REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1203/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠF zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠF podnijetoj po branitelju Toniju Vukičeviću odvjetniku iz Splita protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj:Pp-12803/2022-13 od 17. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠF i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni ŠF je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 (šezdeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni ŠF je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna od 920,00 eur/6.931,74 kune, koju kaznu je obvezan platiti u roku šest mjeseci po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eur/376,73 kune.
3. Protiv te presude okrivljeni ŠF je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o izrečenoj kazni.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi svakog tereta prekršajne odgovornosti, odnosno podredno da se primijeni blaža i primjerena sankcija.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda, a niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, koju povredu ističe žalitelj u žalbi.
7. Naime, žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koja se očituje u odstupanjima i proturječnosti između izvedenih dokaza i razloga na koje se poziva u obrazloženju djela svoje odluke, te da je navedena manjkavost rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a da se navedeno odrazilo i na neadekvatnu primjenu materijalno pravnih normi, kao i na izrečenu sankciju.
8. Međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka budući da prvostupanjska presuda nije opterećena nikakvim bitnim povredama niti onima na koje se pazi po službenoj dužnosti, a jednako tako ne postoji proturječnost između dokaza i razloga na koje se sud poziva u obrazloženju djela svoje odluke.
8. Nadalje, nije u pravu podnositelj žalbe ističući da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je odluku o počinjenom prekršaju utemeljio djelomično na obrani okrivljenika, te iskazu svjedokinje oštećenice PF bivše supruge okrivljenika. Prvostupanjski sud je opravdano i u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje oštećenice PF i njezin iskaz kao dokaz sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen niti vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koje su, po mišljenju ovog suda opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.
8.1. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje oštećenice prihvatio vjerodostojnim, budući da je svjedokinja pred sudom detaljno i okolnosno svjedočila, a nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njenog iskaza koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice, kao i njezino držanje prilikom svjedočenja, koje je sud valjano ocijenio, odnosno iskaz svjedokinje je cijenio kao okolnostan, detaljan, uvjerljiv, da je iskazivala na temelju osobnog saznanja, razložno, jasno i uvjerljivo, te u njezinom iskazu nije bilo proturječnosti niti je sud našao razloga da bi neosnovano teretila okrivljenika. Dakle iz njezinog iskaza nedvojbeno proizlazi da su riječi koje je okrivljenik uputio u prisustvu djeteta bile uvredljive i da su je doista uznemirile i povrijedile njezino dostojanstvo, pa je prvostupanjski sud pravilno na temelju iskaza oštećenice, a jednako tako u točki 14. obrazloženju prvostupanjske presude i na temelju obrane okrivljenika, koji je iskazao do dopušta takvu mogućnost, iako ne može sa sigurnošću reći da se bivšoj supruzi obratio neprimjerenim riječima, da njegova namjera nije bila povrijediti je pri tom počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da se nije inkriminirane prigode obraćao oštećenoj s namjerom da povrijedi njezino dostojanstvo i da je uznemiri, a jednako tako da izgovorene riječi se ne mogu poistovjetiti sa nasiljem u obitelji, jer u konkretnom slučaju nije odlučno smatra li okrivljenik da izgovorenim riječima nije mogao povrijediti dostojanstvo i uznemirenost žrtve, već je bitno koji efekat su navedene riječi izazvale kod oštećenice. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je postupanje okrivljenika povrijedilo njezino dostojanstvo, te da je bila uznemirena zbog riječi koje je okrivljenik te prigode izgovorio, pa je dakle prvostupanjski sud ocjenom i analizom provedenih dokaza pravilno zaključio da su se u postupanju okrivljenika ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.
10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocjenom i analizom provedenih dokaza, koji po ocjeni ovog Suda imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost, zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci počinio prekršaj iz primijenjene odredbe zakona.
11. Nije prihvaćen niti žalbeni navod okrivljenika da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravilo in dubio pro reo. Naime, navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji na okrivljenika kada se, nakon ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima ne daju otkloniti dvojbe o postojanju, odnosno nepostojanju nekih činjenica koje čine obilježje inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Međutim u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije bio u nikakvoj dvojbi o pravnorelevantnim činjenicama koje čine obilježje inkriminiranog prekršaja i po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa nije bilo ni potrebe da prvostupanjski sud primijeni navedeno pravilo.
12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima (str. 4. žalbe) u postupku nisu počinjene povrede prava na pravično suđenje, a jednako tako kao što je već navedeno obrazloženje odluke o krivnji sadrži relevantne i dostatne razloge.
13. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni po ocjeni ovog Suda okrivljeniku je izrečena primjerena prekršajna sankcija koja nije prestroga. Za počinjeni prekršaj je propisana u vrijeme počinjenja prekršaja novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eur, ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu te istu okrivljeniku izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne cijeneći okrivljeniku kao olakotne okolnosti dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, te obiteljske prilike, dok otegotne okolnosti nije našao, dakle okrivljeniku je izrečena kazna u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne i po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je jednu odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota sukladno članku 138. stavka 3. Prekršajnog zakona određena u iznosu od 60,00 eur, odnosno u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj:18/13.), kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur, te su isti određeni s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Mirjana Medić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.
