Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2065/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. ) JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 2) ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 3) UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 4) DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 5) CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad. 6) AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao suvlasnici zgrade na adresi [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Zečeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Savska cesta 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-36/2022-11 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o.2) kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-36/2022-11 od 15. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti 1. do 6. tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 2.317,83 eura sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 8. siječnja 2019. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.304,45 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja od ad. 1) do ad. 6), uz naknadu tuženiku troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja od ad. 1) do ad. 6), suvlasnika zgrade u [adresa] na adresi [adresa], za donošenje presude, kojom će se naložiti tuženiku, upravitelju zgrade, da im isplati iznos od 2.317,83 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2019. pa do isplate, a koji iznos tuženik da je isplatio Stolariji centar d.o.o. za zamjenu ulaznih vrata zgrade.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- utuženi iznos tuženik da je 3. siječnja 2019. isplatio Stolariji Centar d.o.o., a tadašnji predstavnik suvlasnika GA da je naručio radove od Stolarija centra d.o.o.;

- GA (tadašnji predstavnika suvlasnika) da nije imao pisanu suglasnost suvlasnika predmetne zgrade za ugradnju novih vrata i da je on taj koji se odlučio za jednu od tri ponude za ugradnju vrata, a da on te ponude nije niti pokazivao drugim suvlasnicima;

- suvlasnici zgrade da nisu dali suglasnost za ugradnju vrata prema ponudi Stolarija centra d.o.o., koju ponudu da je njihov predstavnik prihvatio;

- nova vrata da ne odgovaraju potrebama zgrade, zbog toga što automobili, koji da su prije mogli ući u dvorište zgrade, više to ne mogu, pa nova vrata, za razliku od zamijenjenih vrata, da ne omogućavaju ulaz vozila u dvorište;

- da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije;

- suvlasnici ugrade da su upravljanje zgradom povjerili tuženiku kao upravitelju, što da je u skladu s člankom 44. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV);

- predstavnik suvlasnika da nije bio ovlašten samostalno donijeti odluku o zamjeni vrata i prihvatiti predmetnu ponudu u ime ostalih suvlasnika, a niti da je tuženik kao upravitelj bio ovlašten to učiniti na inicijativu predstavnika suvlasnika;

- u smislu odredbi članka 45. stavka 1. i članka 93. stavka 3., te članka 378. stavka 1. sve ZV-a, upravitelj prema suvlasnicima da ima poziciju punomoćnika i nalogoprimca, pa upravitelj da nije nalogoprimac predstavnika suvlasnika, nego suvlasnika;

- zamjena ulaznih vrata da je posao koji da premašuje okvir redovitoga upravljanja i za to da je, u skladu s odredbom članka 41. stavkom 1. ZV-a, bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koja suglasnost da je izostala;

- tuženik, postupajući po inicijativi predstavnika suvlasnika (koji možda da nije niti znao da mu je potrebna odgovarajuća suglasnost suvlasnika za spornu zamjenu vrata, a tuženik da je sukladno ugovoru o upravljanju bio dužan pružiti pravnu pomoć predstavniku suvlasnika), da je propustio provjeriti postoji li odgovarajuća suglasnost suvlasnika za nabavku i postavljanje novih vrata prema ponudi Stolarija centra d.o.o.;

- tuženik da je bez odgovarajuće suglasnosti suvlasnika iz sredstava zajedničke pričuve odobrio isplatu troškova nabave novih vrata u utuženom iznosu Stolarija centru d.o.o. i postavljanje istih vrata, pa tuženik, kao nalogoprimac suvlasnika, da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

7. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, da ugrađena vrata ne odgovaraju potrebama suvlasnika zgrade, jer svojom širinom da ne omogućavaju prolaz vozila u dvorište zgrade, a prije da su se vozila tamo parkirala, kada je pravilno zaključio, da se tuženik nije rukovodio sa stvarnim ili predmnijevanim namjerama i potrebama suvlasnika zgrade, niti isti da je postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina, jer tuženik uopće da nije vodio računa o tome, kakvih su karakteristika bila ranija vrata, što da su ista omogućavala i što bi sve nova vrata trebala omogućiti, kao što da nije niti vodio računa o specifikaciji vrata iz ponude Stolarija centra d.o.o, pa stoga tuženik, koji da nije imao odgovarajuće suglasnosti suvlasnika predmetne stambene zgrade da iz sredstava zajedničke pričuve odobri isplatu troškova nabave novih vrata u utuženom iznosu Stolarija centru d.o.o., da je dužan naknaditi tužiteljima štetu, koju su pretrpjeli time što je tuženik bez njihovog ovlaštenja iz sredstava zajedničke pričuve isplazio utužen iznos Stolarija centru d.o.o. za ugradnju novih vrata, koja da ne odgovaraju njihovim potrebama, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbe članaka 766. stavka 2. i 1123. stavaka 1. i 2., te odredbe članka 1123. stavka 3. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), naložio tuženiku da naknadi tužiteljima štetu koju su oni pretrpjeli u iznosu od 2.317,83 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

8. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja i naprijed navedenih ispravnih zaključaka, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja od ad. 1) do ad. 6), presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

9. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti prigovora da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu odlučio o zahtjevu koji da tužitelji od ad. 1) do ad. 6) nisu postavili, te u tužbi, a niti tijekom postupka, tužitelji od ad. 1) do ad. 6) da nisu navedeni kao suvlasnici stambene zgrade na predmetnoj adresi, pa da je pogrešno i takvo njihovo naznačavanje u uvodu pobijane presude, ničim se ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

10. Žalitelju je, a u odnosu na njegov žalbene prigovore, za odgovoriti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti osporavao činjenicu da bi tužitelji od ad. 1) do ad. 6) bili suvlasnici predmetne stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], koji su kao takvi i navedeni u uvodu prvostupanjske presude, a niti je isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja od ad. 1) do ad. 6), a da su tužitelji od ad. 1) do ad. 6) suvlasnici predmetne zgrade proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice od 16 do 19 spisa), a iz kojeg izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su tužitelji od ad. 1) do ad. 6) u navedenoj zgradi svaki od njih uknjiženi na suvlasničkim djelovnima s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO na svojim stanovima.

11. Nadalje, žalitelju je i za odgovoriti, da činjenica su tužitelji od ad. 1) do ad. 6) svojim tužbenim zahtjevom tražili da se naloži tuženiku da tužiteljima od ad. 1) do ad. 6) isplati iznos od 17.463,67 kuna / 2.317,83 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, a prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da isplatiti tužiteljima od ad. 1) do ad. 6) na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 2.317,83 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, sud prvog stupnja nije odlučio o nečem drugom, odnosno o zahtjevu koji tužitelji nisu postavili, a sve to imajući u vidu činjenicu, da je dosuđeni novčani iznos i potrošeni iz sredstava zajedničke pričuve, a koji novčani iznos su na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve i uplatili i tužitelji od ad. 1) do ad. 6) kao suvlasnici predmetne stambene zgrade, te je tuženiku suviše i za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da tužitelji od ad. 1) do 6) nisu niti uložili žalbu na prvostupanjsku presudu, a niti su podnijeli prijedlog za donošenje dopunske presude, smatrajući da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o zahtjevu da se njima isplati utuženi iznos, pa se u navedenim okolnostima smatra da su tužitelji od ad. 1) do 6) u tom dijelu povukli tužbu (članak 339. stavak 2. ZPP-a).

12. Slijedom svega navedenog, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

13. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

14. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 19. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac