Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1298/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužitelja ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužitelja EO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (svi tužitelji kao nasljednici pokojnog BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), svi tužitelji zastupani po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i Partneri iz Zadra, protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 i 2. tuženika Lovačko društvo "SOKOL" Vodice iz Vodica, Trg kneza Branimira 67, OIB: 90691965499, kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika te o žalbi umješača na strani 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3235/17-88 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., 2. tuženika Lovačko društvo „Sokol“ Vodice te umješača na strani 2. tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3235/17-88 od 23. travnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi 2. tuženika Lovačko društvo „Sokol“ Vodice te umješača na strani 2. tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se I. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885 II. tuženiku Lovačko društvo "SOKOL" Vodice iz Vodica, Trg kneza Branimira 67, OIB:90691965499,solidarno isplatiti tužitelju BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 2.141,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. travnja 2024. pa do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. i II. tuženima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.820,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. travnja 2024. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. je uložio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika.

3. Protiv navedene presude žali se 2. tuženik Lovačko društvo „Sokol“ Vodice zbog svih žalbenih razloga propisanih zakonom. Predlaže da se tužba u odnosu na 2. tuženika odbaci zbog pomanjkanja pasivne legitimacije ili da se pobijana presuda preinači u odnosu na 2. tuženika, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv navedene presude žali se i umješač na strani 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način predložen u žalbi, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje u pogledu bitnih činjenica, obrazloženje presude nije suprotno dokazima u spisu te u presudi nema proturječnosti te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) na koju povredu ukazuju žalbe 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i umješača Euroherc osiguranje d.d.

7. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete nastale na vozilu marke Audi B5 1.9 TDI A4, godina proizvodnje 1996. u vlasništvu tužitelja, na kojem je nastala šteta zbog štetnog događaja koji se dogodio 8. srpnja 2017. na državnoj cesti DC-27, 5. dionica, 2 km i 500 m u+i to zbog naleta divlje životinje – divlje svinje.

9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

9.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je dana 8. srpnja 2017. na državnoj cesti DC-27, 5. dionica, 2 km i 500 m, došlo do štetnog događaja te je tužitelj pretrpio štetu na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim vozilom je toga dana upravljao DO,

- da je utvrđeno uviđajem i vještačenjem da nakon raskrižja za mjesto Zaton u smjeru prema Stankovcima, nalazi se prometni znak opasnosti u liku divlje svinje s dopunskom pločom 7 km, pri čemu je prema naljepnicama na poleđini znak opasnosti postavljen 2017. godine, a dopunska ploča 2005. godine,

- da je mjesto naleta na udaljenost od oko 8,1 m od postavljenog znaka „divljač na cesti“ sa dopunskom pločom,

- da od navedene table „divljač na cesti“ do pokaznog mjesta štetnog događaja nema nikakvih prometnih znakova,

- da je na mjestu štetnog događaja brzina ograničena općim načelom brzine kretanja od 90 km/h,

- da da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu tužitelja s desne strane,

- da se mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja, nalazilo na desnoj polovini kolnika oko 5 m nakon početka desnog traga kočenja te udaljeno od desnog ruba kolnika oko 2 m,

- da je brzina vozila tužitelja u trenutku reagiranja kočenjem iznosila oko 96,3 km/h,

- da do naleta ne bi došlo da se vozilo tužitelja kretalo brzinom manjom od 51,1 km/h,

- da na mjestu štetnog događaja u tehničkom smislu ne važi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“,

- da visina potpune ili totalne štete na vozilu tužitelja iznosi 16.138,07 kn,

- da se mjesto štetnog događaja nalazi na granici između lovišta XV/108-VODICE i lovišta XV/110-PIROVAC pri čemu granicu između ova dva lovišta predstavlja upravo prometnica ili cesta D-27 gdje je došlo do predmetnog štetnog događaja na način da je sjeverno od ceste područje lovišta XV/108-VODICE dok je južno od ceste područje lovišta XV/110-PIROVAC,

- da s obzirom na utvrđenu dinamiku predmetnog štetnog događaja divljač je do mjesta naleta koje se nalazi na kolniku morala doći sa područja lovišta XV/108- VODICE,

- da je geodetskim vještačenjem utvrđeno utvrdio da se područja oznake A i B (mjesto prometne nesreće označeno na asfaltu od strane punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika) nalaze izvan županijskog lovišta XV/108-VODICE između kote 106 i Grabovca te se nalaze unutar županijskog lovišta XV/110-PIROVAC. Granica između županijskih lovišta XV/108-VODICE i XV/110-PIROVAC ne prati koridor državne ceste,

- da utvrđeno da se granica između županijskih lovišta XV/108-VODICE i XV/110- PIROVAC nalazi na udaljenosti od manje od 10 m do mjesta naleta divljači na kolnik,

- da se mjesto nezgode nalazi neposredno uz samu granicu dva otvorena lovišta, dakle dva lovišta koja nisu ograđena bilo zaštitnom ogradom bilo nekom drugom prirodnom fizičkom barijerom.

10. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žalitelji vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da da je 1. tuženik pravna osoba koja upravlja javnom cestom, da na dijelu ceste gdje je došlo do štetnog događaja nije bio postavljen znak „divljač na cesti“ , odnosno da se znak opasnosti "divljač na cesti" sa dopunskom pločom nalazi udaljen 8,1 km od mjesta naleta te je stoga 1. tuženik propustom postavljanja znaka opasnosti sukladno udaljenostima propisanim Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama - dalje Pravilnik ("Narodne novine", broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) nije osigurao sigurnost prometnice, a što je dužan učiniti budući istom upravlja.

12. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC) kada je utvrdio da je za ovaj štetni događaj odgovoran 1. tuženik. Naime, čl. 50 ZC je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1. ZC) dok je st. 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu iz st 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Tuženikova obveza upravljanja i održavanja državnih cesta propisana je čl. 26 i čl. 81 ZC. Kako je predmetna šteta nastala naletom divlje svinje za koju je opasnost 1. tuženik propustio na propisani način postaviti znak upozorenja, to sukladno čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) odgovara za nastalu štetu.

13. Stoga nije osnovan žalbeni navod 2. tuženika da je prilikom odlučivanja o njegovoj odgovornosti za štetu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Vezano uz žalbeni navod 1. tuženika da sud nije utvrdio je li 2. tuženik kao lovačko društvo zatražio postavljanje prometnog znaka koji bi upozoravao na divljač, valja istaći da je 1. tuženik takav znak postavio s naznakom da opasnost za divljač postoji u dužini od 7 km, što svakako ukazuje na okolnost da je 1. tuženik (bilo od strane 2. tuženika ili po vlastitom nahođenju) imao saznanja o potrebi postavljanja takvog prometnog znaka.

15. Ovo tim više što su Pravilnikom propisani uvjeti postavljanja prometnih znakova, udaljenosti na koje se isti postavljaju ali i obveza pravne osobe koja upravlja cestom na postavljanje istih.

16. Kako je utvrđeno da se uz navedenu cestu nalaze čak dva lovišta, da nema znaka ograničenja brzine pa je dopuštena brzina 90 km/h, da je mjesto štetnog događaja na 8,1 km od postavljenog znaka za divljač na putu te da taj znak ne važi na mjestu nastanka štetnog događaja, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da 1. tuženik kao pravna osoba koja upravlja navedenom cestom nije poduzeo sve na što je ovlašten i obvezan temeljem Pravilnika, te je stoga, solidarno s 2. tuženikom odgovoran za nastalu imovinsku štetu tužitelju.

17. Ostali žalbeni navodi 1. tuženika predstavljaju njegovu ocjenu provedenih dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni dokaza od strane suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je za štetu tužitelju, solidarno s 1. tuženikom, odgovoran i 2. tuženik i to temeljem čl. čl. 83 st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05 , 75/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17), a njegova odgovornost je objektivna odnosno u smislu čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15, dalje: ZOO), jer se divljač može smatrati opasnom stvari.

19. Predmet spora je naknada imovinske štete na vozilu koju je tužitelj pretrpio kao vlasnik vozila. U odnosu na lovoovlaštenike, ovdje 2. tuženika, primjenjuju se propisi kojima se uređuje lovstvo te osim u iznimnim slučajevima, odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, kako to određuje ZOO. Odštetna odgovornost tuženika kao osobe koja gospodari lovištem na čijem području se dogodio štetni događaj regulirana je odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu koja glasi: za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Obzirom na to da divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, u konkretnom slučaju divlja svinja, predstavlja opasnu stvar, to se u vezi odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koju na vozilu počini divljač na javnoj cesti, primjenjuju i opći propisi obveznog prava. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ne postoji odgovornost oštećenika. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za štetu koja potječe od opasne stvari, ako nije utvrđeno nešto drugo, odgovara njihov vlasnik. Temeljem čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Temeljem čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

20. Žalbeni navodi 2. tuženika u kojima iznosi svoj stav oko odgovornosti 2. tuženika kao ovlaštenika lovišta nemaju uporište u važećim zakonima, te stoga ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

21. Nadalje, valja istaći da izmjena odredbe čl. 83. st. 1. ZL, koja izmjena je izvršena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 62/17) nema utjecaja na odgovornost 2. tuženika za nastalu štetu.

22. Što se tiče žalbenih navoda 2. tuženika da niti prema mjestu nastanka štetnog događaja ne postoji odgovornost 2. tuženika, jer je utvrđeno da mjesto štetnog događaja nije uz lovište kojim gospodari 2. tuženik već lovište kojim upravlja drugo lovačko društvo, valja istaći prvenstveno da je sudski vještak u svom nalazu izrijekom naveo da s obzirom na utvrđenu dinamiku predmetnog štetnog događaja divljač je do mjesta naleta koje se nalazi na kolniku morala doći sa područja lovišta XV/108- VODICE, odnosno lovišta kojim upravlja 2. tuženik.

23. Nadalje, u situaciji kada se sa sigurnošću ne može utvrditi kojem lovištu pripada divljač koja je izletjela na cestu i udarila u vozilo, tada postoji solidarna odgovornost oba lovačka društva za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO kojim je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno (stavak 4.). Slijedom toga, kada se ne bi moglo točno utvrditi iz kojeg lovišta bi istrčala divljač tada bi u tom slučaju postojala solidarna odgovornost (ona ovlaštenika lova), slijedom čega su u svakom slučaju neosnovani žalbeni navodi o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na 2. tuženika.

24. U odnosu na žalbene navode umješača na strani 2. tuženika da divljač ne predstavlja opasnu stvar valja reći da kod sraza motornog vozila i divljači, na javnoj cesti, motorno vozilo ne treba smatrati opasnom stvari, jer se radi o šteti koju je prouzročila divlja svinja kao opasna stvar, a ne o šteti koju je na divljači počinilo motorno vozilo. Vlasnikom divljači se smatra njihov imatelj, lovoovlaštenik iz čijeg je lovišta divljač izašla na cestu.

25. U odnosu na žalbene navode o tome da nije utvrđeno odakle je divljač istrčala, treba naglasiti da je nesporno da je divlja svinja pretrčavala između dva lovišta, a od kojih je tuženik gospodar jednog, a smjer kretanja je utvrđen na temelju iskaza svjedoka DO koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao osobnim automobilom, a koji dio iskaza je potvrđen provedenim vještačenjem.

26. Ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud, smatra da se tuženikova odgovornost procjenjuje prema načelu uzročnosti, jer je 2. tuženik imatelj opasne stvari - divljači (čl. 1063. ZOO). Tom odredbom je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Zato tuženik za štetu koju je prouzročila divlja svinja iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Kako 2. tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje ovu njegovu odgovornost isključuju djelomično ili u potpunosti (čl. 1067. ZOO), to je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

27. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je do štete došlo bez krivnje vozača, da 2. tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, pa je pravilno naložio 2. tuženiku da solidarno s 1. tuženikom, sukladno čl. 1107. st. 1. ZOO naknadi tužitelju štetu u iznosu od 2.141,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. travnja 2024, a imajući u vidu i da visina štete nije bila sporna.

28. Vezano uz žalbene navode umješača koji se odnose na to da divljač nije mogla istrčati iz lovišta 2. tuženika, budući je iz geodetskog nalaza utvrđeno da je mjesto štetnog događaja na području kojim gospodari drugo lovačko društvo, valja istaći da je pravilan stav suda prvog stupnja da u situaciji kada se sa sigurnošću ne može utvrditi kojem lovištu pripada divljač koja je izletjela na cestu i udarila u vozilo, a kod tužitelja tada postoji solidarna odgovornost oba lovačka društva za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO, a sa kojim stavom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

29. Ostali vrlo opširni žalbeni navodi umješača predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, umješač u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

30. Nisu osnovani žalbeni navodi umješača da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 – dalje: Tarifa) prilikom odlučivanja o troškovima postupka.

31. Pravilno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini troškova postupka za svaku radnju tužitelju priznao vrijednost boda od 2,00 Eur. Naime, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 eura, valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, kao što je to pravilno učinio i sud prvog stupnja (tako i Rev-562/2024-2). Stoga nije osnovan žalbeni navod umješača da je sud prvog stupnja primijenio pogrešnu vrijednost boda.

32. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u drugim predmetima pred drugim sudovima, jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

33. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe 1. i 2. tuženika te žalbu umješača kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

34. Drugotuženiku i umješaču nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka iz razloga jer su njihove žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina