REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1136/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tvrtko Klobučar, odvjetnik iz Zagreba, I. Vranovinski ogranak 2, protiv tuženika-protivnika osiguranja MEDULINSKA RIVIJERA d.o.o. Medulin, Centar 223, OIB: 11127035918, kojeg zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik iz Pule, Flanatička 16, radi kršenja prava industrijskog dizajna i autorskih prava, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-105/2022-45 od 7. veljače 2025., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-105/2022-45 od 7. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda je izdana privremena mjera radi povrede prava iz industrijskog dizajna predlagatelja osiguranja registriranog kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo D20010197-1 i radi povrede autorskog prava na način da je tuženik dužan ukloniti Kabine za plažu sa 15 precizno određenih lokacija te mu se zabranjuje oglašavanje prodaje oglasnog prostora na tim kabinama za presvlačenje. Iz obrazloženja proizlazi da je predlagatelj osiguranja dizajner i nositelj industrijskog dizajna registriranog kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, reg broj D20010197-1. Iz ugovora o licenciji od 8. siječnja 2007. (str. 75.- 76. spisa) proizlazi da je predlagatelj osiguranja kao nositelj industrijskog dizajna na društvo Boje media d.o.o. Zagreb prenio isključivu licencu do 6. studenog 2011. godine. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o industrijskom dizajnu („Narodne novine“ broj: 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11, 46/18) propisano je da nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranog dizajna i sprječavanja drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja. Odredbom čl. 17. st. 2 Zakona o industrijskom dizajnu propisano je da korištenje u smislu čl. 17. st. 1. Zakona o industrijskom dizajnu obuhvaća posebice izradu, ponudu, stavljanje u promet, uvoz, izvoz ili korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je dizajn primijenjen te skladištenje takvog proizvoda u navedene svrhe. Predlagatelj je učinio vjerojatnom okolnost da je nakon izvršenog uklanjanja kabina protivnik osiguranja postavio nove kabine za presvlačenje prema fotografijama na str. spisa 66.-69. i 80.-84. Navedena činjenica proizlazi iz oglašenih cjenika protivnika osiguranja za oglašavanje na javnim površinama na str. spisa 77.-78, koji se odnose na prostore za reklamu na kabinama za presvlačenje (str. spisa 80.-84.). Novoizrađene konstrukcije za presvlačenje rađene su po uzoru na kabine na kojima je sadržan registrirani dizajn tužitelja. Osim iz fotografija novopostavljenih kabina za presvlačenje (str. spisa 80.-84.), u ovoj je fazi postupka, učinjena vjerojatnom činjenica da je na kabinama primijenjen dizajn predlagatelja osiguranja. Dizajn kabina na str. spisa 80.-84. izvedbom i oblikom oponaša registrirani industrijski dizajn tužitelja D20010197-1 prema izgledu na str. spisa 8. Ukupni dojam izgleda kabina upućuje na zaključak da novopostavljene kabine konturama i veličinom koriste dizajn predlagatelja osiguranja. Stoga je učinjena vjerojatnom okolnost povrede. Takav zaključak sud temelji na pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za industrijsko vlasništvo mr. sc. Andrei Kordić koja je iznijela mišljenje da je registrirani industrijski dizajn broj D20010197-1, nositelja KD sadržan u vanjskom izgledu zatečenih kabina za presvlačenje na očevidu na licu mjesta održanom 12. siječnja 2024. Dakle, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Andree Kordić kao i iz njezinog iskaza (str. spisa 330.-332.) učinjena je vjerojatnom činjenica da je na kabinama koje je postavio protivnik osiguranja korišten registrirani industrijski dizajn predlagatelja osiguranja za kojeg je učinjena vjerojatnom okolnost da je i nositelj autorskog prava nad djelom industrijskog dizajna. Kako protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem radnje korištenja proizvoda na koji je dizajn primijenjen, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede, prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće (čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o industrijskom dizajnu). Prema odredbi čl. 273. ZAPSP-a nositelj autorskog prava čije je pravo povrijeđeno ima pravo na zaštitu tog prava te ga ovlašćuje da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (čl. 273. st. 1. i 2. ZAPSP-a). Kako je učinjena vjerojatnom okolnost da je kroz razdoblje od 2021. do 2024. (uključivo) protivnik osiguranja na kabinama na kojima je sadržan registrirani dizajn predlagatelja, stekao koristi od marketinških aktivnosti odnosno prodaje oglasnog prostora na predmetnim kabinama učinjena je vjerojatnom povreda industrijskog dizajna predlagatelja osiguranja kao i povreda autorskih prava tužitelja (predlagatelja osiguranja) kao autora djela industrijskog dizajna. Stoga je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine u smislu da je protivnik osiguranja dužan trpjeti uklanjanje predmetnih kabina i zabranu oglašavanja i stjecanje koristi od prodaje oglasnog prostora na kabinama za presvlačenje za koje je učinjena vjerojatnom okolnost povrede autorskih prava i prava iz industrijskog dizajna predlagatelja osiguranja.

2. Protiv tog rješenja je žalbu izjavio tuženik – protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka osiguranja, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te ističe kako je prejudicirano rješenje u parničnom postupku nadalje ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka i smatra da su se trebale ispuniti i sve pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. Ovršnog zakona te ističe kako predlagatelj nije aktivno legitimiran za podnošenje prijedloga za osiguranje privremenom mjerom jer je prava prenio na društvo Crodizajn d.o.o. Slijedom svega navedenoga, protivnik osiguranja predlaže da ovaj sud usvoji žalbu te pobijano rješenje preinači na način da prijedlog za osiguranje u cijelosti odbaci, a podredno da ga u cijelosti odbije kao neosnovanog.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i na zakonu osnovano.

5. Prema odredbi čl. 185. st. 1. ZASP-a na zahtjev nositelja prava koji učini vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje pravo iz ovoga Zakona; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile pravo iz Zakona; te odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda kojima se protupravno povređuje pravo iz Zakona.

6. Slijedom navedenog proizlazi da se privremena mjera može izreći onda kada podnositelj zahtjeva učini vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno a predmetna privremena mjera je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je predlagatelj osiguranja dizajner i nositelj industrijskog dizajna registriranog kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, reg. broj [registarska oznaka]. Neosnovano žalitelj osporava aktivnu legitimaciju jer je iz ugovora o licenciji od 8. siječnja 2007. kojim je prepuštena isključiva licencija utvrđeno da je taj ugovor istekao te da sam dizajner ima kao nositelja isključivog prava korištenja registriranog dizajna ima pravo sprečavanja drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja. Činjenica da bi društvo CRO dizajn d.o.o. bilo postavljalo predlagateljeve kabine za presvlačenje ne utječe na ocjenu postojanja prava na strani predlagatelja osiguranja jer je to društvo radilo fizičko postavljanje kabina po nalogu nositelja prava. Naime, odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o industrijskom dizajnu („Narodne novine“ broj: 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11, 46/18) propisano je da nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranog dizajna i sprječavanja drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja. Odredbom čl. 17. st. 2. Zakona o industrijskom dizajnu propisano je da korištenje u smislu čl. 17. st. 1. Zakona o industrijskom dizajnu obuhvaća posebice izradu, ponudu, stavljanje u promet, uvoz, izvoz ili korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je dizajn primijenjen te skladištenje takvog proizvoda u navedene svrhe.

7. Pravilno je u tijeku postupka utvrđeno da predlagatelj osiguranja nakon uklanjanja kabina za presvlačenje, nije dao protivniku osiguranja odobrenje za korištenje kabina za presvlačenje za koje predlagatelj tvrdi da sadrže registrirani dizajn. No, protivnik osiguranja je postavio nove kabine za presvlačenje i to po uzoru na kabine na kojima je sadržan registrirani dizajn tužitelja te je vršio marketinške aktivnosti. Nadalje je sud prvog stupnja nakon provedenog vještačenja utvrdio da je učinjena vjerojatnom činjenica da je na kabinama primijenjen dizajn predlagatelja osiguranja. Dizajn kabina koji izvedbom i oblikom oponaša registrirani industrijski dizajn tužitelja D20010197-1 naime ukupni dojam izgleda kabina upućuje na zaključak da novopostavljene kabine konturama i veličinom koriste dizajn predlagatelja osiguranja. Takav je zaključak sud utemeljio na pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za industrijsko vlasništvo mr. sc. Andrei Kordić koja je iznijela mišljenje da je registrirani industrijski dizajn broj D20010197-1, nositelja KD sadržan u vanjskom izgledu zatečenih kabina za presvlačenje na očevidu na licu mjesta održanom 12. siječnja 2024. Stoga je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine u smislu da je protivnik osiguranja dužan trpjeti uklanjanje predmetnih kabina i zabranu oglašavanja i stjecanje koristi od prodaje oglasnog prostora na kabinama za presvlačenje za koje je učinjena vjerojatnom okolnost povrede autorskih prava i prava iz industrijskog dizajna predlagatelja osiguranja.

8. Odredbom čl. 288. st. 1. ZAPSP-a propisano je da sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede na zahtjev nositelja prava koji učini vjerojatnim da mu je pravo iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede primjerice tako što će naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povrjeđuje pravo ili odrediti oduzimanje te isključenje iz prometa proizvoda kojima se protupravno povrjeđuje pravo. Odredbom čl. 56.d Zakona o industrijskom dizajnu propisano je da na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede industrijskog dizajna sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povrjeđuje industrijski dizajn te odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su protupravno obilježeni industrijskim dizajnom.

9. Stoga je pravilno sud prvog stupnja predloženu privremenu mjeru uklanjanja kabina za presvlačenje ocijenio prikladnom za postizanje svrhe sprječavanja protivnika osiguranja u daljnjoj povredi autorskih prava predlagatelja u smislu čl. 288. st. 1. ZAPSP-a kao i prikladnim sredstvom osiguranja zbog vjerojatnosti povrede prava iz industrijskog dizajna pozivom na odredbu čl. 56.d Zakona o industrijskom dizajnu. Neosnovano stoga žalitelj ističe kako je sud prvog stupnja trebao primijeniti i sva pravila iz Ovršnog zakona, jer posebni propisi sadrže drugačija pravila za određivanje privremenih mjera, pa se u ovom slučaju niti ne primjenjuju opća pravila iz Ovršnog zakona na koje se poziva žalitelj.

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i čl. 381. ZPP-a, u vezi s odredbom iz čl. 368. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak