REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1143/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB EXCHANGE OU, Punane tn 56, Lasnamae district, Tallinn city, Harju county, 13619, Estonia, OIB 60917765771, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PINEAPPLE FRUITS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, OIB 48056622122, kao pravni sljednik FRUTARIJA d.o.o., Split, OIB 01401187217, kojeg zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 8.850,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-466/2018-12 od 20. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-466/2018-12 od 20. ožujka 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Splitu u točki I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.850,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2018. do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka, a u pobijanoj točki II. izreke naloženo je tužitelju u roku od osam dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR (tada 3.750,00 kn).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da se u ovom sporu s međunarodnim elementom sukladno odredbi članka 21. i članka 27. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91; dalje: ZRSZ) primjenjuje pravo Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao treća osoba – poslovni partner društva CB EXCHANGE LP, koji je s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu skladišta, ispunio obvezu zakupnika prema ovdje tuženiku uplatom iznosa od 8.850,00 EUR. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj neosnovano od tuženika zahtijeva povrat tog iznosa zato što ga je tuženik stekao na temelju valjane pravne osnove – ugovora o zakupu skladišta. Budući da tužitelj nije ugovorna strana iz predmetnog ugovora o zakupu skladišta, nije ovlašten od tuženika zahtijevati vraćanje onoga što je platio na ime ispunjenja obveze iz tog ugovora. Odluka se temelji na odredbi članka 161. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 118/14 i 107/15; dalje: Tbr… OT).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato što prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze: saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i predloženih svjedoka čime je i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi da su tužitelj i zakupnik sklopili usmeni ugovor o preuzimanju duga pa je tužitelj stupio u pravni položaj zakupnika i ima pravo na povrat novca koji nisu iskorišteni za svrhu za koju su uplaćeni – plaćanje električne energije za zakupljeni prostor. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 331,81 EUR.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Pobijana presuda nije zahvaćena žalbenim razlozima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Tužitelj u žalbi ukazuje na žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene članka 220. ZPP-a smatrajući da je u predmetnoj pravnoj stvari valjalo izvesti predloženi dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i predloženih svjedoka. Prvostupanjski sud je sukladno ovlaštenju iz članka 220. stavka 2. ZPP-a odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica i u obrazloženju presude naveo zašto nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu. Prema stavu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su se odlučne činjenice u predmetnoj pravnoj stvari mogle utvrditi uvidom u isprave priložene uz podneske stranaka.
9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Predmet tužbenog zahtjeva je povrat stečenog bez osnove – iznosa od 8.850,00 EUR koji je tužitelj kao povezano društvo tuženikovog dužnika (zakupnika iz Ugovora o zakupu skladišta od 1. prosinca 2017.) platilo tuženiku.
11. Iz stanja proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:
- tuženik je kao zakupodavac 1. prosinca 2017. sklopio Ugovor o zakupu skladišta s društvom CB EXCHANGE LP iz Edinburga, Velika Britanija, kao zakupcem (dalje: Ugovor o zakupu),
- ugovorom o zakupu ugovoreno je da je zakupac dužan plaćati mjesečnu zakupninu, plin, struju i druge komunalne troškove te da će se svi troškovi povećanja isporuke električne energije plaćati po posebnom računu u roku od 15 dana od trenutka izdavanja računa,
- tužitelj tvrdi da je povezano društvo sa zakupnikom,
- tužitelj je tuženiku 2. veljače 2018. uplatio iznos od 8.850,00 EUR,
- tužitelj tvrdi da je navedeni iznos uplaćen radi podmirenja dugovanja zakupnika za isporučenu električnu energiju,
- u zakupljenom poslovnom prostoru u svibnju 2018. došlo je do obustave električne energije,
- tužitelj tvrdi da tuženik izvršenom uplatom od strane tužitelja nije podmirio račun za električnu energiju zakupljenog poslovnog prostora i zahtijeva povrat uplaćenog iznosa,
- tuženik tvrdi da zakupac nije podmirivao svoje ugovorne obveze i dostavlja isprave čiji sadržaj tužitelj nije osporavao: konto karticu za zakupnika u razdoblju od 1. siječnja do 10. listopada 2018. iz koje proizlazi dugovanje zakupnika u ukupnom iznosu od 123.944,22 EUR (tada: 933.857,76 kn) i ispostavljene račune, između ostalih: rč. (R-1) br. 3/001/1 od 1. ožujka 2018. koji se odnosi na prefakturiranje troškova struje za veljaču 2018. u iznosu od 41.227,17 EUR (tada: 310.626,15 kn), rč. (R-1) br. 5/001/1 od 1. travnja 2018. koji se odnosi na prefakturiranje troškova struje za ožujak 2018. u iznosu od 433.662,55 EUR (tada: 328.975,45 kn) i rč. (R-1) br. 6/001/1 od 1. svibnja 2018. koji se odnosi na prefakturiranje troškova struje za travanj 2018. u iznosu od 35.322,83 EUR te da je zbog neplaćenih računa u svibnju 2018. obustavljena opskrba električnom energijom u zakupljenom poslovnom prostoru.
12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio pravo Republike Hrvatske iako se pogrešno pozvao na odredbe članka 21. i članka 27. ZRSZ-a. Pravo Republike Hrvatske primjenjuje sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Sl. list EU br. L 177/6 od 4. srpnja 2008.; dalje: RIM I) budući da su obje ugovorne strane Ugovora o zakupu u vrijeme sklapanja tog ugovora i donošenja prvostupanjske presude imale sjedište u državi članici EU, a u članku 8. Ugovora o zakupu ugovorile su primjenu prava Republike Hrvatske odnosno sukladno odredbi članka 10. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Sl. list EU br. L 199/40 od 11. srpnja 2007.) budući da obje parnične strane imaju sjedište u državi članici EU.
14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao treća osoba ispunio tuženiku kao vjerovniku obveze zakupnika kao dužnika iz Ugovora o zakupu od 1. prosinca 2017. Prijelaz tužiteljeve imovine u imovinu tuženika ima osnove u pravnom poslu – ugovoru o zakupu pa tuženik predmetni iznos nije stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a na koju se pozivao tužitelj u tužbi.
15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao treća osoba ispunila dužnikovu obvezu prema tuženiku kao vjerovniku i da je vjerovnik bio dužan primiti ispunjenje sukladno odredbi članka 161. ZOO-a. Na eventualne povrede odredaba Ugovora o zakupu mogu se pozivati samo ugovorne strane, a tužitelj nije ugovorna strana tog ugovora.
16. Tužitelj u žalbi prvi puta iznosi činjenicu da je sa zakupcem sklopio ugovor o preuzimanju duga što se sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a ne može pa ovaj sud nije razmatrao taj žalbeni navod. Tužitelj se stoga neosnovano poziva na primjenu odredbe članka 98. ZOO-a.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tvrdio da tuženik uplaćeni iznos nije iskoristio za plaćanje električne energije i da je stoga obustavljena opskrba električne energije za zakupljeni skladišni prostor. Tužitelj je predmetni iznos od 8.850,00 EUR uplatio 2. veljače 2018., a do obustave električne energije došlo je u svibnju 2018. Iz dostavljenih isprava – računa za električnu energiju proizlazi da električna energija nije plaćena za dio veljače, za ožujak i travanj 2018., što tužitelj niti ne osporava, te da je do obustave električne energije došlo upravo zbog tih neplaćenih računa. Dakle, uplaćenim sredstvima od strane tužitelja podmirene su ranije dužnikove obveze, a zbog nepodmirenih kasnijih obveza došlo je do obustave električne energije.
18. Tužitelj nije obrazložio zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka, a sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitivati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
19. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
