Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2421/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Fiber d.o.o. Umag, OIB 89956598516, Umag, Radnička ulica 12, zastupanog po punomoćniku Zoranu Belušiću, odvjetniku iz Buja, protiv tuženika DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Povrv-253/2021-66 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Povrv-253/2021-66 od 3. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Miodraga Ivkovića, iz Buzeta, poslovni broj Ovrv-320/2019 od dana 17. lipnja 2019. godine kojim se nalaže ovršeniku: BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ovrhovoditelju: FIBER d.o.o., [adresa], OIB: 89956598516, MBS: [matični broj subjekta], naknadi tražbinu u iznosu od: 166.898,93 eur/ 1.257.500,00 kuna1 zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 31.521,67 eur / 237.500,00 kuna od 17. rujna 2016.

- na iznos od 29.862,63 eur/ 225.000,00 kuna od 19. siječnja 2018.,

- na iznos od 105.514,63 eur/ 795.000,00 kuna od 23. listopada 2018.

pa do dana 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ovog rješenja.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Miodraga Ivkovića, iz Buzeta, poslovni broj Ovrv-320/2019 od dana 17. lipnja 2019. godine kojim se nalaže ovršeniku: BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ovrhovoditelju: FIBER d.o.o., [adresa], OIB: 89956598516, MBS: [matični broj subjekta], u roku od 8 dana, naknadi tražbinu u iznosu od:

55.743,58 eur/ 420.000,00 kuna1 te zakonske zatezne kamate na taj iznos, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 29.193,13 eur/ 219.955,64 kuna1 u roku od petnaest dana, a za iznos od 29.193,13 eur/ 219.955,64 kuna1 tužitelj se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

IV. Tuženik se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I., III. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti, preinači pobijanu presudu u dijelu koji se pobija žalbom i odbije tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Između stranaka nije sporno da je prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni br. P-126/2019-9 od 13. veljače 2020. u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika posl. br. Ovrv-320/2019 od 17. lipnja 2019. i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan kao i da je odlukom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-708/2020-2 od 2. lipnja 2021. ukinuta navedena prvostupanjska presuda.

6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je iz iskaza svjedoka MĐ utvrđeno da je bio dugogodišnji poslovni partner IĐ, da se bavi izvođenjem elektroinstalacija, da je upravo on izvodio radove postavljanja elektroinstalacije na predmetnom objektu, da je ponudu napravio NĐ, da ga je on upoznao i sa investitorom, da mu je BĐ trebao platiti iz kredita, koji nikad nije dobio, da je posao s materijalom iznosio 1.600,00 eura, a nikada da mu Đ nije platio ništa, a 800 eura na kraju da mu je platio NĐ, da zna da NĐ nije plaćeno ništa, mada je on prethodno plaćao i materijal i izvođenje određenih radova, da je ugovorena cijena bila preko 200.000,00 eura, da koliko zna, nakon 2012. JĐ da nije izvodio nikakve radove na predmetnom objektu,

- da iz iskaza LĐ proizlazi da je radio projekt za rekonstrukciju i dogradnju zgrade u [adresa], a naručitelj da je bio BĐ i supruga, negdje 2008., da mu je idejni projekt plaćen u cijelosti, glavni ne, da je izvođač radova bio NĐ sa svojom firmom, da mu je on rekao da radove izvodi bez plaćanja, a da će mu radovi biti plaćeni kad investitor dobije kredit, da koliko zna investitor da kredit nikada nije dobio, da je radio kao vanjski suradnik za firmu Lemex i da je račun Lemexu ispostavio, da je BĐ i njemu osobno jedan dio platio na ruke kao i Lemexu te je ostao dužan platiti oko 6.000,00 eura, a tužbu da nisu podnosili jer su smatrali da će teško naplatiti izgubljeno,

- da iz iskaza AĐ, brata NĐ proizlazi da je u vrijeme izvođenja radova bio zaposlen u bratovoj firmi, da zna da je bila dogovorena rekonstrukcija i dogradnja objekta u [adresa], da je JĐ trebao izvoditi sve radove i nabavljati materijal, a BĐ da je trebao sve platiti kada mu bude odobren kredit, da iako je non-stop govorio da će kredit ubrzo dobiti, do realizacije kredita da nikada nije došlo, da je BĐ stalno govorio da će dobiti kredit, a kad kredit nije dobio, govorio je da će prodati kuću i isplatiti JĐ, ali ni do toga nije došlo, da JĐ nije platio ništa, a nije bilo prigovora na kvalitetu radova,

- da je i HĐ iskazivala da je JĐ trebao dobiti kredit za predmetnu nekretninu, do čega u konačnici da nije došlo, da joj je JĐ 2015. rekao da mora ispostaviti račune za predmetnu nekretninu, da se JĐ nikad nije žalio na kvalitetu radova, da kad je JĐ vidio da neće dobiti kredit, predložio je i JĐ da preuzme nekretninu u [adresa], ali ni do tog nije došlo, da su inače JĐ i supruga stalno govorili JĐ, neka ne brine i da će mu sve biti plaćeno, da je čak neko vrijeme u pregovore oko ispalite cijene bio uključen i tuženikov sin, ali ni tada da nije došlo do plaćanja,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su izvođeni građevinski radovi na kući tuženika u razdoblju od 2008.-2011. sa prekidima, da sa tuženikom nije napravio nikakav ugovor o građenju u pisanom obliku, da račune nije nikad ranije izdavao i prethodno dostavio tuženiku jer da je takav dogovorio bio sa DĐ, obzirom da je kuća bila pod hipotekom, pa da je trebalo obaviti što više radova da se može dobiti još veći kredit, da nema nikakav pisani dokument o izvedenim radovima, da je radio na objektu koji nije imao građevinsku dozvolu, a radilo se o postojećem objektu- adaptaciji, da su računi kasnije izdati, jer da je tako tražio tuženik, a da ih je odmah po izvršenom radu izdao da bi morao platiti porez bez obzira je li svoju uslugu naplatio, ili podnijeti tužbu, da je troškovnik bio samo u početku, a kasnije da je rađeno sve na povjerenje, bez troškovnika,

- da je saslušan u ponovljenom postupku zz tužitelja NĐ iskazao da je sa DĐ prijatelj iz djetinjstva, da ga je JĐ odvezao na predmetnu nekretninu, i zamolio da mu napravi procjembeni troškovnik za radove, da je prvi troškovnik bio na 230.000,00 eura do 240.000,00 eura na što je JĐ pristao, da nikakav pismeni ugovor nije napravljen, da je Fiber d.o.o. kupovao kompletan materijal i izvodio kompletne radove na predmetnoj nekretnini, da ga je JĐ zamolio da mu ne izdaje nikakav račun dok ne dobije kredit da bi mu u konačnici JĐ rekao da je zahtjev za kredit odbijen, da je nakon toga JĐ odustao od daljnjih poslova, a u to vrijeme da je već bilo napravljeno 70 – 80% posla, da račune nije izdavao zbog zakona da ne bi trebao unaprijed plaćati PDV, a i JĐ i njegova supruga da su stalno obećavali da će sve platiti, da mu JĐ mu nije platio ništa, da je račune počeo izdavati nakon što više nije trebao plaćati unaprijed PDV, da nikada nije bilo nikakvog prigovora na kvalitetu radova, da je JĐ za gradnju svog objekta potrošio nula kuna, da je sa DĐ bio dogovorio da će platiti sve po dobivanju kredita, a kad je vidio da od kredita nema ništa, niti od prodaje nekretnine da bi mu JĐ platio, odlučio je izdati račun na što se i supruga tuženika ljutila, ali im je rekao da i nakon izdavanja računa imaju tri godine vremena za njegovo plaćanje,

- da je tuženik u bitnome iskazao da je ustvari njega JĐ nagovarao da uredi taj objekt, da ništa sa tužiteljem nije dogovarao o načinu plaćanja, ali da je postojao dogovor o podizanju kredita mada se nikada ništa detaljno nije dogovaralo, da je JĐ znao da on nema novaca, a počeo je raditi na njegovoj kući jer ih je JĐ na to nagovarao, da on smatra da je prevaren zato što je trebao imati gotov objekt da bi u njemu trebao početi raditi, da je bio dogovor da će on vratiti JĐ novac nakon što počne raditi u objektu, da je JĐ napravio ponudu oko 230.000,00 – 240.000,00 eura, da nikada nije rekao JĐ da prestane raditi jer da mu nema otkuda plaćati, da su JĐ nakon dvije – tri godine od početka gradnje zamolili da prestane raditi jer da nemaju novaca, da su svi radnici koji su radili na njegovom objektu znali da on nema čime platiti, da nikada nije prigovarao kvaliteti izvršenih radova niti količini radova izvršenih od strane Fiber d.o.o,

- da dostavljeni građevinski dnevnik ne zadovoljava minimalnim uvjetima da bi ga sud cijenio u ovom postupku, da nema osnovnih sastojaka koji bi utjecali na njegovu valjanost, a ono što je pisano, da je pisano nečitkim i nerazumljivim rukopisom,

- da su računi u spisu nesporno izdani (tako je naznačen datum) s dospijećem 31.12.2015., 12.3.2016., 17.9.2016. i 23.1.2018., sa naznakom naziva usluge- adaptacija seoskog imanja,

- da otvorene stavke (44) prikazuju račune koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu, na ime tuženika TĐ,

- da je iz iskaza zz tužitelja i tuženika utvrđeno da je ponuda bila na 230.000,00 – 240.000,00 eura,

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su računi izdati, da se supruga tuženika "bunila", ali da im je i sam zz tužitelja rekao da i nakon izdavanja računa imaju vremena tri godine račune platiti,

- da je tužitelj sam kupovao i plaćao materijal za adaptaciju predmetne nekretnine što da nije sporno među strankama, a iz dostavljenih računa u spisu, koje je tužitelj pronašao, njihovim zbrajanjem od strane suda utvrđeno je da je tužitelj ukupno platio po računima iznos od 327.761,18 kuna,

- da se na listu 36 spisa nalazi kartica partnera, a na strani 42 spisa da se nalazi pismo koje je NĐ uputio tuženiku i njegovoj supruzi, datiran s 18.11.2018., da u tom pismu, ukratko zz tužitelja opisuje da se godinama nište ne mijenja i kako mu se bliži rok da on mora nešto poduzeti i mora podići tužbu, da je također predlagao i zatvaranje računa, onih koji prvi dolaze na naplatu kroz pozajmice, da je obavijestio da ako i podnese tužbu, da se ona uvijek može povući, ako se računi podmire, da je predložio da se dogovore "bez uplitanja suda", da im je tim pismom poslao ponovno kopije izdanih računa i posljednjeg izdanog, da je ovo u suglasnosti i sa iskazom samog tužitelja, odnosno zakonskog zastupnika iz čijeg iskaza proizlazi da je on čekao jako dugo plaćanje od strane tuženika, koji mu je uporno obećavao da će mu sve biti plaćeno po odobrenju kredita, da u konačnici, tuženik nije platio ništa.

- da fotografije u spisu prikazuju izgled nekretnine, prije adaptacije i nakon adaptacije, te se vidi obim izvedenih radova i razlika u izgledu nekretnine prije i poslije izvedenih radova,

- da računi nikada ranije, prema tvrdnji tuženika prije pokretanja ovršnog postupka nisu dostavljeni ovršeniku, a tužitelj da o tome ne dostavlja, niti predlaže bilo kakav dokaz,

- da je na licu mjesta, u selu [adresa], na nekretnini gdje su izvedeni radovi čija naplata je predmetom ovog postupka, uz građevinskog vještaka utvrđeno da u spisu ne postoji ugovorni troškovnik, a među strankama da je i nesporno da ugovor o građenju u pismenoj formi nikada nije niti zaključen, da je sud sa strankama i građevinskim vještakom obišao nekretninu koja je predmetom tužbe, te su se zz tužitelja i tuženik očitovali o izvedenim radovima, količini i materijalima, (str. 432-436 spisa), da je nesporno da su radovi započeti 2008. i završeni 2011.,

- da je iz nalaza građevinskog vještaka utvrđeno da cijena izvedenih radova sa utrošenim materijalom iznosi 143.260,77eur/1.079.398,29 kn, bez PDV-a, da je za potrebe dobivanja vrijednosti izvršenih radova koristio Bilten VI, 2009. Standardna kalkulacija radova u visokogradnji“ koji je sukladan cijenama u tom periodu izvođenja radova (prosjek godina izvođenja radova (2008-2012), da je za izračun količina i izradu dokaznica mjera koristio programe „Archi-Cad“ i „Adriakod“ (originalne licence) te mjerni uređaj „Bosch GLM 100 C“, da je procjena troškova izrađena troškovnom metodom izradom troškovnika izvedenih radova, da se radovi vrednuju u razdoblju izvođenja radova od 2008. do 2012.,

- da su na nalaz i mišljenje vještaka stranke istakle primjedbe na koje je građevinski vještak odgovorio u svom podnesku od 23. siječnja 2023.,

- da je građevinski vještak ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja (str 744.746), te odgovorio na sve primjedbe stranaka,

- da je vještak i na ročištu prilikom usmenog saslušanja u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja,

