitelj precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe.
15.1. Nadalje, u navedenim odlukama revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
"Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."
16. U ovom predmetu je tužitelj kao vrijednost predmeta spora u stupnjevitoj tužbi naznačio iznos od 2.000,00 kuna i u skladu s citiranim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, taj iznos bi bio mjerodavan za odluku o troškovima postupka sve do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva. Nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva mjerodavna vrijednost predmeta spora bila bi vrijednost novčanog zahtjeva odnosno vrijednost od 19,44 kune.
17. Primjenom citiranog pravnog shvaćanja revizijskog suda tužitelju bi za prvi stadij postupka, u kojem se odlučivalo o manifestacijskom zahtjevu, trošak trebalo odmjeriti primjenom čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 kuna/265,44 EUR odnosno obračunati vrijednost svake poduzete radnje predviđene Tarifom, na osnovi vrijednosti 25 bodova iz Tbr. 7.1. Tarife, (trošak zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, sastava tri obrazložena podneska, jednog iz kategorije ostalih podnesaka, trošak zastupanja na dva ročišta i ročišta za objavu odluke) uz priznavanje troška poreza na dodanu vrijednost. Za drugi stadij postupka, s obzirom da konačno postavljenim zahtjevom tužitelj traži isplatu 19,44 kune pa je ta vrijednost ujedno i vrijednost predmeta spora i manja je od 100,00 EUR, tužitelju bi pripadala jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, prema Tbr. 7.9. Tarife.
18. Rezultat navedenog obračuna troškova doveo bi do toga da tužitelju, kojem je pravomoćno dosuđen iznos od 19,44 kune/2,58 EUR (zatražen konačno postavljenim tužbenim zahtjevom), treba dosuditi s osnova troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, iznos koji je bitno višestruko veći od iznosa glavne tražbine dosuđene prema konačno postavljenom zahtjevu.
18.1. Stoga je potrebno navesti odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 472/14-3 od 2. srpnja 2014., u kojoj je uz uvažavanje prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) navedeno da je odlučno, da sudovi kad odlučuju o troškovima postupka, ne primjenjuju mehanički odredbe ZPP, kojima se propisuje naknada parničnog troška, već da uzimaju u obzir sve okolnosti slučaja (presuda Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske, te se navedeno shvaćanje dalje ponavlja u nizu odluka ovog suda.
18.2. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III/3538/2017 od 18. travnja 2019. izrazio shvaćanje da pravo na pošteno suđenje, kao skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10 – dalje: Ustav RH), ima tako važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava. Pritom je naveo da načelo pravičnosti sudskog postupka treba poštovati u svim okolnostima međutim da odgovor na pitanje što čini pravičan postupak ne može podlijegati jednom nepromjenjivom pravilu, već ovisi o svim okolnostima svakog pojedinog postupka. Osim toga, zaštita prava na pošteno suđenje prema odredbi čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) uključuje i pitanje troškova postupka.
19. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP, propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. U smislu st. 2. istog članka, za izvršene radnje stranci se dosuđuje naknada troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife.
19.1. Odredbom Tbr. 7.9. Tarife, visina odvjetničke nagrade u slučaju kad je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, limitirana je na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
20. Slijedom navedenog, sud koji donosi odluku o troškovima postupka, dužan je i u tom stadiju postupka pri donošenju odluke poštovati načelo pravičnosti postupka. Odlučujući u skladu s načelom pravičnosti, u donošenju odluke o troškovima, sud je dužan poštovati pravo stranke koja je uspjela u sporu da ostvari svoje pravo na naknadu troška postupka u skladu s odredbama ZPP i Tarife, te je pritom istovremeno dužan zaštiti i prava druge stranke koja nije uspjela u sporu, primjerice od parničenja kojem ostvarenje tražbine nije primarni cilj, od obijesnoga parničenja kao i od nerazmjernih i nerazumnih zahtjeva za naknadom troška postupka.
21. U okolnostima kad sud odlučuje o trošku postupka koji je započeo podnošenjem manifestacijske tužbe u kojoj je naznačena vrijednost predmeta spora koja je bitno višestruko veća (naznačena iznosom od 2.000,00 kuna/265,44 EUR) od iznosa kojeg tužitelj zahtjeva konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (19,44 kune/2,58 EUR), ne može dosljedno i formalistički primijeniti pravno shvaćanje revizijskog suda o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, po stadijima postupka u slučaju podnošenja stupnjevite tužbe. Takvo postupanje suda dovelo bi do nepravičnog rješenja za tuženicu jer bi tužitelju bila dužna naknaditi trošak postupka u iznosu koji je višestruko veći od dosuđenog iznosa glavnice i to isključivo iz razloga jer je tužitelj u stupnjevitoj tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos koje je enormno veći od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tako da konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi manje od 1% vrijednosti predmeta spora koji je naznačen u tužbi.
22. Prema ocjeni vijeća, drugostupanjski sud je u okolnostima konkretnog slučaja pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 7.9. Tarife, odlučio o trošku postupka kad je tužitelju dosudio trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova za cijeli prvostupanjski postupak. Stoga je u dijelu koji se odnosi na drugo pravno pitanje revizija neosnovana pa je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
23. Tužitelju je primjenom odredbe čl. 166. st. 2., u svezi čl. 155. ZPP, te Tbr. 10.5. Tarife priznat, u okviru iznosa zatraženog troškovnikom, trošak prijedloga za dopuštenje revizije 75,00 EUR i trošak revizije 75,00 EUR, kao i iznos poreza na dodanu vrijednost od 37,50 EUR prema Tbr. 46. Tarife odnosno ukupno 187,00 EUR s osnova troška revizijskog postupka, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
24. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan jer je ocijenjeno, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
