REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: P-889/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], GDINJ 330, 21467 Gdinj zastupanog po punomoćniku Jelena Dulčić, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženika ad 1. AF, pok. Ž, ad 2. AF, pok. NF, ad 3. NF pok. A i ad 4 ŠF, pok. ĆF, svi odsutni i nepoznata boravišta, svi zastupani po punomoćniku Željko Šćapanoviću odvjetnik u Hvaru, radi pravo vlasništva nekretnine, 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], GDINJ 330, GDINJ, vlasnik za 1/3 dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i ishoditi u zemljišnoj knjizi upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist u cijelosti, uz istovremeni izbris istog prava s imena tuženika.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku ovom sudu dana 05. ožujka 2025. godine podnio tužbu protiv gore navedenih tuženika, a radi utvrđenja prava vlasništva, u bitnom navodeći kako je upravo on vlasnik predmetne nekretnine, u navedenom dijelu, pa slijednom navedenog predlaže sudu da donese presudu kojom će se utvrditi da je on vlasnik predmetne nekretnine kako je to pobliže navedeno u izreci.

2.Tuženici su odsutni i nepoznata boravišta ( što je utvrđeno i provjerom u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova), te im je shodno tome postavljen privremeni zastupnik. U odgovoru na tužbu od dana 13. ožujka 2025. godine, privremeni zastupnik je naveo kako se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložio da se izvedu svi dokazi predloženi u tužbi.

3.U dokazne svrhe sud je izvršio pregled: e- izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, izvoda iz katastarskog plana, prijepisa posjedovnog lista broj 313, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. RF, pok. ĆF, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. RF N, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆF, Ugovora od dana 16.04.1998. godine, te su saslušani svjedoci HF i PF.

4. Tužbeni zahtjev je pravno osnovan.

5.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Svjedok HF, naveo je kako je on barba tužitelja, pa su mu stoga sve okolnosti vezane za predmetnu nekretninu poznate. Poznato mu je kako je posjed na predmetnoj nekretnini imao njegov djed pok. FF i da to je bilo negdje 30 ih-40 ih godina. Istaknuo je kako je njegov djed na predmetnoj nekretnini imao lozu. Da je on preminuo 52 godine, te je posjed na predmetnoj nekretnini nastavio imati njegov otac NF, koji je na predmetnoj nekretnini također imao lozu, a nakon loze i lavandu. On da je preminuo 1986 godine, te je su nakon njegove smrti posjed na predmetnoj nekretnini nastavili izvršavati on i njegov brat ĆF. Istaknuo je kako su se on i njegov podijelili na način da je predmetna nekretnina pripala njemu, a danas je ona u posjedu njegovog sina MF. Posebno je naveo kako tužitelj na istoj danas ima limune te istu danas održava. Nikada nije čuo da bi itko kako tužitelju tako i njegovim prednicima osporavao posjed na predmetnoj nekretnini , te mu nije poznato tko bi bili tuženici.

Svjedok PF, naveo je kako mu je poznato kako je djed tužitelja NF imao posjed na predmetnoj nekretnini, a nakon njega otac tužitelja, ĆF. Oni da su tu imali lozu a kasnije i lavandu. Koliko je njemu poznato dogovorom u obitelji predmetna nekretnina pripala je tužitelju MF, te njega i danas viđa na predmetnoj nekretnini kako istu obrađuje i sadi limune. Nikada nije čuo da bi itko ikada tužitelju i prednicima osporavao pravo na posjed, te mu nije poznato tko bi bili tuženici.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih isprava, te na činjenicu kako tuženici nisu osporavali ili doveli u pitanje način stjecanja vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, a kako nedvojbeno proizlazi da je tužitelj stupio u miran i nesmetan posjed predmetnih nekretnina, u kojem se dakle slijedom svojih prednika nalazi sigurno i više od 70 godina, to je odlučeno kao u izreci.

7.Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steće nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći: nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.

8.Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Nadalje je određeno da je samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih dokaza, a pogotovo uzimajući u obzir iskaze navedenih svjedoka, te činjenicu kako tuženici u predmetnom postupku nisu osporavali način stjecanja vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, utvrđeno kako je tužbeni zahtjev osnovan, to je odlučeno kao u izreci. Također se ističe kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je tužitelj temeljem svojih pravnih prednika stupio u posjed predmetne nekretnine to se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunalo i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni posjednici.

U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnini dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides) odnosno posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tuženici nisu tijekom postupka ničim dokazali ( a teret dokaza je na njima ukoliko su željeli osporiti poštenje posjeda tužiteljice), te kako je također utvrđeno da je posjed tužitelja u konkretnom slučaju trajao neprekidno i više nego od sedamdeset godina to je odlučeno kao u izreci.

10. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu te sukladno izjavi gore navedenih svjedoka koji su između ostalog naveli kako su prednici tužitelja, te tužitelj do danas imali/ima neprekidan posjed na dijelu predmetne nekretnine, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok, a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnjeg posjednika potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Nadalje, odredbom članka 114 i 115. ZV-a.,određeno je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, te da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Slijedom navedenog, a kako je nesporno utvrđeno kako su prednici tužitelja i tužitelj imali neprekidno, od nikoga ne ometan pošten posjed nad predmetnoj nekretnini, a kako se sukladno gore navedenim zakonskom odredbama u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću uračunao i vrijeme prednika tužitelja, to je između ostalog odlučeno kao u izreci.

U Starom Gradu, 19. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženicima po privremenom zastupniku

3. u spisu