REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-Pn-1817/2024-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 06. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice KH, odvjetničke vježbenice, te punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 19. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1.371,00 eur tekuću od 01. lipnja 2016. do 25. studenog 2020. godine, koja kamata je određena do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda posl.br. Pn-1789/16-44 od 11. siječnja 2011. godine naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.160,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. lipnja 2016. godine do isplate, dok je odbijena tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.150,00 kn. Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 7.500,00 kn za razdoblje od 01. lipnja 2016. do 18. siječnja 2018. godine te zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn za razdoblje od 01. lipnja 2016. do 23. kolovoza 2019. godine, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. godine do isplate.

2. Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1569/2021-2 od 01. lipnja 2022. godine djelomično je odbijena tuženikova žalba kao neosnovana pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021. potvrđuje: - u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 10.500,00 kuna sa zakonskim zateznima kamatama od 1. lipnja 2016. do isplate, - u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 660,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2017. do isplate. Djelomično je uvažena tuženikova žalba kao osnovana pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021. preinačava: - u dijelu pod točkom I. izreke kojim je obvezan tuženik na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 660,00 kuna od 1. lipnja 2016. do 7. travnja 2017. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, - u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom III. izreke i u tom dijelu rješava: Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 6.840,00 kuna na ime troškova postupka.

3. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 134/2024-2 od 05. lipnja 2024. godine djelomično se odbija revizija tuženika protiv točke I. presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1569/2021-2 od 1. lipnja 2022., u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-51 od 23. ožujka 2021. u odluci o glavnoj stvari za dosuđeni iznos od 1.371,00 eura (10.500,00 kn). Djelomično se prihvaća revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1569/2021-2 od 1. lipnja 2022., pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1789/2016-44 od 11. siječnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1789/2016-51 od 23. ožujka 2021. u odluci o zateznim kamatama dosuđenima na iznos od 1.371,00 eura (10.500,00 kn) obračunatima za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 25. studenoga 2020. te se navedene presude u tom dijelu ukidaju i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

4. Slijedom navedenog, u ponovnom postupku potrebno je odlučiti o dijelu zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 1.371,00 eur (10.500,00 kn), koje je tužiteljica zatražila tekuće od 01. lipnja 2016. pa do 25. studenog 2020. godine, kod kojeg zahtjeva je tužiteljica u nastavku postupka ostala.

5. Stoga je prvenstveno valjalo utvrditi kada je i u kojim iznosima tužiteljica postavljala svoj zahtjev, te kada je tuženik i u kojim iznosima vršio dobrovoljne isplate.

6. Tužiteljica je u tužbi od 31. svibnja 2016. godine zatražila isplatu iznosa od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, sve na ime naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

7. Tužiteljica je na ročištu 07. travnja 2017. godine snizila tužbeni zahtjev na iznos od 41.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, čemu se tuženik nije protivio.

8. Tuženik je na ime naknade neimovinske štete tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja dana 18. siječnja 2018. godine uplatio iznos od 7.500,00 kn, dana 23. kolovoza 2019. godine još iznos od 4.000,00 kn.

9. Tužiteljica je na ročištu održanom 23. siječnja 2020. godine snizila tužbeni zahtjev, navodeći da s osnova naknade neimovinske štete potražuje iznos od 18.540,00 kn, a kako je tuženik uplatio iznos od 11.500,00 kn, to potražuje daljnji iznos od 7.040,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate. Ujedno potražuje i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 7.500,00 kn od dana podnošenja tužbe pa do 18. siječnja 2018. godine, te zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn za razdoblje od podnošenja tužbe pa do 23. kolovoza 2019. godine.

10. Tuženik se usprotivio takvom povlačenju dijela tužbe.

11. Na ročištu održanom 25. studenog 2020. godine tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev, a obzirom na nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na iznos od 27.810,00 kn, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 11.500,00 kn iznosi 16.310,00 kn. Tužiteljica je ostala kod zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćene iznose.

12. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe.

13. Tužiteljica u nastavku ističe kako je osnovni tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 50.000,00 kn, odnosno u višem iznosu nego što je bilo određeno zadnjom preinakom. Znači tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na ročištu 25. studenog 2020. godine i to na način da je snizila visinu početno postavljenog tužbenog zahtjeva sa 50.000,00 kn na 27.000,00 kn s osnove naknade neimovinske štete. Smatra kako Vrhovni sud u obrazloženju presude krivo navodi u točci 21. i 23. da je sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onog zatraženog tužbom te da je tužiteljica na navedenom ročištu zatražila isplatu naknade neimovinske štete u iznosu većem od onog zatraženog u tužbi. Stoga je netočna tvrdnja da tuženik nije znao za potraživanje iznosa dugovanja pa se tako ne može raditi o pravnoj nesigurnosti.

14. Tuženik ukazuje da je tužiteljica propustila ukazati na činjenicu da je zahtjev iz tužbe snižen na ročištu od 23. siječnja 2020. godine na iznos od 7.040,00 kn, a da bi tek kasnije na ročištu 25. studenog 2020. godine povećan na konačno potraživani iznos od 16.310,00 kn.

15. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, ispis sa facebook stranice, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Viliju Berošu, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Branimiru Cerovskom, izvršen je uvid u dopis Očne poliklinike dr. Vukas, proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka dr. Branimira Cerovskog.

16. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete u iznosu od 1.371,00 eur tekuće od 01. lipnja 2016. pa do 25. studenog 2020. godine osnovan.

17. Prvenstveno valja navesti kako je tužiteljica na ročištu 07. travnja 2017. godine snizila tužbeni zahtjev na iznos od 41.000,00 kn, kojem se sniženju tuženik nije protivio, pa je stoga navedeni iznos mjerodavni tužbeni zahtjev.

18. Tužiteljica je na ročištu održanom 23. siječnja 2020. godine navela kako na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 18.540,00 kn, što bi predstavljalo djelomično povlačenje tužbe.

19. Međutim, kako se tuženik usprotivio takvom povlačenju dijela tužbe, to nije bilo mjesta donošenju rješenja iz čl. 193. ZPP-a, već je o zahtjevu dalje trebalo odlučiti prema tužbenom zahtjevu kako je postavljen 07. travnja 2017. godine (41.000,00 kn).

20. Stoga tužbeni zahtjev kako ga je tužiteljica postavila 25. studenog 2020. godine na iznos od 27.810,00 kn ne predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, već zapravo ponovno smanjenje.

21. Tuženik se nakon takvog uređenja tužbenog zahtjeva usprotivio preinaci koju je sud dopustio, ali ne i djelomičnom povlačenju tužbe.

22. S obzirom na navedeno, tužiteljici na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete pripada zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP), odnosno tekuća od odštetnog zahtjeva kako je to tužiteljica i zatražila.

23. Međutim, valja navesti kako bi prema stavu ovog suda tužiteljici takva kamata u konkretnom slučaju pripadala čak i da je došlo do povećanja tužbenog zahtjeva 25. studenog 2020. godine, obzirom je tužiteljica navela kako tužbeni zahtjev uređuje na temelju novodonesenih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

24. Prema odredbi čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

25. U odluci broj Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. izraženo je shvaćanje da je sud pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu, dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

26. Proizlazi da odredba čl. 12. st. 4. ZOOP ima istu svrhu i cilj kao i čl. 1103. ZOO, pa nisu prihvatljivi navodi tuženika da on ne bi bio u zakašnjenju sve do dana preinake tužbe (do koje je došlo uslijed primjene pravnog shvaćanja revizijskog suda).

27. ESLJP u presudi Voronkov protiv Rusije (zahtjev br. 10698/18, presuda od 2. ožujka 2021.), te Sanofi Pasteur protiv Francuske (zahtjev br. 25137/16, presuda 13. veljače 2020.) i dr., smatra da ne može dovoditi u pitanje izbor nacionalnog prava koji daje veću težinu pravu pristupa sudu osoba koje su pretrpjele tjelesne povrede spram prava na pravnu sigurnost osoba odgovornih za te povrede.

28. Stoga nije bilo nerazumno očekivati da tužiteljica tijekom višegodišnjeg trajanja parničnog postupka, u kojemu se tuženik opirao svojoj obvezi na naknadu štete, preinači tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva (čak i u okolnostima i da nije došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija), slijedom čega, imajući u vidu sve iznijete okolnosti slučaja, nije došlo do povrede načela razmjernosti.

29. Iako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako i Rev 660/2021-2 od 14. rujna 2021., izrazio shvaćanje da, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, zatezna kamata na iznos pravične novčane naknade teče od podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu u mirnom postupku i da oštećeni ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni mu iznos naknade štete od dana postavljanja odštetnog zahtjeva, ali u slučaju da je tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe zahtjev povisio, zatezne kamate za povišeni iznos može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev postavio (u tom smislu i Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev 1303/2022-2 od 31. siječnja 2023. i dr.), u posebnim okolnostima ovog slučaja (promjena Orijentacijskih kriterija i njihova primjena), nužno je drugačije sagledati ovo pravno pitanje.

30. Naime, izmjena Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuje se na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene. Odredbom čl. 12. st. 6. ZOOP-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specijalis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tako da se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016. zauzeto je pravno shvaćanje: „Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga.“.

32. U odgovoru na postavljeno pitanje, u odluci broj Rev 27/2022-2 od 16. studenog 2022., odlučeno je da obveza isplate pravične novčane naknade neimovinske štete, u slučaju kada šteta nije nastala nakon toga, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a ne danom donošenja prvostupanjske presude.

33. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti zatezne kamate i na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužiteljica i zahtijevala.

34. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 27. Ovršnog zakona.

35. Odluka o parničnom trošku odnosi se samo na trošak nastao u ponovnom postupku, jer je o prethodno nastalom trošku pravomoćno presuđeno.

36. U ponovnom postupku tužiteljica je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom te se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za zastupanje na ročištu 05.02.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 50,00 eur ukupno iznosi 250,00 eur.

38. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 19. ožujka 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.