Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5730/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-47/2023-23 od 18. listopada 2024., 19. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-47/2023-23 od 18. listopada 2024. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 717,90 eura.
II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-47/2023-23 od 18. listopada 2024. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.332,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. listoada 2024. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom dijelu odbija.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Tuženik NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužiteljicu OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu parkirnog mjesta i apartmana na katu kuće u površini od 52 m2 koji se sastoji od stepenica prema ulazu na kat, ulaza, kuhinje, dnevnog boravka, dvije spavaće sobe, terase te vanjskog parkirnog mjesta u sklopu kojeg se nalazila cisterna za vodu te šupu u površini od 3 m2, što ukupno iznosi 55 m2, na način da je na ulazu u dvorište na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], postavio bijelu kliznu ogradu visine 1,5 metara i dužine cca 4 metra koju je zaključao, a za koje smetanje je tužiteljica saznala dana 9. kolovoza 2023., pa mu se zabranjuje svako takovo i slično smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom novčane kazne i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i to na način da tužiteljici preda ključ kojim može otvoriti dvorišnu bijelu kliznu ogradu i pristupiti svom parkirnom mjestu i apartmanu na katu kuće u površini od 52 m2 koji se sastoji od stepenica prema ulazu na kat, ulaza, kuhinje, dnevnog boravka, dvije spavaće sobe, terase te vanjskog parkirnog mjesta u sklopu kojeg se nalazila cisterna za vodu te šupu u površini od 3 m2, što ukupno iznosi 55 m2.
II. Nalaže se tuženiku ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.049,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.“
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio tuženik ne navodeći konkretne žalbene razloga, ali iz sadržaj žalbe proizlazi da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže usvojiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti odnosno ukinuti te tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.
2.1. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija rješenje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uzeo da tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu i to u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.029,90 eura.
3. Predmet postupka je posjedovna zaštita parkirnog mjesta i apartmana na katu kuće koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zkulbr. 16086 k. o. [katastarska općina], a tužiteljica tvrdi da je tuženik na ulazu u dvorište postavio bijelu kliznu ogradu visine 1,5, m, dužine cca 4 m koju je zaključao, a za što je tužiteljica saznala 9. kolovoza 2023., čime ju je onemogućio u posjedovanju parkirnog mjesta i apartmana.
4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je predmetnu bijelu kliznu ogradu u dvorištu postavio sin tuženika GĆ po nalogu tuženika,
- da je tužiteljica u posjedu apartmana na katu kuće kao i parkirnog mjesta u dvorištu te kuće.
5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu parkirnog mjesta i apartmana na katu kuće, pa je pozviom na odredbu čl. 441. ZPP te odredbe čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17
– dalje: ZV) i čl. 22. ZV, prihvatio tužbeni zahtjev.
5.1. U točki II. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) odlučio o troškovima postupka.
6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u onom dijelu koji se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.
8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a u vezi čl. 381. ZPP, tuženik ne navodi koje konkretne bitne povrede postoje ili su počinjene pred prvostupanjskim sudom, a ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor promašene legitimacije neosnovanim.
9.1. Naime, u parnici radi smetanja posjeda pasivno legitimirana je svaka osoba koja je posjednika uznemirila ili mu posjed oduzela. U konkretnom slučaju čin smetanja se sastoji u postavljanju klizne dvorišne ograde. Čin smetanja je takvo djelovanje kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje.
9.2. U tom smislu žalbenim navodima kojima tuženik osporava zaključak neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije ukazujući na životnu dob tuženika te prijenos upravljanja i održavanja kuće na sina GĆ, nije dovedeno u sumnju utvrđenje da su tuženik i njegov sin GĆ postavili zid i kliznu dvorišnu ogradu, a koje radove je obavio sin tuženika po nalogu tuženika, pri čemu ključeve postavljene ograde imaju i tuženik i njegov sin GĆ te ključeve nisu predali tužiteljici. Stoga je i po ocjeni ovog suda tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici.
10. U odnosu na žalbene navode da je u tijeku postupak između istih stranaka zbog smetanja iste nekretnine pred istim sudom pod brojem Psp-36/2023, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud na ročištu 26. ožujka 2024. utvrdio da je pribavio spis broj Psp-36/2023 te isti preslikao, a u kojem postupku je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika ČĆ i istaknula tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda cisterne za vodu tvrdeći da je tuženik istu uklonio i uništio, te radi smetanja posjeda parkirnog mjesta tvrdeći da tuženik na istom drži parkiran svoj auto, pa su stoga neosnovani žalbeni razlozi da je prvo trebalo odlučiti je li počinjeno smetanje koje je prethodilo smetanju posjeda koje je predmet ovog postupka.
11. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ocijenio iskaze koji su dani u drugom parničnom postupku, čime da je povrijeđeno načelo neposrednosti.
11.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica predložila, a sud prihvatio dokazni prijedlog da se provede dokaz saslušanjem svjedoka O i HĆ, ĐĆ, CĆ, KĆ, IĆ, ZĆ da bi tužiteljica u podnesku od 8. siječnja 2024. odustala od saslušanja tih svjedoka, a na ročištu 26. ožujka 2024. predložila da se pročitaju iskazi tih svjedoka danih u postupku P-1385/21. Slijedom takvog prijedloga tužiteljice, prvostupanjski sud je iskaze svjedoka danih u postupku P-1385/21 podastro u točkama 8.4. do 8.9. obrazloženja pobijanog rješenja.
11.2. Razmatrajući cjelokupni sadržaj obrazloženja navedenog u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud pročitane iskaze ocjenjivao u smislu odredbe čl. 8. ZPP te sporne činjenice utvrđivao na temelju tako danih iskaza, zbog čega neosnovano tuženik sadržajno ističe povredu odredbe te odredbe u vezi povrede načela neposrednosti iz čl. 4. ZPP.
12. Slijedom navedenog da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. st. 1. ZV i čl. 22. ZV kada je tužbeni zahtjev prihvatio, valjalo je na temelju odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke.
13. Osnovano tuženik osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljici dosuđen trošak materijalni trošak puta radi pristupa na četiri ročišta u iznosu od 1.132,00 eura te trošak izbivanja iz pisarnice zbog ta četiri ročišta u iznosu od 1.200,00 eura.
13.1. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukma broj Revr-340/14 od 29. rujna 2015. i Rev-501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u pravilu trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja.
13.2. Stoga je slijedom navedenog prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr. 39. OT i Tbr. 50. OT kada je priznao i dosudio tužiteljici trošak u iznosu od 2.332,00 eura pa je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u tom dijelu pobijano rješenje valjalo preinačiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 2.332,00 eura odbiti, a na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 717,90 eura.
14. Tuženik je uspio u žalbenom postupku samo u dijelu koji se odnosi na dio troškova postupka, slijedom čega je na temelju čl. 166.st.1. i 2. ZPP u vezi odredbe čl. 154.st.5. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
