Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2264/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe ALTAIR d. o. o. i okr. PFER PFE kao odgovorne osobe , zastupanih po braniteljima iz Odvjetničkog društva Dominiković i Osrečak , odvjetnicima iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 247. st. 2. t. 1. i st. 5. st. 4. t.1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/2011, 74/2013, 69/2017 , 46/ 2018 , 53/20, 114/22, 151/22 ) i dr., odlučujući o žalbi okr. pravne osobe ALTAIR d. o. o. i okr. odgovorne osobe PFER, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pp -429/2022 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe ALTAIR d. o. o. i okr. EFE kao odgovorne osobe i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na osuđujući dio.

II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. pravna osoba ALTAIR d. o. o. i okr. odgovorna osoba MFE su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 40, 00 EUR-a ( četrdeset ) eura , svaki okr., u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. pravna osoba ALTAIR d. o. o. i okr. odgovorna osoba MFE su proglašeni krivima za djelo prekršaja iz članka 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima i kažnjeni uz primjenu instituta ublažavanja, okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 6. 000,00 ( šest tisuća) eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.100,00 ( dvije tisuće sto ) eura.

1.1. Okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba su dužne platiti ukupan trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki okrivljenik po 15,00 eura.

1.2. Istom presudom okrivljenici su temeljem odredbe čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe za djelo prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. Zakona o radu.

2. Protiv te presude okr. pravna osoba i okr. odgovorna osoba su pravodobno po svom branitelju podnijeli zajedničku žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se oslobode optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene bitne povrede postupka na koju žalitelji ukazuju u svojoj žalbi, s obzirom se pobijana presuda ne temelji na nezakonitim dokazima.

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

6.1. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, je pravilno cijenio obrane okrivljenika , a iz kojih obrana proizlazi kako su okrivljenici koristili rad državljana treće zemlje , a da navedeni državljani nisu imali potrebnu dozvolu za boravak i rad u RH kod okrivljenika. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda , opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

6.2. Obrana okrivljenika, a sada i žalbeni navod u kojem se ističe kako su radnici bili samo privremeno kod njih i da su oni prijavljeni kod njihovog povezanog društva koje je za njih ishodilo dozvolu za rad i boravak u RH nije prihvatljivo. Naime, čl. 10. st. 3. Zakona o radu propisano je da poslodavac koji nema potrebe za radom određenih radnika može privremeno ustupiti s njim povezanim društvom u smislu posebnog pisanog propisa o trgovačkim društvima, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako o istome okrivljenici nisu priložili dokaz u vidu sporazuma između trgovačkih društava i pisanu suglasnost radnika.

6.3. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojima oni ističu kako se u konkretnom radi o beznačajnom prekršaju. Naime, zaključak o beznačajnosti nekog djela kojima se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela je objektivne naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja , a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog djela , a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samih okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24.a Prekršajnog zakona.

6.4. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelji nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna , pravilna i zakonita, prvostupanjski sud je cijenio razloge koji su potrebni za njihovo izricanje, te je stoga i ovaj sud mišljenja kako će se ovakvo izrečenim kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja kod okrivljenika.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138.stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 40,00 eura,što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

9. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

PF, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.