- da je djelomično osnovan prigovor zastare.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredbu članak 620. Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11), prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj za tuženika izvodio radove adaptacije i dogradnje kuće, reprezentativnog izgleda bez ikakvog pisanog ugovora, bez troškovima i bez vođenja građevinskog dnevnika. NĐ i tuženik da su bili dugogodišnji prijatelji, a među njima da je očito postojao odnos povjerenja i da su se upravo radi te činjenice i upustili u ovako obiman posao bez ikakvog pismenog traga. ZZ tužitelja da je dugo čekao sa primjenom bilo kakvih sredstava prisilne naplate, već je tuženiku i njegovoj supruzi nudio modalitete na koji način da mu namire troškove izvedenih radova i kupnje materijala. Tuženik da u rekonstrukciju i dogradnju nije uložio ništa, te je zavlačio tužitelja govoreći mu da će dobiti kredit, koji u konačnici nije dobio. U pravu je tužitelj kad tvrdi da je on svoju obvezu izvršio izvođenjem radova i nabavkom materijala za izvođenje tih radova i kad tvrdi da je i tuženik preuzeo izvedene radove, bez ikakvih primjedbi. To znači da su obje ugovorne stranke izvršile svoje obveze, tužitelj u cijelosti ili gotovo u cijelosti, a tuženik u pretežitom dijelu, na način da je preuzeo izvedene radove, ali za te radove nije platio ništa, pa da može doći do primjene odredbe čl. 294. ZOO. Tuženik da nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora, zato jer je sam pristao na zaključenje ugovora u usmenoj formi, a sada upravo tu činjenicu ističe kao jedan od razloga uslijed kojih odbija tužitelju platiti išta. Ovakvo njegovo postupanje, da je dakle protivno načelu savjesnosti i poštenja. Nadalje, čl. 6 ZOO propisuje da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Pismena forma ugovora o građenju da je propisana upravo radi njegove kompleksnosti, da bi se lakše razjasnili prijepori oko količine i cijene radova. U konkretnom slučaj da nije čak toliko upitna cijena, količina izvedenih radova, (osim u manjem, zanemarivom dijelu), kao niti kvaliteta, budući ona nije bila osporena nikad prije ovog postupka, a tuženik nije dostavio nikakve dokaze da bi prigovarao o nedostacima na građevini ili upućivao tužitelju bilo kakve primjedbe. Radi se o valjanom, razumljivom ugovoru i bez obzira što on nije zaključen u pismenoj formi, dok tuženik odbija bilo kakvu isplatu. Tužitelj da je izdao račune, o čemu je obavijestio tuženika i njegovu suprugu pa da je tuženik znao za ispostavljene račune. Nakon izdavanja računa, za račun od 300.000,00 kuna od 31.12.2015 i 120.000,00 od 4.3.2016. da je prošao trogodišnji rok od dana izdavanja računa do utuženja (14.6.2019.), pa da su sukladno članku 214. ZOO računi u zastari, no ostaju računi s dospijećem 17.9.2016., u iznosu od 31.521,67 eur/ 237.500,00 kuna, 20.12.2017. u iznosu od 29.862,63 eur/ 225.000,00 kuna i 15.10.2018. u iznosu od 10.5514,63 eur/ 795.000,00. odnosno u ukupnom iznosu od 166.898,93 eur/ 1.257.500,00 kuna. Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da vrijednost radova i materijala izvedeno po tužitelju iznosi 143.260,77eur/1.079.398,29 kuna, bez PDV-a. Sud da je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, a kvaliteta radova da nije bila predmetom vještačenja. Također, vještak da je odgovorio i na primjedbe stranaka, a jesu li radovi dovršeni 2010. ili 2012.da ne utječe na izračun. Na iznos od 1.079.398,29 kuna da je dodan iznos PDV, 25% 35.815,19 eur/ 269.849,56 kuna, zato što su cijene iz biltena IGH netto bez PDV-a, označene u nalazu i mišljenju vještaka, što da ukupno iznosi 179.075,96 eur/ 1.349.247,85 kuna. Dakle, utvrđeno je da bi vrijednost rada i materijala tužitelja bila, prema nalazu i mišljenju vještaka i manja nego prema svim računima, (traženo u tužbi 1. 677.500,00 kuna), ali veća nego prema posljednja tri računa, za koje je zaključeno da nisu u zastari. Kako je točan iznos cijene koštanja materijala i izvedenih radova utvrđen tek u ovom postupku, to da je sud priznao iznose iz posljednja tri računa, jer su oni unutar, (manji) od izračuna vještaka, sa zakonskom kamatom kako je to određeno u izreci, od dospijeća računa, zato jer je utvrđeno da je potraživanje tužitelja prema tim računima i manje od onoga što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka. Potraživanje da nije u zastari, zato jer su računi izdani istina nakon izvedenih radova, ali i zato jer je upravo dogovor stranaka bio da se računi izdaju kasnije, kad tuženik dobije kredit. Kako tuženik taj kredit nije dobio, a nije platio ništa, tužitelj da je ispostavio račune i o tome je obavijestio i tuženika i njegovu suprugu. Unatoč tome da mu nije plaćeno ništa, pa da je tužitelj bio primoran zatražiti ostvarenje svojih prava putem suda.

8. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, a prvostupanjska presuda sadrži jasne i uvjerljive razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje u bitnom kao pravilne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Ugovor o građenju definiran je u članku 620. ZOO kojim je propisano da je ugovor o građenju ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje da mu za to isplati određenu cijenu (stavak 1.). Stavkom 2. istog članka propisano je da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pismenom obliku.

10. U konkretnom slučaju, iz rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o građenju temeljem kojeg je obavio građevinske radove na kući tuženika (adaptacija i dogradnja kuće, reprezentativnog izgleda) prema prethodnoj ponudi za obavljanje radova koje je tuženik naručio. Ovakav zaključak proizlazi iz svih rezultata provedenog dokaznog postupka, a posebno i stoga što među strankama nije sporno da je tužitelj izvodio građevinske radove rekonstrukcije kuće prema ugovoru kojeg je s tuženicima sklopio u usmenom obliku. Takav ugovor obvezuje ugovorne strane iako nije sklopljen u pisanom obliku, a sukladno članku 294. ZOO, jer su ga ugovorne strane ispunile u pretežnom dijelu, a kako to pravilno i smatra prvostupanjski sud. Tužitelj je svoju ugovornu obvezu izvršio jer je izveo radove adaptacija i dogradnja kuće, dok je tuženik preuzeo te radove na koje nije imao primjedbi, odnosno nije prigovarao nedostacima. Tužitelj je radove obavljao u razdoblju od 2008. do 2012., pa je i time aktivno legitimiran u ovom postupku te mu pripada pravo potraživati isplatu cijene za obavljene radove.

11. Dakle, polazeći od navedenih rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud nije niti mogao izvesti drukčiji zaključak od onog da je među strankama ugovorena cijena obavljanja građevinskih radova, a kako to i proizlazi iz samog iskaza tuženika (mojoj supruzi JĐ je napravio ponudu oko 230.000,00 EUR da se vid na šta se ide). U tom smislu tužitelj je u spis priložio navedene dokaze te je priložio račune za izvedene radove, a vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj obavio sve radove koji su navedeni u računima, pa čak i više, te je stoga jedino moguće zaključiti da je i cijena radova ugovorena u iznosu koji se navodi u računima.

12. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi vrijednost rada i materijala tužitelja bila, prema nalazu i mišljenju vještaka i manja nego prema svim računima, (traženo u tužbi 1. 677.500,00 kuna), ali veća nego prema posljednja tri računa, za koje je zaključeno da nisu u zastari, što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, to je osnovano prvostupanjski sud obvezao tuženika da plati tužitelju iznose iz posljednja tri računa, jer su manji od izračuna vještaka.

13. Također, treba dodati da već iz iskaza zz tužitelja i iskaza tuženika proizlazi zaključak da je isplata iznosa cijene obavljenih radova trebala biti u potpunosti izvršena nakon što tuženik realizira kredit kojeg ipak nije realizirao, pa dosuđeno potraživanje nije u zastari, jer je upravo dogovor stranaka bio da se računi izdaju kasnije, kad tuženik dobije kredit. Kako tuženik taj kredit nije dobio, a nije platio ništa, tužitelj je osnovano ispostavio račune i o tome obavijestio i tuženika i njegovu suprugu, koje račune tuženik nije platio.

14. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj tuženiku za obavljene radove izdao račun s dospijećem 17.9. 2016. u iznosu od 31.521,67 eur/ 237.500,00 kuna, račun na iznos od 29.862,63 eur/ 225.000,00 kuna s dospijećem 20.12.2017. i račun na iznos od 10.5514,63 eur/ 795.000,00 kuna s dospijećem 15.10.2018., koji računi su manji od procjene vještaka glede izvedenih radova, to je pravilno prihvaćen tužbenih zahtjev i tuženik obvezan da tužitelju plati iznos od iznos 166.898,93 eura i to sa kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate sukladno odredbi članka 29. ZOO u koji iznos je uključen i PDV, budući je tužitelj u sustavu PDV kojeg je platio, pa je tuženik u tom dijelu dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu, a temeljem odredbe članka 9. ZOO.

15. Dakle, iz svega navedenog vidljivo je kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi kada je djelomično održao na snazi platni nalog javnog bilježnika Miodraga Ivkovića, poslovni broj Ovrv-320/2019 od dana 17. lipnja 2019. kojim se nalaže ovršeniku-tuženiku da ovrhovoditelju-tužitelju naknadi tražbinu u iznosu od 166.898,93 eura, pa se žalba tuženika ukazuje neosnovanom.

16. Odluka o trošku postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Splitu, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac