Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-251/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ORTIS COMMERCE d.o.o. u stečaju, Čavle, Kikovica b.b., OIB: 27408374267, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I protiv tuženika 1. NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica u Zagrebu, Kuzminečka ulica 51, radi isplate 34.746,83 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima JR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti solidarno tužitelju ORTIS COMMERCE d.o.o. u stečaju, OIB: 27408374267 iznos od 34.746,83 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2011. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 15%, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 10,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 10,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po kamatnoj stopi od 9,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po kamatnoj stopi od 9,68%, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po kamatnoj stopi od 9,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po kamatnoj stopi od 9,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po kamatnoj stopi od 8,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po kamatnoj stopi od 8,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 8,30%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 8,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 7,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 7,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 7,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi od 7,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po kamatnoj stopi od 10,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi od 12,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po kamatnoj stopi od 12,50%, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po kamatnoj stopi od 12,25%, a u slučaju promjene do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju ORTIS COMMERCE d.o.o. u stečaju, Čavle, Kikovica b.b., OIB: 27408374267 platiti tuženicima 1. NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime prouzročenog parničnog troška iznos od ukupno 6.250,00 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu 21. rujna 2012. radi isplate kupoprodajne cijene protiv tuženika 1. MAESTRAL d.o.o. Bosiljevo, 2. NR i 3. TR, oba iz [adresa]. Obrazlaže da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem kupoprodajnog ugovora-narudžbenice br. 15/2011 od 4. svibnja 2011. Predmet Ugovora je rabljeni stroj mini rovokopač Kobelco SK045, šasija: PY06231 s opremom, a čija je cijena 28.000,00 EUR uvećano za PDV. Tuženici su u posjedu stroja od 1. srpnja 2010., ali nisu platili kupoprodajnu cijenu, iako ih je tužitelj više puta pozivao na isplatu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-2032/2012 od 31. siječnja 2013. utvrdio prekid postupka jer su nad tužiteljem nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka sukladno odredbi čl. 212. st. 5. Zakona o parničnom postupku (odluka na stranici 11-12 spisa). Postupak je nastavljen temeljem rješenja poslovni broj P-2032/2012 od 10. travnja 2019. pod novim poslovnim brojem P-278/2019 (odluka na stranici 27-28 spisa). Nadalje, rješenjem ovoga suda poslovni broj P- 278/2019 od 29. travnja 2019. utvrđen je prekid postupka jer je tuženik MAESTRAL d.o.o. Bosiljevo prestao postojati (odluka na stranici 29-31 spisa). Sud je rješenjem poslovni broj P-278/2019-17 od 18. ožujka 2024. odlučio odvojeno raspravljati po tužbi tužitelja protiv MAESTRAL d.o.o. Bosiljevo pod poslovnim brojem P-172/2024. U tom predmetu sud je donio rješenje poslovni broj P-172/2024 od 20. ožujka 2024. kojim je obustavljen postupak u odnosu na MAESTRAL d.o.o. Bosiljevo, koje rješenje je postalo pravomoćno 8. travnja 2024. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P- 278/2019-18 od 23. travnja 2024. nastavljen je postupak u ovom predmetu protiv tuženika NR i TR pod poslovnim brojem P-251/2024 (odluka na stranici 37-39 spisa).

