Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1360/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, protiv tuženice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Branka Skansi Ratković, odvjetnica u Dubrovniku, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-10/2023-6 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice ML kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-10/2023-6 od 22. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici predati u posjed tužitelju stan u [adresa] na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 58,79 m2, slobodan od osoba i stvari (točka I. izreke), naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 79,63 eura (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u iznosu 750,00 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke).
2. Tuženica je podnijela žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka na koju ukazuje tuženica u žalbi, niti druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika da mu tuženica kao posjednica preda u posjed slobodan od osoba i stvari stan u [adresa] na adresi [adresa], u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 58,79 m2.
7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je tužitelj vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 58,79 m2 koje vlasništvo je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženica u posjedu predmetnog stana,
- da je bivši suprug tuženice VL s tužiteljem **.**.1998. sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom KLASA: 371-01/97-01/1001, URBROJ: 2117/01-01-98-2 prema kojem je tužitelj dao VL u najam stan u [adresa], stambena zgrada S, na adresi [adresa], ulaz II, stan broj 7, površine 58,79 m2, kojem pripada i drvarnica (članak I), a VL se obvezao za taj stan plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 89,95 kuna (članak III), pri čemu zajedno s najmoprimcem stan mogu koristiti tuženica ML, te M
Glumac i DL (članak VI),
- da je Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom bio sklopljen na određeno vrijeme od jedne godine, s time da će se Ugovor smatrati prešutno produženim za naredno jednogodišnje razdoblje ako ni jedna ugovorna strana, u roku od 30 dana prije isteka roka od jedne godine, ne pokrene postupak za produljenje ili izmjenu ugovora (članak VII), zatim da je ugovoreno da ugovor prestaje temeljem otkaza koji se daje pismeno i predaje drugoj ugovornoj strani neposredno uz potpis ili poštom preporučeno s time da najmodavac može najmoprimcu dati otkaz ugovora o najmu stana ako ovaj ne ispunjava odredbe Ugovora odnosno Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika socijalno ugroženim osobama i osobama slabijeg imovnog stanja (članak XIII),
- da je tužitelj kao najmodavac uredno i pravodobno obavijestio VL kao najmoprimca pisanom preporučenom pošiljkom od 9. svibnja 2017. da Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom prestaje važiti s danom 1. lipnja 2017.,
- da ne postoji valjana stvarnopravna niti obveznopravna osnova koja bi tuženici davala pravo na posjed predmetnog stana budući je ona svoje pravo na posjed izvodila iz članka VI Ugovora o najmu stana, a koji Ugovor je prestao važiti 1. lipnja 2017. te da tuženica sudu nije prezentirala niti dokazala postojanje kakvog drugog stvarnopravnog ili obveznopravnog osnova iz kojeg proizlazi njeno pravo na posjed predmetnog stana.
9. U odnosu na prigovor zaštite prava na dom kojeg ističe tuženica, prvostupanjski sud raspravljanje nije ograničio samo na utvrđivanje pravne osnove za posjed već je ocjenjivao da li predmetni stan predstavlja dom tuženice u smislu članka 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06, 2/10. - dalje: Konvencija) i da li bi davanje naloga za iseljenje tuženici predstavljalo neopravdano miješanje u njezino eventualno pravo na dom, budući je obveza suda štititi međunarodnim ugovorima utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske i time prava zajamčena Konvencijom.
10. Cijeneći iskaz tuženice - da se u predmetni stan s obitelji, suprugom i dvoje djece uselila 1. lipnja 1998., da je s djecom u stanu nastavila živjeti i nakon što se iz stana njezin suprug odselio 2005. godine, da tuženica nema u vlasništvu drugu nekretninu te da je imala želju otkupiti stan, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica ostvarila jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnim stanom, odnosno da predmetni stan predstavlja dom tuženice.
11. S obzirom na ovakav zaključak, prvostupanjski sud je proveo test razmjernosti, odnosno utvrđivao je, da li je miješnje u pravo na dom utemeljeno na zakonu, da li je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je miješanje nužno u demokratskom društvu, pri čemu pod miješanjem podrazumijeva davanje naloga tuženici za iseljenje i predaju u posjed stana tužitelju.
12. Tako je prvostupanjski sud na temelju Konačne liste reda prvenstva za davanje stanova u najam od 16. svibnja 2018., Zapisnika sa sjednice Povjerenstva Grada Dubrovnika održane 29. studenog 2021. i Konačne liste reda prvenstva za davanje stanova u najam od 9. prosinca 2021. utvrdio da je tužba u ovom postupku podnesena za potrebe oslobođenja predmetnog stana od osoba i stvari (kao stana koji je namijenjen zbrinjavanju) kako bi tužitelj na temelju rezultata javnog natječaja koji provodi temeljem Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 8/16) predmetni stan dodijelio socijalno ugroženoj osobi odnosno osobi slabijeg imovnog stanja koja ispunjava uvjete natječaja za dodjelu stana za potrebe stanovanja.
13. Osnovom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da stambeno zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba, odnosno osoba slabijeg imovnog stanja predstavlja legitimni cilj u smislu članka 8. stavak 2. Konvencije te da je (tužbeni) zahtjev za predaju predmetnog stana u posjed miješanje u pravo na dom koje je usmjereno na postizanje legitimnog cilja, sve u obavljanju poslova koji su Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19, 144/20.) stavljeni u djelokrug tužitelja (lokalne samouprave) s naglaskom na poslove koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana, pri čemu je od važnosti da tužitelj u vlasništvu ima ograničeni broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba i osoba slabijeg imovnog stanja.
14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se označeni legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od davanja naloga tuženici da predmetni stan preda u posjed tužitelju pri čemu tuženica nije isključena iz mogućnosti ostvarenja prava na dodjelu stana u najam jer se može javiti na natječaj, ali tu mogućnost nije iskoristila.
15. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka te daje ocjenu činjeničnih utvrđenja i interpretacije članka 8. Konvencije, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
16. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17.) naložio tuženici da preda tužitelju u posjed stan u [adresa] na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 58,79 m2.
17. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženica određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
18. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
