REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4046/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik GĐ dipl. iur., protiv tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, kojeg zastupa punomoćnik ZĐ, mag. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi isplate iznosa od 61.430,27 €, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-331/2023-29 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-331/2023-29 od 3. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-331/2023-29 od 3. srpnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 61.430,27 € s kamatama po stopi propisanoj za ostale odnose.
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je predmet spora bio zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala zbog propusta u održavanju predmetne ceste u stanju sigurnom za nesmetan promet i nepoduzimanja propisanih radova redovnog održavanja ceste, što je bio dužan obavljati tuženik sukladno odredbama Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. travnja do 31. prosinca 2014. (dalje: Ugovor).
1.2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je, presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Pn-23/2019 od 1. kolovoza 2019., koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4482/2019 od 10. lipnja 2020. naloženo tuženiku u tom postupku Hrvatske ceste d.o.o. da tužitelju DĐ iz [adresa] na ime naknade štete isplati novčani iznos od 281.348,52 kuna i 60.320,00 kuna na ime troškova postupka, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
1.3. Prema obrazloženju navedene presude, do štete je došlo zbog stanja ceste, koje je bilo takvo da se cesta opravdano mogla i morala zatvoriti zbog obilne i dugotrajne kiše koja je izazvala bujično prelijevanje vode preko kolnika.
1.4. Dalje, prvostupanjski sud ukazuje da je tuženik u ovom postupku bio umješač u navedenom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Crikvenici, te da je u odnosu na tuženika ostvaren tzv. intervencijski efekt presude. Sukladno odredbi članka 208.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.) tuženik u ovom postupku ne može tvrditi da predmetni spor nije pravilno riješen, niti može poricati činjeničnu i pravnu ocjenu stvari iznesenu u pravomoćnoj presudi iz te prijašnje parnice, koja ne može biti predmet ponovnog raspravljanja i utvrđivanja u ovom postupku.
1.5. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik propustio izvršiti svoju ugovornu obvezu sukladno odredbama članaka 23. i 24. Ugovora te da postoji njegova obveza da štetu koja je zbog tog propusta nastala naknadi primjenom odredbi članaka 342. i 346. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).
2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika.
3. Tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da do štete nije došlo zbog njegovih propusta, već zbog propusta tužitelja da pravilno održava cestu. Prema mišljenju tuženika, on bi vršio prevenciju i otklanjanje nedostataka na cestama da mu je to plaćeno, te da je tužitelj tek naknadno zatražio sanaciju tog dijela ceste. Ponavlja navode da je tužitelj mogao izmijeniti ograničenje brzine ili zatvoriti prometnicu, što nije učinio, te smatra da prvostupanjski sud zanemaruje odredbe Zakona o cestama i Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupka zatvaranja javne ceste. Smatra da nema elemenata krivnje niti propusta na strani tuženika, te predlaže preinačiti presudu.
4. Umješač na strani tuženika podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer prvostupanjski sud smatra da je redovito održavanje sustava odvodnje kao neposrednog uzroka nastanka predmetnog štetnog događaja bila dužnost tuženika te da takvi radovi spadaju u redovito održavanje cesta. Ukazuje da to nije u skladu s obrazloženjem presude, prema kojoj uzrok nastanka štetnog događaja nije u propustu tuženika vezanom za redovito održavanje sustava odvodnje, već da je uzrok nesreće količina oborina. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika tužitelj osporava navode žalitelja, te smatra da žalbe treba odbiti kao neosnovane uz naknadu troška odgovora na žalbu.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
8. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.
9. S obzirom na to da je tuženik sudjelovao kao umješač u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskom sudom u Rijeci, Stalnom službom u Crikvenici pod poslovnim brojem Pn-23/2019, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da presuda od 1. kolovoza 2019., donesena u tom predmetu, u odnosu na tuženika ima intervencijski učinak u smislu odredbe članka 208.a stavka 1. ZPP-a.
10. Iz navedenog je razloga pravilno pozivanje prvostupanjskog suda na činjenice koje su utvrđene u tom parničnom postupku, pa te činjenice ne treba posebno utvrđivati.
11. Dalje, u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja ukazati da tuženici pogrešno tumače uzrok nastanka štete. Naime, kada se govori o uzroku štete, time se ne podrazumijeva samo neposredan štetni događaj (proklizavanja vozila), već i oni uzroci koji su mu prethodili. Načelno, šteti može prethoditi niz događaja, a koji će se od njih uzeti kao uzrok same štete ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
12. Stoga je prvostupanjski sud, kao uzrok štete, uzeo vremenski prvi događaj koji se može dovesti u uzročnu vezu sa štetom, a koji je neposredno bitan za kasniji slijed događaja te je od pretežnog značaja za nastanak štete. U ovom konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je do štete došlo zbog stanja ceste, koje je bilo takvo da se cesta opravdano mogla i morala zatvoriti zbog obilne i dugotrajne kiše koja je izazvala bujično prelijevanje vode preko kolnika.
13. Upravo propust tuženika da cestu zatvori zbog obilne i dugotrajne kiše predstavlja povredu ugovorne obveze iz članka 24. Ugovora, na koju se poziva i prvostupanjski sud. Prema toj odredbi, dio ceste na kojemu su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu otkloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih bi se cesta morala zatvoriti, izvoditelj (ovdje tuženik) je dužan obilježiti i preusmjeriti promet, što tuženik nije učinio.
14. Stoga tuženik snosi odgovornost za sve ono što se dogodilo zbog tog propusta, pa tako i štetni događaj koji je predmet ovog spora, neovisno o samom uzroku proklizavanja vozila.
15. S obzirom na to da je do štete došlo zbog propusta tuženika da izvrši svoju ugovornu obvezu i da zatvori cestu te preusmjeri promet, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe članaka 342. i 346. ZOO-a te presudio kao u izreci.
16. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijene su kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