3. Tuženici su u odgovoru na tužbu osporili tužbeni zahtjev. Ističu da su točni navodi da su tuženici bili u posjedu predmetnog stroja od 1. srpnja 2010., a sve to u skladu s dogovorom s tadašnjim direktorom IR Rade i vlasnikom tužitelja HR. Također prilikom preuzimanja predmetnog stroja s IR kao i HR dogovorena je obročna otplata istog odnosno isplata kupoprodajne cijene u ratama i putem kompenzacija, što su tuženici prihvatili. Netočni su navodi da tuženici nikada za predmetni mini bager nisu plaćali kupoprodajnu cijenu. Naprotiv tuženici su prema dogovoru plaćali predmetni bager u ratama, kao i što su nastavili poslovni odnos s tužiteljem te su dio cijene sukladno dogovoru planirali kompenzirati temeljem izvršenih radova. Upravo je IR za predmetni stroj zaprimio iznos od 16.000,00 kuna i to četiri puta iznos od po 4.000,00 kuna. Dio novca uplaćen je i na račun tadašnjeg trgovačkog društva, a što mora biti evidentirano u poslovnim računima tužitelja. Također na ime plaćanja dijela kupoprodajne cijene na kući tadašnjeg direktora IR u [adresa] odrađeni su slijedeći radovi: pregradni zidovi, ulazne stepenice, ogradni zid te je nakon prebijanja troškova izvedenih radova IR je ostao dužan tuženicima iznos od cca 4.000,00 EUR. Neposredno nakon obavljenih radova na kući IR, IR zvao je tuženike da vrate predmetni stroj (mini bager) budući da je to od njega zahtijevao vlasnik Ortis HR, a što su tuženici i učinili na način da je predmetni stroj predan na Kikovici i to u jesen 2011., a čemu je nazočio i tadašnji djelatnik AR. Dakle, stroj je vraćen i predan u posjed tužitelja.

3.1. Vezano za priloženu Narudžbenicu, tuženik napominje da niti je životno niti logično prvo predati predmetni stroj, a potom potpisivati Narudžbenicu. Naime, upravo iz tužbenog zahtjeva proizlazi da je predmetni stroj predan u posjed 1. srpnja 2010., a Narudžbenica datirana s danom 4. svibnja 2011. Dakle, kako je u konkretnom slučaju moglo doći do prihvata ponuda ako je ponuda došla, gotovo pa godinu dana nakon isporuke predmetnog stroja? Prihvat ponude bi trebao biti radnja koja bi prethodila isporuci. Tuženicima je predmetni stroj isporučen bez da su znali cijenu istog, naprotiv rečeno im je da će se sve u ratama isplaćivati i kompenzirati kroz radove, da bi tek nakon gotovo pa godinu dana zaprimili Narudžbenicu i to na kojoj nije stajala naznaka JAMAC PLATAC i slično, već je evidentno po istoj nadopisivano naknadno za potrebe pokretanja sudskog postupka. Tuženici nikada predmetnu Narudžbenicu nisu potpisali u svojstvu jamca platca, niti je na Narudžbenici pisalo prilikom potpisivanja JAMAC PLATAC. Također predmetni stroj je vraćen i predan u posjed tužitelju te tuženici nisu apsolutno u nikakvoj obvezi prema tužitelju. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj je predlagao da sud donese presudu zbog ogluhe. Nadalje navodi da su nejasni navodi tuženika koji potvrđuju da je odnos koji je predmet ovog spora bio kupoprodaja, a u kasnijem dijelu odgovora na tužbu navode da su predmetni stroj vratili u posjed ŠR. Dakle, jasno je da je između tužitelja i društva MAESTRAL d.o.o. bila zaključena kupoprodaja, a što je vidljivo iz narudžbenice broj 15/2011 od 4. svibnja 2011. koja se nalazi u spisu te da su ovdje tuženici istu potpisali svaki ponaosob kao jamac platac. Također, da je riječ o kupoprodaji proizlazi iz navoda tuženika da su dio novca uplatili na račun tužitelja, kao i na račun IR, te je istom izvršena određena kompenzacija radova. Dakle, tuženici ni ne znaju o kojim je iznosima riječ, ali ističu da je riječ o kupoprodaji. Međutim, tužitelj ističe kako temeljem predmetne narudžbenice, odnosno kupoprodaje, nije zaprimio nikakav novčani iznos od tuženika, odnosno da ni tadašnje društvo MAESTRAL d.o.o. nije podmirilo ni dio kupoprodajne cijene, iako su tuženici bili pozivani da podmire svoju obvezu. Tuženici također ne dostavljaju ni potvrde da je ikakav novčani iznos uplaćen na račun tužitelja niti da je obavljena kakva kompenzacija za IR, a čak i da je MAESTRAL d.o.o. išta učinio za IR, između tužitelja i MAESTRAL d.o.o. nije postojao nikakav ugovorni odnos kojim bi tužitelj na takvo nešto pristao.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu, a koja je opisana u nastavku obrazloženja presude te saslušanjem prvotuženika NR (iskaz na stranici 61-63 spisa), drugotuženika TR (iskaz na stranici 63-64 spisa), svjedoka ĆR (iskaz na stranici 64-65 spisa) i svjedoka IR (iskaz na stranici 68 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8.

ZPP-a.

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

7. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu kupoprodajne cijene za rabljeni stroj mini rovokopač Kobelco SK045, šasija: PY06231 s opremom u iznosu od 34.476,83 EUR (28.000,00 EUR uvećano za PDV). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

9. Među strankama nije sporno da je društvo MAESTRAL d.o.o. Bosiljevo bilo u posjedu predmetnog stroja od 1. srpnja 2010., kao i da je predmet spora bila kupoprodaja predmetnog stroja i to između društva MAESTRAL d.o.o. i tužitelja, s obzirom da tuženici u odgovoru na tužbu navode da je prilikom preuzimanja stroja dogovorena isplata kupoprodajne cijene u ratama i putem kompenzacija. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

10. Sporno jest jesu li tuženici Narudžbenicu broj 15/2011 (stranica 3 spisa) potpisali kao jamci platci te je li se društvo MAESTRAL d.o.o. obvezalo platiti kupoprodajnu cijenu u roku od trideset dana, kao što je to navedeno na Narudžbenici.

11. Uvidom u Narudžbenicu br. 15/2011 utvrđeno je da je kao kupac navedeno društvo MAESTRAL d.o.o., a kao prodavatelj tužitelj. Narudžbenica se odnosi na predmetni stroj te je u istoj navedeno da je društvo MAESTRAL d.o.o. u posjedu predmetnog stroja od 1. listopada 2010., što među strankama nije sporno te da je ugovorena cijena u iznosu od 28.000,00 EUR uvećano za PDV.

12. Tuženici su osporili da su Narudžbenicu potpisali kao jamci platci, kao što su osporili da se društvo MAESTRAL d.o.o. obvezalo platiti kupoprodajnu cijenu u roku od trideset dana. U svom iskazu tuženici su iskazali da su potpisali Narudžbenicu, ali da su je potpisali prilikom preuzimanja stroja u posjed, s time da na narudžbenici sigurno nije pisalo da će platiti cijenu u cijelosti u roku od trideset dana, kao što nije bilo napisano da su se tuženici obvezali kao jamci platci te smatraju da je to naknadno dopisano za potrebe ovog postupka.

13. Tužitelj ničim nije dokazao da su se tuženici obvezali kao jamci platci za plaćanje kupoprodajne cijene, što su bili dužni učiniti na temelju čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZOO-a od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj (st. 2.). Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (st. 3.). Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Teret dokaza da su se tuženici obvezali kao jamci platci je na tužitelju, a tužitelj te navode nije dokazao. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a).

14. Nadalje, sporno jest jesu li tuženici dužni platiti kupoprodajnu cijenu s obzirom na tvrdnje tuženika da je društvo MAESTRAL d.o.o. u jesen 2011. vratilo predmetni stroj u posjed tužitelju.

15. Prije svega se ističe da tužitelj ničim nije dokazao da su se tuženici obvezali kao jamci platci da bi tužitelj uopće od njih osnovano mogao tražiti plaćanje kupoprodajne cijene za predmetni stroj.

16. Nadalje, radi utvrđenja odlučne činjenice je li MAESTRAL d.o.o. vratilo stroj u posjed tužitelju, sud je izveo dokazni postupak saslušanjem stranaka i svjedoka. Prvotuženik PR i drugotuženik TR su iskazali da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji u usmenom obliku te da je ugovoreno da će se kupoprodajna cijena plaćati u ratama kroz tri godine te prijebojem kroz vrijednost odrađenog posla. Stroj su preuzeli u posjed 1. srpnja 2010. Iz njihovih iskaza sud nadalje utvrđuje da je tadašnji prokurist tužitelja IR s kojim je dogovaren predmetni posao, nazvao drugotuženika TR i rekao mu da vlasnik društva tužitelja gospodin HR traži da mu vrate predmetni stroj, što su oni i učinili na način da su stroj vratili u sjedište tužitelja na Grobniku (Kikovica) u jesen 2011. Stroj je drugotuženik TR ukrcao u kamion, a s njim je bio i AR, tadašnji radnik tuženika te su stroj dovezli u sjedište tužitelja na Grobnik, kojom prilikom je IR pogledao stroj, ali tuženicima nije dao "nikakav papir" radi potpisa da su mu stroj predali. Činjenicu da su tuženici stroj vratili tužitelju u jesen 2011. potvrdio je i svjedok AR, koji je iskazao da je otprilike 2-3 mjeseca nakon vraćanja stroja tužitelju prestao raditi u društvu MAESTRAL d.o.o., čiji je osnivač bio drugotuženik TR. Navedenu činjenicu potvrdio je u svom iskazu i svjedok IR koji je u sporno vrijeme bio prokurist u društvu tužitelja sve do otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem 23. siječnja 2011. Svjedok IR je iskazao da su predmetni stroj tuženici vratili tužitelju u sjedište društva tužitelja na Kikovici 2011. Iskazao je da misli da su tuženici platili određene iznose tužitelju na ime najma stroja, ali da se stvarno ne sjeća o kojim je iznosima riječ. Nakon uvida u narudžbenicu koja prileži na stranici 3 spisa iskazao je da su razgovarali o kupoprodajnoj cijeni s tuženicima koja je navedena na narudžbenici, ali kako tuženici više nisu imali posla, nikakav ugovor nije sklopljen između stranaka te su tuženici tužitelju vratili stroj.

17. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je društvo MAESTRAL d.o.o. bilo u posjedu predmetnog tužiteljevog stroja od 1. srpnja 2010. te da ga je vratio tužitelju u njegovo sjedište u jesen 2011. Ta činjenica proizlazi iz iskaza svih saslušanih osoba.

18. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. i čl. 389. st. 1. ZOO-a primarna obveza prodavatelja jest predati kupcu stvar u vlasništvo odnosno omogućiti mu faktičnu vlast na stvari. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj kao prodavatelj nije ispunio svoju osnovnu obvezu predati društvo MAESTRAL d.o.o. kao kupcu predmetni stroj u vlasništvo budući da je utvrđeno da je MAESTRAL d.o.o. tužitelju vratio stroj u njegov posjed. Stoga sud utvrđuje da je kupoprodajni ugovor između tužitelja kao prodavatelja i MAESTRAL d.o.o. kao kupca raskinut po samom zakonu analognom primjenom odredbe čl. 413. ZOO-a. S obzirom da tužitelj nije društvu MAESTRAL d.o.o. predao predmetni stroj u vlasništvo, već mu ga je MAESTRAL d.o.o. vratio, kao i s obzirom da tužitelj nije dokazao da su se tuženici obvezali kao jamci platci, to tuženici nisu dužni tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu u utuženom iznosu. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao u t. I. izreke presude.

19. Podredno se napominje da je tužitelj predlagao donošenje presude zbog ogluhe navodeći da su tuženici odgovor na tužbu podnijeli 18. rujna 2024., a da je tužba podnesena 24. rujna 2012. Sud je rješenjem na ročištu održanom 22. listopada 2024. odbio tužiteljev prijedlog za donošenje presude zbog ogluhe iz razloga što je iz spisa i iz e-Komunikacije nije vidljivo kada je tuženicima dostavljena tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu. Prvotuženik PR je umjesto tužbe zaprimio kovertu u kojoj je bila vraćena dostava tužbe, što proizlazi iz e-Komunikacije, dok za drugotuženika spisu ne prileži dokaz da je zaprimio tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu. Stoga nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 331.b. st. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženicima nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženicima, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 34.746,83 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od ukupno 6.250,00 EUR (t. II. izreke rješenja). Tuženici imaju pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tuženike zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 17. rujna 2024. od 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na četiri ročišta 19. rujna 2024., 22. listopada 2024., 9. siječnja 2025. i 19. veljače 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (ukupno 4.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 5.000,00 EUR uvećano za PDV od 1.250,00 EUR sukladno Tbr. 42.

Rijeka, 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).