Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br. P-790/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ĐMĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Gordani Grubešić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Porobija&Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 20. siječnja 2025., u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o namjenskom kreditu od 31.08.2007, solemniziran po javnom bilježniku broj: OU-33084/2007 od 31. kolovoza 2007. sklopljenog između tužiteljice ĐMĐ kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak sa svim izmjenama i dopunama koje su donesene za vrijeme postojanja tražbine banke.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB:92963223473 isplatiti tužiteljici ĐMĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 11.476,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 22,97 € od 27.11.2007 do isplate,

- na iznos od 22,49 € od 15.12.2007 do isplate,

- na iznos od 23,16 € od 16.01.2008 do isplate,

- na iznos od 23,03 € od 28.03.2008 do isplate,

- na iznos od 44,27 € od 28.03.2008 do isplate,

- na iznos od 43,96 € od 16.04.2008 do isplate,

- na iznos od 42,60 € od 16.05.2008 do isplate,

- na iznos od 42,86 € od 14.06.2008 do isplate,

- na iznos od 42,48 € od 16.07.2008 do isplate,

- na iznos od 42,21 € od 15.08.2008 do isplate,

- na iznos od 42,18 € od 16.09.2008 do isplate,

- na iznos od 43,52 € od 16.10.2008 do isplate,

- na iznos od 45,29 € od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 43,42 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 46,40 € od 16.01.2009 do isplate,

- na iznos od 46,80 € od 14.02.2009 do isplate,

- na iznos od 47,18 € od 14.03.2009 do isplate,

- na iznos od 45,87 € od 16.04.2009 do isplate,

- na iznos od 45,67 € od 16.05.2009 do isplate,

- na iznos od 45,17 € od 16.06.2009 do isplate,

- na iznos od 45,10 € od 16.07.2009 do isplate,

- na iznos od 60,14 € od 15.08.2009 do isplate,

- na iznos od 60,79 € od 16.09.2009 do isplate,

- na iznos od 60,07 € od 16.10.2009 do isplate,

- na iznos od 60,33 € od 14.11.2009 do isplate,

- na iznos od 60,22 € od 16.12.2009 do isplate,

- na iznos od 61,33 € od 16.01.2010 do isplate,

- na iznos od 61,99 € od 17.02.2010 do isplate,

- na iznos od 61,91 € od 16.03.2010 do isplate,

- na iznos od 62,58 € od 16.04.2010 do isplate,

- na iznos od 63,96 € od 15.05.2010 do isplate,

- na iznos od 56,05 € od 16.06.2010 do isplate,

- na iznos od 57,46 € od 16.07.2010 do isplate,

- na iznos od 57,16 € od 14.08.2010 do isplate,

- na iznos od 60,20 € od 16.09.2010 do isplate,

- na iznos od 58,74 € od 16.10.2010 do isplate,

- na iznos od 58,79 € od 16.11.2010 do isplate,

- na iznos od 41,13 € od 16.12.2010 do isplate,

- na iznos od 41,67 € od 15.01.2011 do isplate,

- na iznos od 40,92 € od 16.02.2011 do isplate,

- na iznos od 40,85 € od 16.03.2011 do isplate,

- na iznos od 40,82 € od 16.04.2011 do isplate,

- na iznos od 41,66 € od 14.05.2011 do isplate,

- na iznos od 43,15 € od 16.06.2011 do isplate,

- na iznos od 45,14 € od 16.07.2011 do isplate,

- na iznos od 39,06 € od 13.08.2011 do isplate,

- na iznos od 34,81 € od 16.09.2011 do isplate,

- na iznos od 33,74 € od 15.10.2011 do isplate,

- na iznos od 33,50 € od 16.11.2011 do isplate,

- na iznos od 33,51 € od 16.12.2011 do isplate,

- na iznos od 34,12 € od 14.01.2012 do isplate,

- na iznos od 34,41 € od 16.02.2012 do isplate,

- na iznos od 34,10 € od 16.03.2012 do isplate,

- na iznos od 33,90 € od 14.04.2012 do isplate,

- na iznos od 33,95 € od 16.05.2012 do isplate,

- na iznos od 34,07 € od 16.06.2012 do isplate,

- na iznos od 33,76 € od 14.07.2012 do isplate,

- na iznos od 33,61 € od 15.08.2012 do isplate,

- na iznos od 32,97 € od 15.09.2012 do isplate,

- na iznos od 33,12 € od 16.10.2012 do isplate,

- na iznos od 33,34 € od 16.11.2012 do isplate,

- na iznos od 33,16 € od 15.12.2012 do isplate,

- na iznos od 32,80 € od 16.01.2013 do isplate,

- na iznos od 32,58 € od 16.02.2013 do isplate,

- na iznos od 32,39 € od 16.03.2013 do isplate,

- na iznos od 32,71 € od 16.04.2013 do isplate,

- na iznos od 32,06 € od 16.05.2013 do isplate,

- na iznos od 31,78 € od 15.06.2013 do isplate,

- na iznos od 31,62 € od 16.07.2013 do isplate,

- na iznos od 31,51 € od 15.08.2013 do isplate,

- na iznos od 31,56 € od 14.09.2013 do isplate,

- na iznos od 31,63 € od 16.10.2013 do isplate,

- na iznos od 31,64 € od 16.11.2013 do isplate,

- na iznos od 31,81 € od 14.12.2013 do isplate,

- na iznos od 31,51 € od 16.01.2014 do isplate,

--------------------------

3.138,42 EUR

i

- na iznos od 0,44 € od 27.11.2007 do isplate,

- na iznos od 3,21 € od 16.01.2008 do isplate,

- na iznos od 2,19 € od 28.03.2008 do isplate,

- na iznos od 8,72 € od 28.03.2008 do isplate,

- na iznos od 7,34 € od 16.04.2008 do isplate,

- na iznos od 0,23 € od 16.05.2008 do isplate,

- na iznos od 1,96 € od 14.06.2008 do isplate,

- na iznos od 0,20 € od 16.07.2008 do isplate,

- na iznos od 7,06 € od 16.10.2008 do isplate,

- na iznos od 17,33 € od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 7,29 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 24,36 € od 16.01.2009 do isplate,

- na iznos od 27,06 € od 14.02.2009 do isplate,

- na iznos od 29,63 € od 14.03.2009 do isplate,

- na iznos od 22,71 € od 16.04.2009 do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 16.05.2009 do isplate,

