REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-693/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić - Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Gregurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-242/2023-6 od 21. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-434/2021-11 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim je rješenjem djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje u točki II. njegove izreke, kojim je odlučeno: „Nalaže se tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB: 17863542417, da tuženiku DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 622,14 EUR/ 4.687,50 kn, u roku od 15 dana.“, tako da je odlučeno:
„I. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Karlovcu pod brojem Povrv- 434/2021-11 od dana 17. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen daljnji trošak na način da se pored pravomoćno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 622,14 EUR1/ 4.687,50 kuna, tuženiku dosuđuje daljnji trošak u iznosu od 733,29 EUR/ 5.525,00 kuna, a u preostalom odbijajućem dijelu, potvrđuje odluka o parničnom trošku.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 59,93 EUR/ 451,56 kuna, te se odbija tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.“
2. Protiv drugostupanjskoga rješenja, u dijelu u kojem nije uspio u postupku, tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3822/2023-2 od 28. studenoga 2023., zbog pravnoga pitanja: „Cijene li se, u smislu čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/22 - dalje: ZPP) zatezne kamate na glavnicu, prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, pa i kada su kamate na glavnicu, utužene u novčanom iznosu (uglavničene)?“.
3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio ovome sudu da ju odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsko rješenje ispitao u dijelu u kojemu ga tužitelj revizijom pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
5. Revizija nije osnovana.
6. U revizijskome stadiju postupka sporno je pripada li tuženiku, na temelju članka 158. stavka 1. ZPP, nakon što je tužitelj povukao tužbu, naknada troškova ovoga postupka prema vrijednosti predmeta spora od 98.936,26 kn, kako to smatra tužitelj, i prema kojoj vrijednosti predmeta spora je prvostupanjski sud tuženiku obračunao troškove, ili prema vrijednosti predmeta spora od 149.375,43 kn, koju vrijednost je drugostupanjski sud, uvaživši tuženikovu žalbu, uzeo u obzir kao osnovu za obračun troškova postupka. Tužitelj u reviziji ukazuje na to da je kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti samo vrijednost glavnoga zahtjeva, onoga za isplatu 98.936,26 kn, a ne i daljnjih 50.439,17 kn, jer taj iznos predstavlja kamatu.
7. Odgovor na revizijsko pitanje je taj da se „uglavničene“ kamate ne cijene prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora u smislu članka 35. stavka 1. ZPP, međutim mogu se cijeniti prema stavku 2. toga članka. Naime, dok je člankom 35. stavkom 1. ZPP propisano da se, kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u tome zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, stavkom 2. toga članka propisano je da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Dakle, iz potonjega stavka proizlazi, argumentom a contrario, da se kamate obračunate u apsolutnome novčanom iznosu uzimaju u obzir ako čine glavni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev u ovoj parnici čini zahtjev za isplatu 149.375,43 kn, jer je njegov dio i kamata koju je tužitelj obračunao u apsolutnome iznosu od 50.439,17 kn pa tako ta kamata predstavlja dio glavnoga zahtjeva za isplatu novčane svote i to je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici.
9. Kako je, dakle, pobijano drugostupanjsko rješenje zasnovano na pravnome shvaćanju o naznačenome pitanju podudarnome s pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda odnosno odgovor na revizijsko pitanje, revizija tužitelja je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odbijena kao neosnovana (točka I. izreke).
10. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
