REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-181/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, koje zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Nicole Kwiatkowski, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ĐG, odvjetničkog vježbenika, 19.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-712/15, određena rješenjem poslovni broj Ovr-712/15 od 13. travnja 2015.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužiteljici ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.601,70 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj ovom sudu 11.1.2022., navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-712/15 od 7. prosinca 2021. upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč.9. Ovršnog zakona. Tužiteljica ističe da nije dužna iznose koje tuženik potražuje. Navodi da nije sporno da je 04.05.2000. sklopila s tuženikom Ugovor o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe Korisnika kredita. Dana 24.03.2006. tužiteljica je s tuženikom sklopila I Dodatak ugovor o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe Korisnika kredita. Nije sporno da je radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja s osnova Ugovora o kreditu tužiteljica s tuženikom sklopila Sporazum o zasnivanju založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe 04.05.2000. solemniziran od strane Javnog bilježnika Ive Dujmović iz Zagreba OU-724/2000 dana 04.05.2000. Predmetnim sporazumom zasnovano je založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] – obiteljska kuća u [adresa] i oranica površine 236,6 m2 ili 851 m2. Dana 17.10.2013. tužiteljica je podnijela zahtjev za prijevremeno zatvaranje kredita, te je 17.10.2013. tužiteljica prijevremeno zatvorila kredit na temelju predmetnog ugovora uplatom iznosa od 81.281,39 kn, a koji iznos je uplaćen na ime preostale glavnice i dospjele redovne kamate.

1.1. Tužiteljica dalje navodi da je 19.10.2013., putem usluge PBZ365@NET provjerila stanje po partiji kredita. Po pregledu kredita vidljivo je bilo da je uplaćen iznos od 10.666,85 € (81.281,39 kn), a da je preostali dug iznosio 10.652,06 €. Iz otplatnog plana, koji je uručen tužiteljici kada je podigla kredit, vidljivo je da je s danom zatvaranja kredita ostatak duga iznosio 10.652,06 €. Tužiteljica je upravo zbog činjenice da nije ništa dužna tuženiku 18.12.2014. ustala tužbom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu P-7382/14 radi brisanja hipoteke. U predmetnom postupku tužiteljica je ustala tužbom radi izdavanja brisovnog očitovanja. Tužiteljica nije uspjela s tužbom iz razloga jer je vještak izračunao da je tužiteljica dužna još 1.079,92 €, ali je Županijski sud u Dubrovniku u svojoj odluci Gž Zk-2/2019 nedvojbeno zaključio da banka nije imala pravo raditi reobračun redovne kamate, uslijed prijevremene otplate kredita, te je utoliko potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja u cijelosti neosnovano jer se upravo radi o potraživanju s osnova reobračunate kamate.

1.2. Nadalje, tužiteljica je redovno otplaćivala svoj kredit, odnosno banka je putem trajnog naloga svaki mjesec teretila tekući račun tužiteljice za svaki pojedini anuitet. U trenutku prijevremenog zatvaranja kredita ostatak duga iznosio je 10.652,06 kn s osnova glavnice. Preostao iznos nedospjele redovne kamate iznosio je ukupno 1.560,00 €. Tužiteljica je uplatila 17.10.2013. iznos od 10.652,06 € i time je podmirila cjelokupni iznos preostalog duga. Zaključno predlaže sudu presudom utvrditi da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-712/15 od 13. travnja 2015. nedopuštena te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove.

2. Tuženik se očitovao na tužbu navodeći da se su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Nije sporno da je tuženik s tužiteljicom 4. svibnja 2000. sklopio predmetni Ugovor o kreditu i 24. ožujka 2006. pripadajući I dodatak Ugovoru o kreditu, kao što nije sporno niti da se radi osiguranja tražbine, koju tužiteljica duguje tuženiku na temelju predmetnog Ugovora o kreditu, stranke 4. svibnja 2000. sklopile i Sporazum, kojim je zasnovano založno pravo u korist tuženika na predmetnoj nekretnini. Međutim, potpuno neosnovano tužiteljica traži da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom, budući da predmetna tražbina tužene po Ugovoru o kreditu, a radi koje se vodi predmetni ovršni postupak, nije u cijelosti podmirena, slijedom čega ista nije prestala u smislu odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. Ovršnog zakona. Gore navedeno proizlazi iz dokumentacije, koju tužiteljica dostavlja u spis, kao i iz priloženog Izvatka iz poslovnih knjiga. Shodno tome, raspravljanje o visini uopće ne može biti predmetom ovog postupka. Sve eventualne uplate tužiteljice po predmetnom ugovoru o kreditu biti će uzete u obzir na ročištu za namirenje ukoliko predmetna nekretnina bude prodana u ovršnom postupku.

2.1. Sukladno Izvatku iz poslovnih knjiga koji je tuženik dostavio, tužiteljica na dan 07.02.2022. po predmetnom Ugovoru o kreditu duguje tuženiku iznos od 18.076,88 EUR u kunskoj protuvrijednosti i to iznos od 11.026,65 EUR s osnove redovitih kamata, iznos od 6.753,28 EUR s osnove zateznih kamata te iznos od 296,95 EUR s osnove sudskih troškova. Stranke su člankom 2.4. Ugovora o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe korisnika kredita ugovorile redovnu kamatu po stopi od šest posto godišnje, a odredbom članka 2.5. otplaćivanje kredita u 180 jednakih mjesečnih rata. Sukladno članku 2.5. predmetnog Ugovora izrađen je otplatni plan u kojem je redovna kamata ravnomjerno raspoređena na cijeli ugovoreni rok otplate. Dakle, tuženik je u otplatnom planu obračunavao redovnu kamatu koristeći uprosječenu metodu obračuna kamata upravo kako bi tužiteljica svaki mjesec otplaćivala jednak iznos na ime kamata. Takav način otplate kredita dinamikom je u prvom dijelu otplate povoljniji za korisnika kredita, odnosno tužiteljicu jer se umjesto mjesečnih anuiteta, koji se dobiju primjenom ugovorne kamatne stope na preostalu neotplaćenu glavnicu i razdoblje korištenja za cijelo razdoblje plaćaju ravnomjerni anuiteti te isti održava stvarnu cijenu iskorištenih novčanih sredstava samo ukoliko se kredit otplaćuje u cijelosti sukladno otplatnom planu. U slučaju prijevremene otplate kredita kod takvog obračuna kamate nije plaćena sva kamata na stanje otplaćene glavnice, pa je potrebno napraviti reobračun kamate, odnosno korekciju u obračunu kamate na način da se iskaže razlika za period od početka otplate do trenutka prijevremene otplate jer za taj period nije naplaćena redovna kamata prema stvarnom iznosu neotplaćene glavnice, već uprosječena kamata te bi bez takve korekcije tuženik ostao uskraćen za kamatu, koja mu pripada na temelju članka 2.4. Ugovora o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe korisnika kredita, I. dodatka Ugovoru o kreditu i Odluke o kreditiranju zaposlenika Banke.

2.2. Pritom tuženik ističe da iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 17.10.2013. proizlazi da se na istom ne prikazuje redovna kamata do dana uplate te da preostali dug po osnovi redovne kamate iznosi 11.026,65 EUR. Konkretno, do 17. listopada 2013. uz uprosječeni način obračuna kamate obračunato je i uplaćeno redovne kamate u iznosu 18.915,56 EUR, a uz obračun kamate na stvarni iznos neotplaćene glavnice, odnosno obračun kamate bez uprosječenja, redovna kamata bi za period od početka otplate do trenutka prijevremene otplate iznosila 29.943,52 EUR, slijedom čega je tužiteljica kod prijevremene otplate kredita dužna platiti razliku od 11.026,65 EUR. Dakle, tuženikovo potraživanje odnosi se na razliku kamate za period od početka otplate do trenutka prijevremene otplate kredita. Nadalje, tuženik ističe i kako je tužiteljici u nekoliko navrata objašnjeno potraživanje tuženika te da je iz korespondencije između stranaka vidljivo da je tuženik još prije pokretanja postupka predložio tužiteljici provođenje vještačenja radi kontrole pravilnog obračuna kamata te je bio spreman postupiti po istom, a o predmetnom potraživanju tuženika je povodom prigovora tužiteljice obaviještena i Hrvatska narodna banka.

2.3. Nadalje, kako proizlazi iz otplatnog plana uz kamatnu stopu od 6% anuitet je iznosio 618,87 EUR (426 EUR glavnice + 192,80 EUR kamate), uz kamatnu stopu od 4% 509,15 EUR (426 EUR glavnice + 83,08 EUR kamate), a uz kamatnu stopu od 4,5% 491, 58 EUR (426,07 EUR glavnice+65,51 EUR kamate). Iz navedenog proizlazi da je u izradi plana otplate došlo do omaške jer je sa 10. ožujka 2009. godine kada se kamatna stopa sa 4% godišnje povisila na 4,5% posto anuitet je manji, a zbog povećanja kamatne stope je trebao biti veći. Nadalje, tuženik ističe i da je tužiteljica bila dugogodišnji rukovodeći zaposlenik tuženika odgovoran za posao unutarnjeg nadzora te je stoga tužiteljica morala biti upoznata s navedenim propustom u otplatnom planu, kao i s procedurom prijevremene otplate kredita te s načinom obračuna kamata uključujući i reobračun kamate. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem cjelokupne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na presliku e-mail korespondencije (list 4-6, 62-63 spisa), preslike ugovora o trajnom nalogu (list 7-14 spisa), zahtjev klijenta za otplatu kredita (list 15 spisa), nalog od 17.10.2013. (list 16 spisa), preslika pregleda kredita (list 17-22, 24 spisa), izvadak računa po kreditu broj: 9179179180 za 2012. godinu (list 23 spisa), presliku Sporazuma o zasnivanju založnog prava i neposrednom provođenju prisilne naplate od 4.5.2000. (list 25-31 spisa), presliku Ugovora o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe Korisnika kredita (list 32-34 spisa), preslika I. Dodatka ugovoru o kreditu od 24.3.2006. (list 35-36 spisa), preslika plana otplate (list 37-40, 58-61 spisa), rješenje ovog suda posl.br. Ovr-712/15-17 od 7.12.2021. (list 42-44 spisa), presudu Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž Zk- 2/2019-2 od 2.6.2021. (list 45-49 spisa), preslika dopisa tuženika od 15.4.2014. u 17.4.2014. (list 64-67 spisa), preslika Odluke tuženika o kreditiranju zaposlenika Banke/Bankinih društava (list 68-79 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika (list 80-81 spisa), preslika Odluke o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (list 123-134 spisa), a provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 93-112 spisa) te je izvršen uvid u spise ovog suda posl.br. P-7382/14 i Ovr- 810/2023 (preslika važnih dijelova spisa Ovr-810/2023- list 155-181 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale niti ih je sud provodio.

4. Na temelju svih naprijed navedenih dokaza, ocijenivši svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno u njihovoj ukupnosti, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nema spora oko toga da se vodi ovršni postupak pred ovim sudom pod brojem Ovr-810/2023 i to na temelju ovršnog javnobilježničkog akta Sporazuma o zasnivanju založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe od 4.5.2000. Sporno je da li je prestala tražbina tuženika prema tužiteljici, budući je tužiteljica izvršila prijevremenu otplatu kredita, kojom je, prema njenoj tvrdnji, podmirila cjelokupno dugovanje.

6. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 810/2023 utvrđeno je da je u tom predmetu ovrhovoditelj Privredna banka Zagreb d.d. podnijela prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika ŠG, a na temelju ovršnog javnobilježničkog akta – Sporazuma o zasnivanju založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe od 4.5.2000. Sud je 13.4.2015. donio rješenje o ovrsi Ovr-712/2015, a ovršenik je protiv istog izjavio žalbu 30.4.2015. s prijedlogom za odgodu ovrhe. Rješenjem Ovr-712/15-9 od 13.11.2015. ovrha je odgođena do pravomoćnog okončanja parničnog predmeta ovog suda P-7382/14. Rješenjem Ovr- 712/15-17- od 7.12.2021. ovršenica je upućena u parnicu da je nedopuštena ovrha iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-176/2022 od 21.2.2022. odbijena je žalba i potvrđeno je rješenje o ovrsi. Zatim je rješenjem Ovr-712/2015-23 od 12.9.2022. ponovo prekinut ovršni postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod brojem P- 181/22, a rješenje je preinačeno rješenjem Gž Ovr-31/2023-2 od 27.1.2023. te u spisu nije bilo daljnjih radnji. Važni dijelovi tog spisa preslikani su i uvezani u spis na listovima 155-181.

7. Prema tome, u ovoj parnici je potrebno utvrditi postoje li razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom upravo iz razloga navedenih u rješenju Ovr-712/15-7 od 7.12.2021., odnosno razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ)

8. Navedena odredba čl. 50.st.1. toč.9.. OZ-a propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

9. Među strankama je sporno je li tražbina prestala dobrovoljnim ispunjenjem od strane tužiteljice, a s obzirom na različite stavove stranaka o tome na koji se način ima računati kamata na glavnicu, koja je ovršnom ispravom utvrđena kao obveza tužiteljice prema tuženiku.

10. Čitanjem ovršne isprave na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi, konkretno Sporazuma o zasnivanju založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe (list 25-31 spisa utvrđeno je da je isti zaključen između vjerovnika Privredne banke Zagreb d.d. i tužiteljice ŠG kao založnog dužnika. Odredba čl.1. utvrđuje da su vjerovnik i založni dužnik zaključili Ugovor o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe korisnika kredita u kunskoj protuvrijednosti 150.000,00 DEM. Dalje se utvrđuje način korištenja kredita te da se korisnik kredita obvezuje na iznos odobrenog kredita platiti redovnu kamatu po stopi od 6% godišnje koja kamata je nepromjenjiva za cijelo vrijeme otplate kredita. Rok otplate je 15 godina, a korisnik kredita je dužan platiti iznos zaduženja u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, koji dospijevaju svakog 10-tog u mjesecu,. Još stoji da korisnik kredita ima pravo i bez posebne suglasnosti banke na prijevremenu otplatu kredita, u cijelosti ili djelomično, jednokratno ili višekratno, a u slučaju da korisnik kredita dva puta za redom ne plati o dospjelosti mjesečni anuitet banka može cijeli dug učiniti dospjelim i naplatiti ga. Na sve dospjele, a nepodmirene obveze iz Ugovora obračunavat će se i naplaćivati zatezne kamate po stopi propisanoj zakonom ili po tada važećoj stopi određenoj Odlukom o kamatnim stopama banke ako je ta stopa veća od zakonske stope. Dalje se utvrđuje osiguranje založnim pravom te prisilnim izvršenjem na svim računima založnog dužnika kod Banke i drugih pravnih subjekata te na njenoj pokretnoj i nepokretnoj imovini kao i troškovi Sporazuma, a isti je vlastoručno potpisan od obje strane te je i solemniziran od strane javnog bilježnika pod brojem OU-724/2000 od 4.5.2000.

11. Pročitane su i preslike Ugovora o korištenju dugoročnog kredita za trajno rješenje stambene potrebe (list 32-34 spisa) i I. Dodatak ugovoru o kreditu (list 35-36 spisa), a isti glede kamata propisuju redovnu kamatu po stopi od 6% godišnje koja kamata je nepromjenjiva za cijelo vrijeme otplate kredita, odnosno prema I. Dodatku od 24.3.2006. promjenjivu kamatu od 4% godišnje. Što se tiče prijevremene otplate ona je prema Ugovoru dopuštena i bez posebne suglasnosti Banke (čl.2.6.), a I. Dodatku ta odredba nije izmijenjena. Odredbom čl.6. I. Dodatka ugovoreno je da se istom prilaže novi plan otplate kredita, koji je sastavni dio tog I. Dodatka. Niti osnovnim Ugovorom, a ni njegovim I. Dodatkom nije ugovoreno da u slučaju prijevremene otplate kredita Banka ima pravo na reobračun redovne kamate, a niti je to ugovoreno u situaciji redovne otplate kredita.

12. U odnosu na spornu okolnost da li je u konkretnoj situaciji tražbina prestala izvedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja. Vještak Petra Blašković je u svom nalazu i mišljenju od 13.3.2023. (list 93-112 spisa) navela da je tužitelj 04.05.2000. sklopio Ugovor o kreditu broj: 9179179180 te 24.03.2006. I Dodatak Ugovoru o kreditu s kreditorom Privredna banka Zagreb d.d. Ugovor o kreditu je sklopljen na iznos kunske protuvrijednosti od 150.000,00 DEM, obračunate po srednjem tečaju PBZ, važećem na dan korištenja kredita. Ugovorena je redovna kamatna stopa, koja je iznosila 6,00% godišnje, koja je nepromjenjiva za cijelo vrijeme otplate kredita. Ugovoreni rok otplate kredita je 15 godina. Ugovorena je otplata u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, koji dospijevaju svakog 10.u mjesecu, a kredit se otplaćuje u kunama po srednjem tečaju za DEM iz tečajne liste kreditora na dan plaćanja. Dospijeće prve rate prema Planu otplate (stranica u spisu 37) bilo je 10.12.2000. te sljedećih rata svakog desetog dana u mjesecu. I Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen je 24.03.2006., kojim se mijenja točka 2.4 Ugovora (Kamata), odnosno obvezuje se korisnik kredita platiti Banci kamatu, koja je promjenjiva i koja iznosi 4,00% godišnje. Nadalje, iz Dodatka je razvidno da je visina odobrenog kredita iskazana u EUR u iznosu od 76.693,78 EUR (iz stvarnog otplatnog plana, list spisa 37, je razvidna primjena glavnice u iznosu od 76.692,91 EUR), a koja je obračunana po fiksnom tečaju konverzije DEM u EUR (1 EUR=1,95583 DEM).

12.1. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, I Dodatak Ugovoru o kreditu te Plan otplate ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale, kako slijedi:

- 6,00% godišnje do 10.03.2006.,

- 4,00% godišnje do 10.02.2009.,

- 4,50% godišnje do prijevremene otplate kredita.

Analizom dokumentacije razvidno je da je tužiteljici u primjeni bila otplata istovremeno i u jednakim ratama i jednakim anuitetima. Uobičajeno otplata kredita je u jednakim anuitetima, kada se unutar anuiteta mijenja iznos kamate i iznos glavnice, dok je uvijek u primjeni isti iznos anuiteta, koji se mjesečno plaća, odnosno uobičajeno je i ugovaranje na način da se kredit otplaćuje u jednakim ratama kada se otplaćuje uvijek isti iznos glavnice te promjenjiv iznos kamate, koji odgovara primjeni kamatne stope na ostatak neotplaćene glavnice, a u kojem slučaju je mjesečna obveza različita.

12.2. Analizom dokumentacije utvrđeno je da je tužiteljici izvršen obračun uz istodobnu primjenu i jednakih anuiteta i otplate glavnice u jednakim ratama. Naime, razvidno je da je tužitelju izvršen izračune otplatnog plana na način da je primijenjen izračun po kreditu za jednake rate (uvijek isti iznos glavnice koji se otplaćuje) i koja otplata iznosi 426,07 EUR mjesečno, a koji iznos se dobije dijeljenjem ukupnog iznosa uzetog kredita s brojem mjeseci otplate (76.692,91 EUR/180 mjeseci). Iz dokumentacije proizlazi da je u primjeni bio otplatni plan, koji odgovara plaćanju u jednakim ratama (jednaka glavnica) za cijelo razdoblje te je primjenom kamatne stope od 6% u razdoblju od 15 godina kamata trebala iznositi 34.703,52 EUR pri čemu se iznos kamate mijenja svaki mjesec, obzirom da se mijenja i iznos glavnice, koja nije otplaćena (izračun se daje u Prilogu 1). Ukupan iznos kamata je potom podijeljen na ukupno razdoblje otplate kredita te je dobiven prosječan iznos kamate (ne i kamatne stope), koja je primijenjena za otplatu u iznosu od 192,80 EUR (34.703,52 EUR/ 180 mjeseci). Navedenim načinom izračuna tužiteljici je istovremeno primijenjen izračun i u jednakim anuitetima i u jednakim ratama. Budući je u razdoblju otplate kredita došlo do promjene godišnje kamatne stope, navedenim načinom obračuna tužiteljica nije plaćala kamatu u anuitetu, koji iznos bi odgovarao primjeni kamatne stope, koja je bila važeća u pojedinom razdoblju otplate (6%, 4% ili 4,5%), već je iznos plaćene kamate primjenom uprosječenog ukupnog iznosa davao primijenjenu nižu kamatnu stopu od one koja je vrijedila u pojedinom razdoblju. Takav način otplate kredita na početku je povoljniji za korisnika kredita s obzirom da se na takav način plaćaju jednaki anuiteti u kojima je iznos prosječnog iznosa kamate obračunate u anuitetu kao i glavnice u anuitetu jednak, i u pretežitom razdoblju otplate niži od iznosa, koji bi se plaćao primjenom otplate glavnice u jednakim ratama te primjenom važeće kamatne stope na neotplaćenu glavnicu. Pod pretpostavkom da se kredit u predviđenom razdoblju otplate i otplati u cijelosti tad se nivelira ukupan iznos te bi se samo u tom slučaju (otplata u 180 mjeseci) ukupno obračunala i platila kamata koja odgovara kamatnoj stopi koja je ugovorena.

12.3. Dana 24.03.2006. sklopljen je I Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i koja je u tom trenutku iznosila 4,00% godišnje. Pod pretpostavkom da je tužiteljica otplatila kredit u predviđenih 180 mjeseci, na dan sklapanja I Dodatka ugovoru o kreditu je otplatila 64 mjesečna anuiteta te je preostalo za otplatu 116 mjesečnih anuiteta. Neotplaćeni iznos glavnice je iznosio 49.424,43 EUR, koji se nastavio otplaćivati u jednakim mjesečnim iznosima od 426,07 EUR te je izvršen obračun kamata za razdoblje do kraja otplate kredita po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje što je ukupno iznosilo 9.637,77 EUR (detaljan izračun daje se u Prilogu 2). Ukupan iznos kamate po stopi od 4,00 % godišnje za razdoblje otplate od 116 mjeseci daje prosječni iznos kamate od 83,08 EUR mjesečno (9.637,77 EUR /116 mjeseci) koji iznos je primijenjen za utvrđenje mjesečne obveze i na koji način su primijenjeni za otplatu jednaki anuiteti. Navedenom primjenom nije plaćana kamatna stopa u anuitetu, koja je bila ugovorena, ali je plaćanje bilo u skladu s ugovornim uvjetima (jednaki anuiteti). Pored navedenog, temeljem dokumentacije utvrđeno je da je nakon 99 anuiteta u primjeni bila kamatna stopa od 4,5% godišnje. Primjenom kamatne stope od 4,5% godišnje s uvjetima plaćanja glavnice u jednakim ratama, ukupan iznos kamata za razdoblje od početka primjene kamatne stope do kraja predviđene otplate kredita je 5.306,23 EUR, odnosno prosječni mjesečni iznos za preostalih 81 mjesečnih anuiteta je iznosio 65,51 EUR (detaljan izračun daje se u Prilogu 3.). Navedenom primjenom nije plaćana kamatna stopa u anuitetu od 4,50% godišnje ali je plaćanje bilo u skladu s ugovornim uvjetima (jednaki anuiteti).

12.4. Dana 17.10.2013. tužiteljica je prijevremeno otplatila kredit. S tim u vezi, spisu prileži (list 81) Izvadak iz poslovnih knjiga tuženika sačinjen 24.08.2015. u kojem se iskazuje izračun duga na partiji broj 9179179180 u kojem se iskazuje dug po osnovu glavnice kredita u iznosu od 10.652,06 EUR uz istovremeno iskazivanje preplate u iznosu 10.666,85 EUR. Isti dokument navodi da se na Izvatku iz poslovnih knjiga na dan 17.10.2013. ne prikazuje redovna kamata do dana uplate te preostali dug po osnovi redovne kamate. Također se navodi da je uplatom (preplatom) u iznosu od 10.666,85 EUR podmiren dug po osnovu glavnice te redovna kamata do dana 17.10.2013. u iznosu od 14,79 EUR kao i da je proveden dug po osnovi redovne kamate u iznosu 11.026,65 EUR. Napominje se da je na dokumentu Plan otplate (list spisa 58) iskazana stavka Razlika zbog zaokruživanja u iznosu od 1,31 EUR te se navodi razlika u obračunu kamata, koja ukupno iznosi 11.027,96 EUR. Napominje se da, prilikom sklapanja I Dodatka ugovora o kreditu, nije naveden ukupan iznos, koji bi tužiteljica na dan sklapanja I Dodatka bila u obvezi podmiriti ni po osnovu glavnice, ali ni po osnovu manje plaćenog iznosa kamate u odnosu na iznos, koji bi bila u obvezi platiti temeljem kamatne stope, koja bi bila primijenjena u razdobljima otplate (6,00%, 4,00%). Temeljem prethodno navedenog, u nastavku je vještak dao usporedni izračun iznosa primijenjenih anuiteta, koje je tužiteljica plaćala (jednaka rata glavnice i jednaki iznos kamate po mjesecima) s izračunom koliko bi iznosila obveza tužiteljice pod pretpostavkom da je bila u obvezi platiti kamatu, koja odgovara ugovorenoj kamatnoj stopi u pojedinom razdoblju (obračun na broj dana u mjesecu) te izračune razlika kao i o kojoj godišnjoj kamatnoj stopi bi bila riječ temeljem plaćenog iznosa kamate u anuitetu.

12.5. U razdoblju otplate kredita do 10.10.2013., nakon čega je prijevremeno otplaćen kredit u cijelosti, obračunata je i naplaćena kamata u anuitetu u iznosu od 18.915,56 EUR, dok bi iznos kamate primjenom važećih kamatnih stopa za svako razdoblje iznosio 29.943,52 EUR. Stoga, pod pretpostavkom da je tužiteljica trebala platiti iznos kamate, koji odgovara kamati, koja bi bila obračunata, sukladno godišnjoj kamatnoj stopi, u razdoblju do posljednjeg obračunatog anuiteta je manje plaćen iznos kamate od 11.027,96 EUR. Na dan prijevremene otplate tužiteljica je platila iznos od 10.666,85 EUR, koji iznos odgovara iznosu preostale glavnice na dan 10.10.2013. u iznosu od 10.652,06 EUR te iznosu kamate za 7 dana (od 10.10. -17.10.) s primjenom fiksnog iznosa kamate od 65,51 EUR. Temeljem prethodno navedenog, primjenom obračuna kamatne stope, koja je ugovorena na iznos glavnice u odnosu na obračunati iznos kamate u anuitetu u razdoblju do dana prijevremene otplate kredita razlika iznosi 11.027,96 EUR (83.090,16 kn) i nastala je temeljem manje plaćenog iznosa kamate za razdoblje:

- od početka otplate do 64 anuiteta kada je u primjeni bila kamatna stopa od 6% godišnje manje je plaćen iznos kamate od 7.895,42 EUR te je u prosjeku iznos plaćene kamate u anuitetu iznosio 3,71% godišnje;

- u razdoblju primjene kamatne stope 4,00% godišnje, od 65 do 99 anuiteta, manje je plaćen iznos kamate od 2.022,81 EUR te je u prosjeku iznos plaćene kamate u anuitetu iznosio 2,39% godišnje;

- u razdoblju nakon 99 anuiteta do prijevremene otplate manje je plaćen iznos kamate u odnosu na iznos koji bi odgovarao kamati obračunatoj po godišnjoj stopi od 4,50% od 1.109,73 EUR te je u prosjeku iznos plaćene kamate u anuitetu iznosio 3,83% godišnje.

12.6. Vještak napominje da u I Dodatku ugovora o kreditu nije naznačena visina duga tužiteljice, koji proizlazi iz manje plaćenog iznosa kamate po anuitetima u odnosu na iznos kamate po ugovorenoj godišnjoj kamatnoj stopi te da nije ugovoren način podmirenja tog manje plaćenog iznosa. Stoga je potraživanje tuženika u iznosu od 11.027,96 EUR primjenjiv ukoliko sud zauzme stav da je tužiteljica trebala platiti kamatu u iznosu, koji odgovara obračunu kamate po ugovorenim godišnjim kamatnim stopama. Međutim, ukoliko bi mjerodavni bili otplatni planovi, tužiteljica je do dana prijevremene otplate kredita podmirila sve obveze, koje su na istima iskazane te je s danom prijevremene otplate otplatila i nedospjeli iznos preostale glavnice. Pod pretpostavkom da se kredit nastavio plaćati te da je kredit otplaćen u 180 jednakih anuiteta/rata, tužitelj bi, primjenom kamatne stope od 4,50% godišnje za anuitete nakon prijevremene otplate kredita (od 156-180 anuiteta) plaćao kamatu u iznosu od 65,51 EUR mjesečno što bi ukupno iznosilo 1.637,75 EUR (12.340,00 kn). Iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tuženik tužiteljici obračunao navedene kamate za razdoblje nakon što je kredit otplaćen u cijelosti. Pod pretpostavkom da je tužiteljica kredit isplatila sukladno rokovima (180 anuiteta) i s primjenom ugovorenih kamatnih stopa ukupno bi po osnovu kamata platila iznos od 31.581,37 EUR (29.943,52 EUR za vrijeme do prijevremene otplate kredita + 1.637,75 EUR za razdoblje nakon prijevremene otplate do 180 anuiteta).

12.7. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje u odnosu na postavljeni zadatak.

- Ugovorom o kreditu sklopljenim 04.05.2000. ugovorena je otplata istovremeno u jednakom broju rata (jednake glavnice u cijelom razdoblju otplate kredita) te je izvršen obračun kamata po godišnjoj kamatnoj stopi od 6,00% godišnje za 180 mjesečnih anuiteta, koji iznos kamata je preračunat na jednaki mjesečni iznos čime je u primjeni bila istodobno otplata i jednakih rata (glavnice) i jednakih iznosa kamata te je posljedično bila u primjeni otplata u jednakim mjesečnim anuitetima. Primjenom navedenog načina otplate tužiteljica u anuitetu nije plaćala iznos kamate, koji bi odgovarao godišnjoj kamatnoj stopi, koja je ugovorena. U razdoblju otplate kredita tužiteljica je podmirila sve redovne mjesečne obveze temeljem obračuna jednakih anuiteta.

Na dan prijevremene otplate kredita tužiteljica je platila sve obveze iskazane na otplatnim planovima do dana prijevremene otplate te preostali iznos nedospjele glavnice.

12.8. Pod pretpostavkom da sud zauzme stav da je tužiteljica kod prijevremene otplate kredita trebala platiti i razliku kamate, koja proizlazi između kamata plaćenih u anuitetu u iznosu od 18.915,56 EUR i ukupnog iznosa kamate, obračunate po ugovorenim kamatnim stopama, a koje su na dan prijevremene otplate kredita iznosile 29.943,52 EUR, preostaje nepodmirena razlika kamate za uplatu u iznosu od 11.027,96 EUR (83.090,16 kn). Pod pretpostavkom da se kredit nastavio plaćati, u razdoblju nakon prijevremene otplate 17.10.2013., tužiteljica bi, u redovnim anuitetima (od 156-180 anuiteta) platila kamatu u iznosu 1.637,75 EUR (12.340,00 kn). Pod pretpostavkom da je kredit otplaćen u ugovorenom roku od 180 anuiteta ukupan iznos kamata, primjenom ugovorenih kamatnih stopa, bi iznosio 31.581,27 EUR.

13. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik u podnesku od 13.4.2023. (list 117-118 spisa) i tužiteljica u podnesku od 18.4.2023. (list 119-121 spisa) te je sud rješenjem posl. br. P-181/2022-17 od 5.2.2024. pozvao vještaka da se pisano očituje na prigovore iz podnesaka stranaka.

14. Vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. je u svom pisanom očitovanju od 8.4.2024. (list 144-145 spisa) navela da tuženik u svom podnesku navodi da nema prigovor na dio predmetnog nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da tužiteljica nije u cijelosti podmirila svoje obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu te da je ista na dan posljednje uplate u obvezi prema tuženiku u iznosu od 11.026,96 EUR s osnove redovnih kamata. Međutim, tuženik je zatražio objašnjenje vještaka u odnosu na vještačenje provedeno u predmetu P-7328/14 koje je obavljeno po drugom vještaku i kojim je utvrđeno da bi na dan posljednje uplate preostalo dospjelo dugovanje koje se odnosi na glavnicu kredita i kamatu. Prvotno vještak napominje da mu nije bio zadatak očitovati se na predmet P-7328/14 u kojem nije bio vještak kao i da bi iz dokumentacije proizišlo da bi u predmetu P-7328/14 bili drugačiji zadatci vještaka u odnosu na zadatke koje je vještak dobio u ovom predmetu. Stoga vještak nije u mogućnosti dati odgovor na navedeno pitanje jer mu nije poznata metodologija izračuna drugog vještaka. Vještak napominje da se u prethodno provedenom vještačenju navodi obračun zateznih kamata koji nisu bili zadatak vještaku u ovom predmetu kao i da bi na dan posljednje uplate preostao iznos glavnice od 3.821,64 EUR dok se u dokumentaciji tuženika, Izvadak iz poslovnih knjiga (list 81) sačinjen dana 24.08.2015.g iskazuje izračun duga na partiji broj 9179179180 u kojem se iskazuje dug po osnovu glavnice kredita u iznosu od 10.652,06 EUR odnosno u istom iznosu koji je i vještak u ovom predmetu iskazao da bi preostao na dan prije prijevremene otplate kredita.

14.1. Vještak također napominje da je u ovom predmetu riječ o uistinu specifičnom kreditnom odnosu, koji generalno nije primjenjivan u praksi na način da je tužitelj imao istovremeno i otplatu u jednakim ratama (jednaki iznos otplate glavnice svaki mjesec) i u jednakim anuitetima (u kojem slučaju bi se trebala mijenjati visina glavnice svaki mjesec) te da je na tužitelja primijenjen specifičan hibridan obračun, a što je detaljno i obrazloženo u Nalazu. Slijedom navedenog, uzevši u obzir da ni sam tuženik ne spori izračun vještaka u odnosu na razliku zbog manje obračunatog iznosa pod pretpostavkom primjene kamatne stope na preostali iznos neotplaćene glavnice nakon svake otplate anuiteta kao i da iznos glavnice koji se navodi u dokumentaciji tuženika odgovara u cijelosti iznosu glavnice koju je vještak iskazao u Tabeli 1. str. 9. redak 155., vještak ostaje pri danom Nalazu i mišljenju.

Tužitelj u svom podnesku navodi da bi vještak trebao razjasniti sljedeće: 1. Što to znači da je kod tužiteljice bila u primjeni otplata istovremeno i u jednakim ratama i jednakim anuitetima?

2. Da li bi tužiteljica da je redovno otplatila kredit bila još dužna s osnova redovne kamate s obzirom da je u primjeni bila otplata u jednakim ratama i u jednakim anuitetima, odnosno da je tuženik iskazao kroz cijelo razdoblje otplate uprosječenu kamatnu stopu?

3. Odnosno, da li ovako uprosječena redovna kamata odgovara stvarno iskazanoj kamatnoj stopi od 6%, 4% i 4,5% i u slučaju redovne otplate kredita?

14.2. Na navedena pitanja vještak u nastavku daje očitovanje.

Ad 1) Primijenjeni način izračuna istovremeno u jednakim ratama i jednakim anuitetima vještak je detaljno obrazložio na str 3. i 4. Nalaza.

Ad 2) Pod pretpostavkom da nije ugovorena godišnja kamatna stopa od 6%, 4% i 4,5% već da je tužiteljica trebala platiti isključivo po uprosječenoj kamatnoj stopi koja bi se dobila na stvarnoj otplati i u odnosu na anuitete u kojima je obračunata za kamatno razdoblje kao i da se ista trebala primijeniti u obračunatom iznosu neovisno o razdoblju za koju je utvrđen prosjek koji je primijenjen (odnosno ne u cijelom ugovornom razdoblju od 180 anuiteta) kao i pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope tužiteljica bi u redovnoj otplati platila i kamatu u skladu s ugovorenom kamatnom stopom.

Ad 3) Pod pretpostavkom da je kredit u cijelosti od prvog do zadnjeg tj. 180-og anuiteta otplaćivan s istom kamatnom stopom, neovisno o uprosječivanju, tužiteljica bi u konačnici platila iznos kamate, koji bi odgovarao ugovorenoj kamatnoj stopi. Ne ulazeći u pravna pitanja, kao što je u vještačenju prikazano, pod pretpostavkom da je tužiteljica bila u obvezi plaćati kamatu u visini kamatne stope za pojedino razdoblje primjene iste kamatne stope, tužiteljica je manje platila s osnove kamate iznos od 11.027,96 EUR dok pod pretpostavkom da je tužiteljica bila dužna plaćati isključivo iznose po otplatnom planu (bez obzira na kamatnu stopu koja bi bila ugovorena) tužiteljica bi podmirila obveze, sukladno sačinjenim otplatnim planovima.

15. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje te pisano obrazloženje vještaka Petre Blašković jer je vrlo objektivno, razumljivo i na podlozi važećih propisa sačinila sve inačice izračuna, ne upuštajući se u pravne reperkusije spornih okolnosti. Nalaz i mišljenje vještaka je stručan i u svemu sukladan pravilima financijske znanosti i prakse, a sud je kao relevantnu u ovoj pravnoj stvari prihvatio inačicu izračuna, prema kojoj je dugovanje tužiteljice prema tuženiku podmireno uplatama tužitelja.

16. Naime, iz nalaza i mišljenja razvidno je da je tuženik odobreni kredit obračunao uz istovremenu primjenu otplate u jednakim ratama i jednakim anuitetima. Navedeno znači da je otplatni plan izrađen tako da je primijenjen izračun po kreditu za jednake rate (uvijek isti iznos glavnice koji se otplaćuje) te da rata iznosi 426,07 EUR mjesečno. Nadalje, iz otplatnog plana je razvidno da je u primjeni bio otplatni plan, koji odgovara plaćanju u jednakim ratama za cijelo razdoblje uz primjenu kamatne stope za razdoblje od 15 godina. Nadalje, ukupan iznos kamate (za cijelo razdoblje otplate kredita) je uprosječen na način da je ukupna kamata za razdoblje podijeljena s ukupnim razdobljem otplate. Navedenim načinom izračuna tužiteljici je istovremeno primijenjen izračun i u jednakim anuitetima i u jednakim ratama. Vještak pritom navodi da je tužiteljica plaćala, sukladno ugovorenim uvjetima (jednaki anuiteti), iako navedenom primjenom tužiteljica nije plaćala kamatnu stopu, koja je bila ugovorena. Vještak također navodi da je tužiteljica do dana prijevremene otplate kredita podmirila sve obveze, koje je imala iskazane te da je s danom prijevremene otplate otplatila i nedospjeli iznos preostale glavnice. Drugim riječima, tužiteljica je do dana prijevremene otplate platila sve svoje obveze, sukladno otplatnom planu te je na dan prijevremenog zatvaranja zatvorila nedospjelu glavnicu i preostalu redovnu kamatu. Nadalje, kao što je to utvrđeno u točci 11. obrazloženja Ugovorom o kreditu ni njegovim I. Dodatkom nigdje nije ugovoreno da bi tuženik, u slučaju prijevremenog zatvaranja, imao pravo na reobračun redovne kamate niti da bi imao pravo na reobračun, nakon redovne otplate kredita. Dakle, tužiteljica je sklopila s tuženikom kao bankom Ugovor o kreditu za trajno rješenje stambene potrebe korisnika kredita (dalje: Ugovor o kreditu) 4. 5.2020. Tužiteljica je potom 24.3.2006. sklopila I. Dodatak ugovoru o kreditu. Sastavni dio I. Dodatka ugovoru o kreditu je i novi plan otplate (čl. 6. I Dodatka Ugovoru o kreditu). Da je otplatni plan sastavni dio ugovora u potpunosti je u skladu s čl. IV. Odluke o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (Narodne novine 56/2001).

Tako u čl. IV stoji:

„Pri zasnivanju kreditnog odnosno depozitnog odnosa s klijentom banka je dužna klijentu uručiti otplatnu tablicu, koja čini sastavni dio ugovora, s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom. Također, otplatnu tablicu banka je dužna priložiti svojoj kreditnoj, odnosno depozitnoj dokumentaciji.

Za ugovore o kreditu, odnosno depozitu koji su zaključeni prije početka primjene ove odluke banka je, na zahtjev klijenta, dužna izraditi otplatnu tablicu za preostalo razdoblje do dospijeća.

U novom planu otplate naznačeni su datumi dospijeća, kamata, glavnica, ukupan zbroj kamate i glavnice, ostatak duga.

17. Dakle, plan otplate je ono što dužnik (ovdje tužiteljica), treba platiti i to u rokovima i iznosim kako je to naznačeno. Tužiteljica je upravo plaćala svoje obveze, sukladno planu otplate i tuženik niti tvrdi, a još manje dokazuje da je prigovorio takvim uplatama kao i da je tužiteljicu pozivao da bi nešto bila dužna ili da je platila manje nego što je potrebno, a tome je tako bilo sve do listopada 2013. kada se tužiteljica odlučila na prijevremenu otplatu, dakle punih 13 godina od sklapanja samog Ugovora. Kao što je već navedeno u točki 11. obrazloženja odredba čl. 2.6. Ugovora o kreditu regulira prijevremenu otplatu na način da je korisnik kredita, tužiteljica, ima pravo i bez posebne suglasnosti banke na prijevremenu otplatu kredita u cijelosti ili djelomično, jednokratno ili višekratno. Tužiteljica je u kontekstu izloženog 17.10.2013. prijevremeno zatvorila kredit te je tada tuženik počeo raditi sporni reobračun kamate, a što je suprotno odredbama ugovora i otplatnom planu. Nije na odmet ovdje napomenuti da kad stranke ugovore otplatu u ratama, koja je povoljnija za stranku, a otplata u anuitetima povoljnija je za banku, sadržaj ugovora i dodatka tom ugovoru o kreditu ne opravdavaju „reobračun kamata“, prema kojemu bi tužiteljičina obveza kad prijevremeno otplaćuje kredit bila veća od obveze da je kredit otplaćivala do kraja prema ugovorenim otplatnom planu, a kako to utvrđuje Županijski sud u Dubrovniku u presudi Gž Zk-2/2019 od 2. lipnja 2021. Isti taj sud ističe da tuženikova Odluka o kreditiranju zaposlenika Banke/Bank (list 68-79 spisa), koju je tuženik donio nakon sklapanja ugovora o kreditu, nije mjerodavna za odluku o tužiteljičinom zahtjevu, pa ni taj argument tuženika nije prihvaćen kao osnovan .

18. Shodno svemu izloženom, a kako je stav ovog suda da je tužiteljica bila dužna plaćati iznose isključivo kako su određeni otplatnim planom, koji je sastavni dio I. Dodatka ugovoru o kreditu to je zaključak ovog suda da je u konkretnoj situaciji ispunjen uvjet predviđen odredbom čl. 50. st.1.toč. 9. OZ-a. To stoga jer tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (Sporazuma) protiv ovršenika (ovdje tužiteljice) budući je tražbina prestala, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, kojim tužiteljica traži proglašenje ovrhe nedopuštenom i odlučiti kao u izreci.

19. Prema odredbi čl.154.st.1. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njenu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tako je tužiteljici dosuđena naknada parničnih troškova u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP-a, a koja se odnosi na zastupanje po odvjetniku, s time da je visina troška odmjerena u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa). U konkretnoj situaciji vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačena u iznosu od 80.000,00 kn / 10.617,82 €. Kao potreban tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe od 11.1.2022. i podneska od 19.4.2023. od po 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarifa) i pristupa na ročišta 7.11.2022., 23.10.2024. i 10.3.2025. od po 100 bodova (Tbr.9/1 Tarife), odnosno ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 1.000,00 €, a uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 1.250,00 €. Navedenom je iznosu potrebno dodati plaćeni trošak predujma za vještačenje od 199,08 € te trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu od po 76,31 € za svaku, pa ukupno dosuđeni troškovi tužiteljici iznose 1.601,70 € kao u izreci pod točkom II. presude.

20. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

- pun. tuženika