- na iznos od 19,68 € od 16.06.2009 do isplate,

- na iznos od 19,75 € od 16.07.2009 do isplate,

- na iznos od 16,57 € od 15.08.2009 do isplate,

- na iznos od 19,67 € od 16.09.2009 do isplate,

- na iznos od 17,14 € od 16.10.2009 do isplate,

- na iznos od 18,64 € od 14.11.2009 do isplate,

- na iznos od 18,62 € od 16.12.2009 do isplate,

- na iznos od 23,70 € od 16.01.2010 do isplate,

- na iznos od 26,96 € od 17.02.2010 do isplate,

- na iznos od 27,09 € od 16.03.2010 do isplate,

- na iznos od 30,38 € od 16.04.2010 do isplate,

- na iznos od 36,65 € od 15.05.2010 do isplate,

- na iznos od 39,01 € od 16.06.2010 do isplate,

- na iznos od 46,41 € od 16.07.2010 do isplate,

- na iznos od 45,59 € od 14.08.2010 do isplate,

- na iznos od 61,11 € od 16.09.2010 do isplate,

- na iznos od 54,58 € od 16.10.2010 do isplate,

- na iznos od 55,49 € od 16.11.2010 do isplate,

- na iznos od 66,48 € od 16.12.2010 do isplate,

- na iznos od 71,27 € od 15.01.2011 do isplate,

- na iznos od 66,37 € od 16.02.2011 do isplate,

- na iznos od 66,58 € od 16.03.2011 do isplate,

- na iznos od 67,23 € od 16.04.2011 do isplate,

- na iznos od 74,35 € od 14.05.2011 do isplate,

- na iznos od 86,42 € od 16.06.2011 do isplate,

- na iznos od 102,45 € od 16.07.2011 do isplate,

- na iznos od 138,85 € od 13.08.2011 do isplate,

- na iznos od 98,30 € od 16.09.2011 do isplate,

- na iznos od 88,68 € od 15.10.2011 do isplate,

- na iznos od 87,18 € od 16.11.2011 do isplate,

- na iznos od 88,30 € od 16.12.2011 do isplate,

- na iznos od 95,36 € od 14.01.2012 do isplate,

- na iznos od 99,17 € od 16.02.2012 do isplate,

- na iznos od 97,18 € od 16.03.2012 do isplate,

- na iznos od 96,23 € od 14.04.2012 do isplate,

- na iznos od 97,62 € od 16.05.2012 do isplate,

- na iznos od 99,98 € od 16.06.2012 do isplate,

- na iznos od 97,90 € od 14.07.2012 do isplate,

- na iznos od 97,41 € od 15.08.2012 do isplate,

- na iznos od 92,01 € od 15.09.2012 do isplate,

- na iznos od 94,69 € od 16.10.2012 do isplate,

- na iznos od 98,03 € od 16.11.2012 do isplate,

- na iznos od 97,29 € od 15.12.2012 do isplate,

- na iznos od 94,74 € od 16.01.2013 do isplate,

- na iznos od 93,59 € od 16.02.2013 do isplate,

- na iznos od 92,77 € od 16.03.2013 do isplate,

- na iznos od 97,35 € od 16.04.2013 do isplate,

- na iznos od 91,71 € od 16.05.2013 do isplate,

- na iznos od 89,90 € od 15.06.2013 do isplate,

- na iznos od 89,45 € od 16.07.2013 do isplate,

- na iznos od 89,52 € od 15.08.2013 do isplate,

- na iznos od 91,27 € od 14.09.2013 do isplate,

- na iznos od 93,35 € od 16.10.2013 do isplate,

- na iznos od 94,62 € od 16.11.2013 do isplate,

- na iznos od 97,88 € od 14.12.2013 do isplate,

- na iznos od 95,85 € od 16.01.2014 do isplate,

- na iznos od 96,25 € od 15.02.2014 do isplate,

- na iznos od 98,82 € od 15.03.2014 do isplate,

- na iznos od 97,73 € od 16.04.2014 do isplate,

- na iznos od 95,02 € od 16.05.2014 do isplate,

- na iznos od 95,40 € od 17.06.2014 do isplate,

- na iznos od 97,29 € od 16.07.2014 do isplate,

- na iznos od 98,76 € od 15.08.2014 do isplate,

- na iznos od 99,38 € od 16.09.2014 do isplate,

- na iznos od 101,00 € od 16.10.2014 do isplate,

- na iznos od 103,25 € od 15.11.2014 do isplate,

- na iznos od 103,98 € od 16.12.2014 do isplate,

- na iznos od 104,35 € od 16.01.2015 do isplate,

- na iznos od 104,21 € od 14.02.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 14.03.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 16.04.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 16.05.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 16.06.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 16.07.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 15.08.2015 do isplate,

- na iznos od 104,19 € od 16.09.2015 do isplate,

- na iznos od 2.077,38 € od 30.09.2015. do isplate

-----------------------

8.338,32 EUR

i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.167,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13. svibnja 2019. navodi da je temeljem Ugovora o kreditu broj 3210659127/2007, kreditna partija broj 7103787757 od 31. kolovoza 2007. sklopljenog sa tuženikom te ĐM kao sudužnikom i nje kao založnog dužnika da je koristila kredit od 62.800,00 CHF protuvrijednost u kunama s rokom otplate kredita od 18 godina uz valutnu klauzulu, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke poslovni broj OU-33084/07 od 31. kolovoza 2007. Navela je da su ugovorili da je redovna kamata promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora ista iznosi 4,50 %. Navela je da je banka u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva i to na strani jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Navela je da su se o ništetnosti ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili nadležni sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Navela je da je tuženik povrijedio načelo jednake vrijednosti činidaba te odredbu o valutnoj klauzulu nije ugovorio sa ciljem i svrhom postojanja valutne klauzule. Navela je da se tuženik nije zadužio u CHF niti je kupio CHF da bi njemu isplatio pozajmljeni iznos novca, a da nije bila niti opravdana primjena valutne klauzule. O valutnoj klauzuli da nije puno znala stavljajući nepoznavanje materije u korelaciju prema banci kao trgovačkom društvu koje se bavi kreditiranjem. Navela je da ju je banka navela na sklapanje ugovora o kreditu u CHF reklamirajući isti kao najpovoljniji i njemu najisplativiji kredit te da ona kao građanin laik nije bila upoznata da postoji rizik do promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kunu te da nije razumijela kakve će to ekonomske posljedice polučiti za nju sklapajući ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a što da se i dogodilo. Navela je da je izvršila konverziju kredita te da je između parničnih stranaka dana 08. siječnja 2016. zaključen Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navela je da je redovno plaćala mjesečne anuitete kredita do dana konverzije te da se isti nastavlja plaćati uredno o dospijeću te da je kredit u obvezi još otplaćivati do 2025. Navela je da se tuženik zaštitio valutnom klauzulom, promjenjivom kamatnom stopom, sudužnikom, zadužnicom, pljenidbom primanja sudionika u kreditu, založnim pravom i ostalim sredstvima osiguranja. Zaključenim kreditom da je ravnoteža pravnog posla narušena na štetu korisnika kredita potrošača kombinacijom niza ništetnih odredbi ugovoru, prvenstveno vezivanjem glavnice za valutnu klauzulu CHF, ugovaranje kamate koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke istovremenim ugovaranjem anuitetnog načina otplate. Navela je da konverzija sama po sebi nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora jer se sukladno zakonskim odredbama pravo na isticanje ništetnosti nikad ne gasi. Navela je da utvrđuje da su ništetne odredbe i dijelovi odredbi ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2007. i to dio odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu (članak 7.), dio odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope sukladno odluci banke (članak 2.). Navela je da je izvršila izračun preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te iz priležećeg izračuna preplaćenog iznosa po kreditu da proizlazi da je preplaćeni iznos po anuitetima od 69.626,22 kn, a preplaćeni iznos razlike glavnice u konverziji od 22.215,32 kn što ukupno čini preplaćeni iznos po kreditu od 91.841,54 kn.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 10. srpnja 2024. napravio preinaku tužbe, a kojoj preinaci se tuženik protivio te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je da ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13. svibnja 2014. Predmetni kredit da je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 08. siječnja 2016. sklopili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit u EUR valutnom klauzulom. Naveo je da sve tužiteljeve uplate (i osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate ) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Naveo je da je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju, a sklapanjem dodatka kroz Aneks ugovora o kreditu da između njega i tuženika nastao pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Naveo je da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije koji je on morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija je pravni posao koji su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom. Pravni posao kojim je izvršena konverzija da se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka odnosno i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope te da su njime ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu temeljem koje se tužitelj dobrovoljno i tuženik po sili zakona sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima iskoristiti do tada plaćene svote. Naveo je da ako tužitelju ponuda nije odgovarala da nije trebao prihvatiti konverziju te da su sklapanjem dodatka tužitelj i banka u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji. Naveo je da ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi jer su po njegovom mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji tada da nije trebao prihvatiti konverziju koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15. Naveo je da su tužitelju povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. U pravnom poslu koji je bio sklopljen među strankama povodom konverzije povijesne kamatne stope da su bile izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje te da pristajući u takvim okolnostima na izračun koji je zadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima da je pristao na čvrsto definiranu prošlost jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom, ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije za koje razdoblje je naposlijetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog usporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također da nisu osnovane jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisno ZID ZPK/15. Naveo je da prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom, a sklapanjem dodatka da su tužitelj i on u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji uključujući i po osnovi promjene CHF tečaja. Naveo je da su sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata da je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita. Izračun preplate da je uzeo u obzir sve promjene CHF tečaja kako je to razvidno i kolone „primijenjeni CHF tečaj“ sadržanom u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. Naveo je da upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom koji je uključivao sve promjene pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjene početnog plana i početnog anuiteta.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 3210659127/2007, kreditna partija broj: 7103787757, Dodatak Ugovoru o kreditu br. 7103787757, otplatni plan, dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužitelja kao stranku te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 3210659127/2007, kreditna partija broj: 7103787757 i to dana 31. kolovoza 2007. u iznosu od 62.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita i to za refinanciranje stambenog kredita odobrenog u Erste&Steiermarkische bank d.d., s rokom vraćanja od 18 godina.

4.1. Između stranaka su sporne odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu 7103787757 od dana 31. kolovoza 2007.

5. Između stranaka nije sporno, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.10.2007 do 01.02.2008 iznosila 5,15%, od 01.02.2008 do 01.07.2009 iznosila je 5,80%, od 01.07.2009 do 01.05.2010 iznosila je 6,30%, od

01.05.2010 do 01.11.2010 iznosila je 6,05%, od 01.11.2010 do 01.07.2011 iznosila je 5,50%, od 01.07.2011 do 01.01.2014 iznosila je 5,25%, dok je 01.01.2014. do 30.09.2015. iznosila 3,23%.

6. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da nije bila klijent Zagrebačke banke u vrijeme kada je željela podignuti kredit međutim sklapanjem ovog kredita da je postala. Navela je da je došla u banku odnosno kod tuženika vezano za predmetni kredit te s obzirom na njena tadašnja primanja da su joj rekli odnosno savjetovali da joj je najpovoljniji kredit u švicarskom franku. To da je bilo na prvom razgovoru s djelatnicom banke. Kada da je malo razmislila i došla drugi put u banku da je odlučila sklopiti kredit u švicarskim francima te prihvatiti sklapanje kredita. Navela je da je sve to bilo na brzinu te da su joj za valutnu klauzulu rekli da se radi o stabilnoj valuti, da je to stabilna država te da joj nitko nije rekao da bi moglo doći do promjene u tečaju same valute, dok što se tiče promjenjive kamatne stope da sama riječ "promjenjiva" govori što je, međutim da nije baš u tom trenutku znala što to skroz znači i da isto tako nije mogla pretpostaviti da će ta kamatna stopa ići toliko u visinu odnosno povećati se. Kod javnog bilježnika da joj je nešto pročitano, ali da se više odnosilo na samu točnost podataka u ugovoru, kao i kada su se povisili anuiteti da je iz banke nitko nije zvao, da je samo dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope, a kako da je imala obustavu na plaći da je odmah te podatke dalje proslijedila te da se nijednom nije obraćala banci, da je prihvatila to kako je. Navela je da ima još 5 godina otplate kredita i da je napravila konverziju predmetnog kredita i da su je telefonskim putem zvali iz banke da joj je pripremljen izračun konverzije i da je bila samo opcija da ili prihvati ili odbije. Navela je da je viša školska sprema, ekonomist te da se radilo o reprogramu stambenog kredita i da je taj kredit u Erste banci isto bio u CHF, međutim da je onda švicarski franak bio stabilan. U Erste banci da je imala jamca kojem je željela maknuti taj 20-godišnji teret jamstva, a Zagrebačka banka da je nudila kredit bez jamaca i da se prvo obratila svojoj matičnoj Erste banci gdje nije bilo moguće da se makne jamac, a nakon toga po preporuci nekih kolega da se odlučila za Zagrebačku banku gdje je to bilo moguće. Navela je da nije pročitala cijeli ugovor prije potpisivanja nego da joj je službenik objašnjavao i kemijskom pokazivao bitne odredbe te da nije dobila izračun i nacrt konverzije prije samog potpisivanja, da ga je prvi put vidjela prilikom potpisivanja, kao i da nije imala mogućnost provjere da li taj izračun konverzije odnosno da li su obuhvaćene sve uplate, preplate i tako, kao i da je to kompenzirano na način da je kroz neko vrijeme pola anuiteta plaćala ona, a pola sama banka iz iznosa konverzije. Navela je da je sklapanje konverzije tada predstavljalo olakšanje obzirom je anuitet bio 3.500,00 kn, a potom je bio manji. Navela je da nakon konverzije je anuitet plaćala u eurima, da joj nije došlo do smanjenja glavnice već smanjenja budućih anuiteta, a što da je već iskazivala te da joj nitko nije objasnio da prilikom same konverzije iz CHF u EUR je bilo ugovoreno da se to odnosi otpočetka od dana sklapanja kredita, a ne dana sklapanja konverzije.

7. U svom nalazu i mišljenju od 18. lipnja 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 3.138,42 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatila 6.260,94 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, manje uplatila 6,57 €. Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. da iznosi 2.077,38 €. Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužiteljica da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđena preplata da iznosi 4.050,16 € na dan 30.09.2015. Tuženik da je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir da su uzete sve uplate tužiteljice pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 2 i 4.

7.1. Tuženik je svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 22. kolovoza 2024.

7.2. U podnesku od dana 27. studenog 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadanoj mu zadaći od strane suda, a koja je u cijelosti navedena na stranici 3 Nalaza i mišljenja. Dakle, priznata preplata, za koju da ne spori da je utvrđena u visini od 30.515,95 kn, utvrđena je kao takva i u nalazu i mišljenju (tablica 9, mišljenje točka 5 - 4.050,16 €), no uračunavanjem iste bez naloženog načina na koji se ista ima uzeti u obzir, da bi izašao iz okvira zadane zadaće. Tuženik nadalje da prigovara i izračunatoj razlici glavnice s obzirom da je na datum 30.09.2015. nedospjela glavnica prema izračunu konverzije iznosila 202.640,07 HRK, a nedospjela glavnica prema inicijalnom otplatnom planu iznosila 41.134,89 CHF što množeno tečajem na datum isplate kredita daje iznos od 182.347,33 HRK (razlika = 20.292,74 HRK). Navedeni prigovor da ne stoji, budući da se gleda zatečeno stanje na dan 30.09.2015., koje da iznosi 41.935,23 CHF, što množeno tečajem na datum isplate kredita da daje iznos od 186.988,02 kn kako da je i navedeno u obračunu razlike glavnice pa da razlika glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 2.077,38 € kako da je navedeno u točki 4 mišljenja i samom izračunu. Zatečena, izmijenjena glavnica posljedica da je promjene kamatnih stopa, za čije razlike se već traži povrat u prethodnim točkama zadaće (a sve je detaljno opisano u točki 2.3.1. nalaza) te bi u tom slučaju uzimanje glavnice po početnom otplatnom planu sa primjenom tečaja na datum isplate kredita, umjesto zatečene glavnice sa primjenom tečaja na datum isplate kredita značilo udvostručenje potraživanja.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 31. kolovoza 2007. zaključen ugovor o kreditu br. 7103787757 predmet kojeg je iznos od 62.800,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 18 godina.

10. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,50% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

11. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od listopada 2007. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,50 povisivao tako da je kamatna stopa od 01.10.2007 do 01.02.2008 iznosila 5,15%, od 01.02.2008 do 01.07.2009 iznosila je 5,80%, od 01.07.2009 do 01.05.2010 iznosila je 6,30%, od 01.05.2010 do 01.11.2010 iznosila je 6,05%, od 01.11.2010 do 01.07.2011 iznosila je 5,50%, od 01.07.2011 do 01.01.2014 iznosila je 5,25% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

12. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.2 i čl.7. Ugovora o kreditu br. 71037787757 od dana 31.08.2007. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju listopada 2007. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 3.138,42 EUR-a, iznosa od 6.260,94 EUR-a te iznosa od 2.077,38 EUR-a također sporna

15. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 31. kolovoza 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

14. Odredbom čl. 96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96 st. 4 ZZP/07).

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98 ZZP/07).

18. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 99 ZZP/07).

19. Nadalje odredbom čl.102 st.1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

20. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 102 st.2 ZZP/03).

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

22. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl.96 st.4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

23. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

24. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom, 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

25. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

26. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

27. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljicu daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

29. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl. 2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2007. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 99 ZZP/07 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.99 ZZP/07 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

30. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

31. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 96 ZZP/07.

32. O sadržaju odredbi u čl.2 i čl.7 br. 7103787757 Ugovora o kreditu od dana 31.08.2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo me da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u Ugovoru o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96 ZZP/07 smatra nepoštenom.

33. Naime sporna odredba čl.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,50%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

34. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 31.08.2007. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

35. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

36. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

37. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

38. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 97 ZZP/07 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

39. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

40. Prema odredbi čl. 98 ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 98 ZZP/07.

41. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl.96 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe u čl.7 br. 7103787757 Ugovora o kreditu od dana 31.08.2007.

42. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. predstavljaju u smislu odredbe čl.96 st.1 ZZP/07 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl.102 st. 1 ZZP-a ništave.

43. Kako je u smislu odredbe čl. 102 st. 1 ZZP/07 odredba čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 od dana 31.08.2007. kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

44. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu 7103787757 ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2007. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2 i čl.7 Ugovora, time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

45. Kako je tuženik u razdoblju od listopada 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 3.138,42 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 6.260,94 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, dok tuženik u svom podnesku od dana 22. kolovoza 2024. navodi da prigovora nalazu i mišljenju iz razloga što vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužiteljici prilikom provođenja konverzije u iznosu od 30.515,95 kn te da vještak istu spominje u nalazu, ali je ne uzima efektivno u izračun, valja odgovoriti da je vještak u dopunskom očitovanju odgovorio da je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadanoj mu zadaći od strane suda, a koja je u cijelosti navedena na stranici 3 Nalaza i mišljenja. Dakle, priznata preplata, za koju da ne spori da je utvrđena u visini od 30.515,95 kn, utvrđena da je kao takva i u nalazu i mišljenju (tablica 9, mišljenje točka 5 - 4.050,16 €), no uračunavanjem iste bez naloženog načina na koji se ista ima uzeti u obzir, da bi izašao iz okvira zadane zadaće te valja navesti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku dok će o izračunu glavnice biti obrazloženo u nastavku. Pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,50% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u t.II. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

46. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7103787757 kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od listopada 2007. pa do rujna 2015.

47. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu broj 7103787757, dalje Aneks.

48. Uvidom u Dodatak ugovoru o kreditu broj 7103787757, Dodatak ugovoru broj 01/2016 od dana 08. siječnja 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao kreditora te tužiteljice kao korisnika kredita. Utvrđeno je da je čl. 4. ugovoreno da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. tog dodatka ugovoru iznosi 41.935,23 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 30. rujna 2015. iznosi 292.740,28 kn te na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita po mjesecima iznosi 121. Utvrđeno je da je čl. 5. ugovoreno da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do dana 30. rujna 2015. te njihova razlika na temelju zakona predstavlja preplatu u iznosu od 30.515,95 HRK. Utvrđeno je da je čl.6. st.2. ugovoreno da ako iznos utvrđen kao preplata ne prelazi ukupni zbroj anuiteta preostalih za otplatu kredita u EUR ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u EUR na način da se 50% anuiteta podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate, dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli dio anuiteta. Zadnjom uplatom iz preplate podmiruje se dio anuiteta koji može biti manji od 50% anuiteta te je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta, a nakon iskorištavanja preplate korisnik kredita da je obvezan nadalje podmirivati anuiteta u punom iznosu. Utvrđeno je da je čl. 9. ugovoreno da anuitet koji dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz čl. 8. tog dodatka ugovoru iznosi 287,56 EUR, a iznos anuiteta da sadrži glavni dug i kamatu dok je visina ostalih anuiteta iskazana u otplatnom planu i obračunata je temeljem kamatne stope važeće na dan 30. rujna 2015. Utvrđeno je da je dodatak ugovoru potpisan po predstavnicima banke te tužitelju.

49. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

50. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

51. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

52. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

53. Stoga, kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi da je tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije da je da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće: početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 280.023,44 kn, odnosno 28.162,58 €, ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita, banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit da postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. da je 26.551,10 €, odnosno 202.640,07 kn po primijenjenom tečaju 7,632078 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice da je neovisan o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 41.935,23 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 186.988,02 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 202.640,07 kn – 186.988,02 kn, što iznosi 15.652,05 kn / 2.077,38 €, na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik da je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 90.100,21 kn (sa 292.740,28 kn na 202.640,07 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno da je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 15.652,05 kn / 2.077,38 € kao što da je navedeno u tablici 8. Naveo je da želi još jednom istaknuti da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te da je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako da valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to da nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega da je predmet prethodna točka zadaće vještačenja. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u t.II. izreke presude.

53.1. Valja navesti da nisu osnovani navodi tuženika iz podneska od dana 22. kolovoza 2024. kako tužiteljica nije utužila „razliku glavnice“ stoga takav izračun sudskog vještaka da nije u skladu s navodima iz tužbe i da se istome protivi i to iz razloga što iz tužbe, odnosno stranice 5 iste (list 5 spisa) proizlazi da je tužiteljica utužila i "razliku glavnice"

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 13. svibnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od listopada 2007. pa do rujna 2015. te povrat "razlike glavnice", to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

55. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Dodatak ugovoru o kreditu broj 7103787757 nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

57. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bila dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da se radilo o reprogramu stambenog kredita i da je taj kredit u Erste banci isto bio u CHF, međutim da je onda švicarski franak bio stabilan. U Erste banci da je imala jamca kojem je želio maknuti taj 20-godišnji teret jamstva, a Zagrebačka banka da je nudila kredit bez jamaca i da se prvo obratila svojoj matičnoj Erste banci gdje nije bilo moguće da se makne jamac, a nakon toga po preporuci nekih kolega da se odlučila za Zagrebačku banku gdje je to bilo moguće, i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužiteljica nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužiteljice kao potrošača.

58. Nadalje, iako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije , manje uplatio 6,57 €, stav je ovoga suda da se ne radi o iznosu na naknadu kojeg bi tuženik kao kreditor imao pravo.

58.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njegova obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog.

58.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike.

58.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika umanjivati pretplate tužitelja.

59. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 10. srpnja 2024. valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

59.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podneska od dana 10. srpnja 2024. stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

60. Valja navesti da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice i to iz razloga što je upravo tužiteljica korisnik kredita odnosno ista ga je sklopila s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužiteljicu izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.

61. Što se tiče pitanja koja je sud zabranio punomoćniku tuženika na ročištu dana 07. rujna 2020., stav je ovoga suda da se radilo o pitanjima koja nisu odlučna za razrješenje ove pravne stvari.

62. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na šest ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja sedam podnesaka i to četiri u iznosu od 200,00 eura za svaki i tri u iznosu od 100,00 eura (T.br.8 t.1 Tarife), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 167,23 eura kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.167,23 eura.

62.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci, 19. ožujka 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika