REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-707/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Voras d.o.o., Bizovac, K. A. Stepinca 100, OIB 17233928357, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1498/2022-3 od 16. kolovoza 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 302/2021-16 od 14. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1498/2022-3 od 16. kolovoza 2023. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan tako da je tuženiku naloženo da tužitelju plati 5.441,63 eura sa zateznim kamatama i nadoknadi mu troškove postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 236/2024-2 od 14. veljače 2024. zbog pravnoga pitanja koje glasi: „Može li sud sam utvrđivati odlučne činjenice za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (vještačenje)?“. Predložio je ovome sudu da preinači pobijanu presudu ili da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovome sudu da ju odbije.
4. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženik i pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja, osiguranika, da mu tuženik, osiguratelj, plati 5.441,63 eura sa zateznim kamatama.
6.2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude za zaključiti je kako prvostupanjski sud smatra da osigurani slučaj nije pokriven ugovorom o osiguranju imovine jer je tuženikovim Općim uvjetima za osiguranje imovine kao sastavnim dijelom ugovora o osiguranju određeno da osiguratelj ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari, u ovome slučaju rashladne komore za višnje i jabuke, koja potječe od njezinih nedostataka, a Posebnim uvjetima za osiguranje strojeva od loma propisano je da osiguratelj ne odgovara za štete za koje po zakonskim propisima ili po ugovoru proizvođač odnosno isporučitelj stvari, odnosno, ne pokriva štete koje nastaju u garancijskom roku i koje je dužan nadoknaditi proizvođač ili prodavatelj, a prvostupanjski sud smatra da do štete, istjecanja radne tvari iz komore, ne bi došlo da nije bilo kvara na tlačnome ventilu koji je otklonio prodavatelj jer se radi o kvaru koji se dogodio tijekom jamstvenoga roka.
6.3. Drugostupanjski sud pak smatra odlučnim to što su parnične stranke sklopile ugovor o osiguranju imovine u kojem je istjecanje plina ugovoreno kao dodatno pokriće te još ustvrdio:
- „Odredbom čl. 19. tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje imovine (pozadina str. 13. spisa) propisano je da osiguratelj ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari koja potječe od njenih nedostataka. Po ocjeni ovog suda popuštanje holandera na tlačnom ventilu kompresora i pucanje brtve ne može biti nedostatak postrojenja, već posljedica njegove redovne upotrebe.“,
- „Po ocjeni ovog suda popuštanje holandera na tlačnom ventilu kompresora i pucanje brtve je kvar koji se dogodio nepredviđeno i iznenada, nijem nedostatak. Već se dogodilo uslijed upravo redovnom upotrebom osigurane stvari - rashladnog postrojenja.“,
- „Drugim riječima, kako po ocjeni ovog suda istekli plin iz kupljenog rashladnog postrojenja sam po sebi nije dio rashladnog postrojenja za čiju ispravnost odgovara proizvođač te posebno, kako plin koji je iscurio nije uključen u garanciju ili jamstvo proizvođača i konačno i najvažnije, kako je istjecanje plina posebni osigurani rizik iz ugovora o osiguranju, to se po ocjeni ovog suda tuženik ne može pozivati na odredbu čl. 3. t. 2. b) Posebnih uvjeta za osiguranje strojeva od loma, kao na razlog za isključenje svoje jasne dodatnom premijom plaćene obveze iz ugovora o osiguranju prema tužitelju.“.
7. Tuženik u reviziji ukazuje na to da „nije razvidno kako je drugostupanjski sud došao do zaključka da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku postrojenja, već posljedici njegove redovite uporabe“ te ustvrđuje „da je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud morao zatražiti mišljenje stručne osobe, a što bi u konkretnom slučaju bila osoba strojarskog vještaka“.
8. Za odgovor na revizijsko pitanje mjerodavan je članak 250. ZPP kojim je propisano: „Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.“. Iz citiranoga proizlazi kako sud ne može utvrđivati odlučne činjenice za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže već takve činjenice može utvrditi samo po ocjeni nalaza i mišljenja vještaka nakon što je u postupku izveo dokaz vještačenjem. To je odgovor na revizijsko pitanje. Ostaje ocijeniti to kako se ovaj odgovor odražava na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
9. Iz citiranih dijelova obrazloženja drugostupanjske presude (točka 6.3. obrazloženja ovoga rješenja) proizlazi da drugostupanjski sud smatra odlučnim je li popuštanje holandera na tlačnom ventilu kompresora i pucanje brtve u ovome slučaju nedostatak postrojenja ili posljedica njegove redovne uporabe, u vezi s čim utvrđuje činjenicu da se radi o posljedici redovne uporabe. Ovaj sud pak smatra da je glede svih činjenica u vezi s uzrocima kvara koje je drugostupanjski sud utvrdio, a smatra ih odlučnima za ocjenu osnovnosti tužbenoga zahtjeva, za zaključiti da, po naravi stvari, pripadaju u područje stručnoga znanja kojim sudac ne raspolaže. Dakle, u ovome je slučaju činjenice koje drugostupanjski sud smatra odlučnima, i tužbeni je zahtjev ocijenio osnovanim uz pretpostavku da su te činjenice odlučne, utvrdio protivno članku 250. ZPP.
10. Kako je drugostupanjska presuda utemeljena na shvaćanju protivnome od iznesenoga kao odgovora na revizijsko pitanje, odnosno, kako je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 250. ZPP koja je utjecala na pravilnost pobijane presude, odlučeno je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP kao u izreci. U nastavku postupka drugostupanjski sud će voditi računa o iznesenome, osim ako ocijeni da je osnovano tužiteljevo pozivanje na to da je irelevantno koji je uzrok istjecanja tekućine kada je posebno ugovorena obveza osiguratelja da nadoknadi štetu nastalu uslijed istjecanja tekućine.
11. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
