REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-840/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-271/2024-130 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-271/2024-130 od 31. prosinca 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.052,85 EUR te zatezne kamate na navedeni iznos od 14. lipnja 2019. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-271/2024-130 od 31. prosinca 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.411,18 EUR te zateznih kamata na navedeni iznos od 14. lipnja 2019. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.411,18 EUR te zatezne kamate na navedeni iznos i to:

- od 14. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa), za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Pazinu je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik HRVATSKE ŠUME d.o.o. Uprava šuma Buzet, Naselje Goričica 2, OIB: 69693144506, dužan je isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva 3. OIB: 84397956623, svotu od 10.464,03 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.06.2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.“

2. Prema obrazloženju tužiteljev zahtjev se odnosi na naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku HM (u daljnjem tekstu: tužiteljev osiguranik) za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. ožujka 2019.

3. Prvostupanjski sud je tako odlučio na temelju odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisan zastarni rok od 3 godine, zaključivši da je osnovan tuženikov prigovor zastare.

3.1. Izražava pravno shvaćanje da zastara počinje teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja. Navedeno budući da šteta tužitelju nastaje tek isplatom mirovine te da tada dospijeva njegova tražbina prema osobi odgovornoj za štetu.

3.2. Također, da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 19. srpnja 2019. zbog čega da su zastarjele sve tužiteljeve tražbine koja je tužitelj isplatio svojem osiguraniku prije 19. srpnja 2016. odnosno od 1. svibnja 2012. do uključujući 18. srpnja 2016.

4. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je zastario dio njegovog zahtjeva.

4.1. Navedeno obrazlaže time da je kod prvostupanjskog suda bila podnesena tužba za isplatu invalidske mirovine za razdoblje od 20. prosinca 2010. do 30. travnja 2012. te da je taj postupak pravomoćno okončan presudom ovog suda poslovni broj Pž-3748/2019 od 24. ožujka 2021. Navodi da je tom presudom pravomoćno utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu te implicira da je tek donošenjem navedene presude počela teći zastara budući da je tužitelj tek tada saznao za štetnika. Također da je tuženik, postupajući po navedenoj pravomoćnoj presudi, platio utuženi iznos slijedom čega smatra da je time prekinut tijek zastare.

4.2. Osim toga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zastarni rok od 3 godine odnosno da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina budući da se radi o tužiteljevom regresnom zahtjevu. K tome, s obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. srpnja 2019. te da je tužitelj donošenjem presude ovog suda poslovni broj Pž-3748/2019 od 24. ožujka 2021. saznao za štetnika smatra da nije nastupila zastara sve i da se primjenjuje zastarni rok od tri godine. Predlaže preinačiti presudu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.464,03 EUR te zateznih kamata na navedeni iznos protiv tuženika, kao poslodavca tužiteljevog osiguranika, s osnove naknade (razmjernih) iznosa invalidskih mirovina koje je tužitelj prethodno isplatio svojem osiguraniku u vezi s profesionalnom bolešću koja je tužiteljevom osiguraniku nastala kod tuženika kao poslodavca.

9. Uzimajući u obzir da je u ovoj pravnoj stvari ranijom presudom ovog suda poslovni broj Pž-4088/2023-2 od 17. srpnja 2024. (list 492. -497. spisa) djelomično potvrđena ranija presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-370/2019-88 od 23. listopada 2023., kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.581,66 EUR te zatezne kamate na navedeni iznos, valjalo je preispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude glede tuženikovog prigovora zastare.

9.1. Kao što je prethodno navedeno tužbeni zahtjev se odnosi na (razmjerne) iznose invalidske mirovine koje je tužitelj prethodno isplatio svojem osiguraniku zbog profesionalne bolesti koja mu je (tužiteljevom osiguraniku) nastala kod tuženika kao poslodavca.

9.2. Dakle, tužitelj nije subjekt obveznopravnog odnosa s osnove naknade štete, već se radi o tužiteljevoj svojevrsnoj regresnoj tražbini, a za koju odredbama Zakona o obveznim odnosima nije propisan poseban zastarni rok. Stoga se na tužiteljevu tražbinu ima primijeniti opći zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a, a iz koje odredbe proizlazi da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

9.3. Slijedom toga je prvostupanjski sud, primijenivši odredbu članka 230. ZOO-a kojom je za tražbine naknade štete propisan zastarni rok od 3 godine, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.4. Imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 19. srpnja 2019., nameće se zaključak da su zastarjele sve tužiteljeve tražbine koje je isplatio svojem osiguraniku prije 19. srpnja 2014.

9.4.1. Iz odredbe članka 160. stavka 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 130/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13; u daljnjem tekstu: ZMO/10) proizlazi da naknada stvarne štete, koju Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja - novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti.

9.4.2. Odredbom članka 161. stavka 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; u daljnjem tekstu: ZMO/13), kojom je izmijenjena prethodno citirana odredba, propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

9.5. Prema tužiteljevom izračunu razmjerni iznos invalidske mirovine, od ukupne invalidske mirovine isplaćene njegovom osiguraniku za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2013., iznosi 6.494,36 kn.

9.5.1. S druge strane, iz financijskih isprava (list 23. i 24. spisa) proizlazi da je tužitelj, za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 18. srpnja 2014., isplatio svojem osiguraniku mirovinu u iznosu od 16.507,33 kn.

9.5.2. Stoga je neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 23.001,69 kn / 3.052,85 EUR dok je osnovan dio tužbenog zahtjeva za preostali iznos od 55.839,54 kn / 7.411,18 EUR.

10. Kao što je istaknuto u navedenoj ranijoj presudi ovog suda ne prihvaćaju se tužiteljevi žalbeni navodi da je tuženikovom uplatom došlo do prekida zastare. Prema tužiteljevim tvrdnjama tuženik je platio dug (s osnove razmjernih iznosa invalidske mirovine koje je tužitelj za razdoblje ranije od utuženog prethodno isplatio svojem osiguraniku) postupajući po pravomoćnoj presudi slijedom čega se ne radi o priznanju duga u smislu odredbe članka 241. ZOO-a.

10.1. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi da zastara počinje teći od donošenja presude ovog suda poslovni broj Pž-3748/2019 od 24. ožujka 2021.

10.1.1. Naime, odredbom članka 166. stavka 2. ZMO/10 propisano je da rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz ovoga Zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu. Također, odredbom članka 165. stavka 2. ZMO/13 propisano je da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovome Zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

10.1.2. S druge strane, odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

10.2. U tom pogledu valja imati u vidu da je tužitelj najranije mogao osnovano zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika nakon isplate svake mjesečne isplate (razmjernih) iznosa invalidske mirovine svojem osiguraniku.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude dok je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak